20 do asa
13.08.2014., srijeda
Vrijeme je da se krene
|
Ovo je post izvan kategorije. Može biti pod kategorijom osobno, ili pod hobi, priča, bajka ili bilo koja druga kategorija. Ali bolje reći van kategorije. Zapravo će ovo biti neka vrsta dnevnika. Po tome je ovo drugi post po redu. Na kraju svakog posta iz ovog serijala zalijepit ću prethodni post. To je više zbog mene i aktera koji su u ovoj priči. A akteri su moji prijatelji još iz djetinjstva, a družimo se i u ovome. Slučajno smo i kumovi neki od nas, i šogori, ali najvažnije je prijateljstvo. Priča je krenula skroz slučajno, spontano. Nakon prvog posta rekli su neki od vas da bi voljeli pratiti kako ide ova priča. A priča je ta da smo odlučili biti neka vrsta poljoprivrednika, moš mislit, gradska deca i poljoprivreda !! E upravo to su možda najčešće pomisli naših nekih bližnjih ljudi kad su čuli da smo to odlučili. Kumov otac ( čija je zemlja) se naravno nasmijao kad je to čuo i rekao : ma kaj će te vi, pa di bi vi to skrčili, pa pripremili zemlju, pa sadili !???? I onda je rekao ako mi samo tu šumu skrčimo da će on odmah zavrtit odojka . A baka kumova je rekla : deca, ak vi to skrčite ja bum vam odma dala neke novce da imate za dalje !! Nitko naravno nas nije shvatio ozbiljno, ali nije to ništa iznenađujuće. pa mi pojma o tome nemamo. Ali imamo gugl, pa imamo volju, pa imamo želju, pa nemamo financije, ali mi hrvati smo mađioničari po tom pitanju ( pa preživljavamo, kaj to nije dovoljan dokaz), pa jedva čekamo svaki sljedeći korak koji nas čeka u tom nimalo laganom poslu. Ali imamo cilj : druženje, priroda, fizički rad, koja piva, koji roštilj, gušt i čekanje kiše pokoji puta. I koji zalazak sunca na plantaži. Čeka nas puno koraka, nismo ni svjesni još svega, ali nećemo se previše zamarati unaprijed, idemo korak po korak. Tek odmjeravamo i bilježimo uopće gabarite zemlje, trenutno krčimo da se uopće može rušiti motornom pilom drveće. Prije same sadnje čeka nas prvo rušenje drveća, pa platiti bager da kompletnu zemlju okrene cca. 80cm i usput iščupa sve panjeve, pa onda preorat zemlju ( motokultivator, traktor ili što već). Treba neku ogradu osmislit radi srna i drugih ljubitelja lijeskine kore, pa smislit neko navodnjavanje ( ili pumpa potopna u potok uz žicanje struje od nekih obližnjih kuća, ili napraviti neke bazene ili nabaviti spremnike za moguće skupljanje kišnice). A onda tek slatke brige oko kopanja rupa, gnojenja i razmjeravanja hoćemo li i koliko ćemo metara odmicati redove, koliko između stabala. Da li još koju sortu osim dvije( istarski dugi i rimski okrugli) posaditi, jer moraju biti barem dvije radi oprašivanja, ma znate već. Sve to saznajemo u hodu, otkrivamo, raspitujemo se. Uskoro idemo na jednu plantažu da vidimo kako je to najbolje napraviti i usput dogovoriti kupnju sadnica. Da sad ne bude toga previše idemo korak po korak. A ovo je tek drugi post, tek drugi susret sa šumom, sa budućom plantažom budućih kraljeva lješnjaka, hahahahaa. Naravno da smo svjesni da to sve skupa možda i ne zaživi, ili čak da uložimo pa iz nekog razloga odustanemo i sve propadne. Ali želja je jaka, moramo probat, pa barem ćemo biti na zraku i družiti se u prirodi. Ne očekujemo ničiju pomoć, ali kao što sam i na početku rekao, svaka takva neka slična stvar jednostavno svojom energijom privlači ljude. Evo, baka koja je rekla unuku da će mu pomoći financijski kad skrčimo šumu,( vidjela je što smo napravili tu subotu prvu )već sad je dala unuku 100 kn. Nije to neki novac, ali baka je povjerovala sada u one naše riječi na početku. Samo smo se malo igrali, i tek toliko očistili da se uopće može sa motorkom dalje rušiti. A ti ćaća kaj si reko da ćeš zavrtit odojka, pripremi se ! Jer uskoro dolaze dva čovjeka sa motorkama i bit će masakr motornom pilom :)). Njima trebaju drva za zimu, a nama ne trebaju drveća. Eto ,sve u hodu, korak po korak. U prvom postu nisam ni znao naziv onog alata, pa sam ga nazvao mačeta, ali evo sada je to mačeta......i to prava brazilska :)))......( valjda je mačeta , ccccc )......  ....dobro, sjekiru znam........  .....i malo smo se poigrali....ništa previše, onako iz zezancije i gušta.....  ...i napravili prozore u šumskom boravku, jer bilo je vruće......da nas propuh malo rashladi.....    ....još ne znamo kako ćemo napraviti zaštitu od srna, odnosno ogradu, ali mora biti jeftina tako da ćemo vjerovatno koristiti materijale koje imamo u šumi....uz hrpu zakvačenih starih CD-a ( vidio sam da se srne boje pokreta i svjetlucanja, a mislim da mi je to predložio vajrapani@ ili netko kad sam prošle godine posadio malo za probu )....iskoristit ćemo sigurno nešto iz šume.....  .....napravili smo prolaze da uđe zrak, ali bilo je vruće tih dana....to je još ono razdoblje kad sam bio na klavocinu i na tabletama za bolove.....ali bilo je i komaraca, svi smo zaradili krpelje.....i nešto me upiknulo u nogu ( ne znam što) ali noga mi je bila čudna dva tjedna sa nekim ožiljkom i čudnom napetošću......prošlo je to sve....sada jedva čekamo onaj masakr motornom pilom da možemo dalje u radove....a do tada imamo dogovore, pregovore, promišljanja, rashlađivanja, produžene vikende....uostalom sve što sposobni, radni ljudi i inače rade u državi našoj :))))......  ....i to je to !!.....drugi korak je gotov......živjeli !!.....  Na kraju svakog koraka zalijepit ću onaj prethodni korak . Radi nas samih, ali i radi vas koje to zanima. Tako će se moći sa svakog posta korak po korak vraćati na sami početak. Tako da možemo jednom ( kad budemo kraljevi lješnjaka , hehe) ovo lakše čitati kao neki dnevnik unatraške :)) |
