20 do asa

29.04.2014., utorak

Živi smo !!

Živi smo ! Zdravi smo ! Pa zar to nije dovoljno!? Je, dovoljno je ! Pogotovo ako imaš dar života, a k tome i dar zdravlja. I svi vi koji mislite da vam je teško, i da se nešto događa samo vama! Upravo vi koji mislite da vam je teško, teže nego drugima, znajte da uvijek postoji netko kome je uistinu teže ! Po toj misli ( koja je istinita) zapravo vama nije najteže. I znajte da je uistinu točno da se dobro dobrim vraća. Nije klišej !! Ako vam ja tako kažem vjerujte mi. Ponekad vam se može činiti da prolazi cijela vječnost čekajući to dobro da vam se vrati, ali ono se vraća upravo kada to najmanje očekujete! Zapravo se vraća onda i kada to ne očekujete. Svi smo predodređeni da činimo dobro, samo netko se ipak možda putem izgubi. Nemojte kriviti ni onoga za kojeg mislite da vam namjerno čini loše. Možda je samo slab, možda ne zna. Nije se dogodilo ništa posebno, ništa specijalno. Ovo su moje misli izrečene na brzinu. Ako ne vjerujete, i ne morate,meni svejedno. Ako vjerujete, meni isto svejedno, ali u ovom slučaju sam sretniji. Evo i slike, da ipak gledate, ako me već ne slušate....... ...živi smo još.....

- 21:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.04.2014., ponedjeljak

Miris pokošene trave

.....ups...opet uljez.....djelomično.....i to je miris, miris nepokošenog tanjura....

- 19:24 - Komentari (12) - Isprintaj - #

27.04.2014., nedjelja

Počela berba u Zagorju !!

U Zagorju je počela berba !! I to večernja !! Tak da se ne iznenadite ak navečer putujete zagorskim bregima i steknete dojam da se nešto čudno događa. Nema nikog u kućama jer negdje oko 21 h navečer ljudi su u svojim vrtovima, voćnjacima i vinogradima. U berbi su. Beru gusjenice !! O da, ima ih posvuda, sve napadaju. Upravo punica javlja da su mi napale i lješnjake. Nakon što smo ih uspješno obranili od srna, koje su ove godine jako hrabre i također ih ima na svakom koraku. Njih smo uspjeli uplašiti sa običnim cd-ima. Ali gusjenice su ipak puno opasnije. Tako jednu večer berba traje u vinogradu, pa jednu u voćnjaku, pa vrtu i tako u krug. Čuo sam da ih ima u skoro svim dijelovima Hrvatskog Zagorja. Ali odmah sam se sjetio da sam i prošle godine imao prvi susret s gusjenicama nove vrste. Nismo odmah znali što je bio uzrok propadanju i sušenju ukrasne živice u firmi gdje sam radio (između ostalog zalijevao i biljke dok gazde nije bilo). Jedna po jedna živica se nekako čudno sušila i propadala, makar je bila zalijevana. I onda je majka od gazde skužila te gusjenice koje jedu sve što stignu i za sobom ostavljaju totalnu pustoš. Imune su zasada na sve. Imao sam čak i slikano mobitelom te gusjenice, ali negdje sam zagubio slike. Mislim da su bile zeleno-žute, tako nešto. Tako da ne znam što i kako će se Zagorci obraniti od novih nedaća. I ne znam da li su te gusjenice prisutne i u drugim dijelovima Lijepe Naše. Eto, samo da vam javim. ******* PS....uspio sam pronaći neke slike, ali loše i mutne ( slikane prije godinu dana u Zagrebu). Predpostavljam da su to te gusjenice koje sada napadaju Zagorje....... ******** ......evo i današnjeg prizora kroz šumu tu kod mene....nisam vidio još da je toliko lišća pojedeno i to baš cijelim putem.....ako su to te, onda su po danu nevidljive, odnosno ordiniraju po noći..... *******evo nađoh i neki članak pa prilažem LINK******** Oznake: gusjenice, Zagorje

- 13:37 - Komentari (21) - Isprintaj - #

26.04.2014., subota

Purple rain

Ljubičasta spada u sekundarne boje. Nastaje mješanjem crvene i plave boje. Ljubičasta boja se povezuje s plemstvom i duhovnošću. Nastaje kombinacijom tople i energične crvene i hladne plave boje te ima svojstva obje boje. U prirodi ima ljubičastih cvjetova poput lavande, orhideje, jorgovana ili ljubičica. Soba ljubičaste boje može potaknuti kreativnost kod djece ili umjetnika. U Tajlandu ljubičasta simbolizira jutro. Bila je omiljena boja kraljice Kleopatre. Wikipedija ******************************************************* Tu nije riječ o sobi, nego o balkonu. O majčinom balkonu u kombinaciji sa kišom. I u kombinaciji sa tonovima te neke energične crvene i plave. A kiše, kao što znate, ne manjka ovih dana. Kako majka nastavlja bakinu tradiciju kolonijama svega i svačega po balkonu, tako ne manjka niti boja. Ja sam ljubitelj možda minimalističkog uređenja, ali ovo je ipak valjda tradicija, pa se nećemo buniti. Dakle : kiša, cvijeće, boje, tonovi, balkoni, toplo, hladno, previše, premalo ; sve to nekako vuće na taj naslov : Purple rain....... ....da ipak malo razbijemo tu "crveno-plavu ljubičasnost" ima i uljeza na balkonu..... ...i to taj kišni balkon bješe... ...ups.....opet uljez....zadnja nije sa balkona, već sa majčinog stola...... Oznake: purple rain, kiša, cvijeće, balkon

- 13:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.04.2014., četvrtak

Zdrava kampanja !

Moram priznati da mi se sviđa ova kampanja koju ću prikazati. Ona traje već neko vrijeme. Čini mi se da nekoć nije bilo tako. Nije se toliko pridavalo pažnje očuvanju doma ljudskog ! A gdje uopće započeti s takvom kampanjom nego u najranijoj dobi. U vrtiću na svakom koraku natpisi i podsjetnici da naučimo ako već nismo. Apsolutno podržavam ovakve kampanje....... ...(ne znam koji bloger ima ovakav zeleni znak kao avatar :)).... Bravo za vrtić, za tete i za cjelokupni program. Ne samo da djeca sudjeluju u svakodnevnoj edukaciji, radionici, uljepšavanju vrtića i okoliša, nego i roditelji ne mogu tuda proći a da to ne zamijete, jer zaista na svakom koraku imamo nešto iz kampanje...... Netko bi mogao reći da je ta kampanja agresivna, ali zapravo je lijepa i vrlo pozitivna, a i korisna. Korisna za prirodu, pa tako i za ljude. I vani imamo znakove kampanje..... ....sve je "okićeno" tablama..... Vjerujem u ovu kampanju ( za razliku od ovih drugih kampanja), vjerujem da je dala i da će dati rezultate. Većina ove djece će biti osviještena i možda će se bolje odnosoiti prema okolišu u budućnosti. Ovo je ulaganje za budućnost ! Još malo istine...... Kao što kaže zadnji natpis, da bi generacije mogle imati i dalje to što smo imali mi, potrebno je to očuvati. U ovaj isti vrtić gdje sad ide moj sin, išao sam i ja. Čak ga i jedna teta pozdravlja, jer se sjeća da je i mene čuvala. Ne čuva Fichu, ali još uvijek radi. U ovaj vrtić će možda ići i njegovo dijete.... Još jednom: bravo za vrtić ! Oznake: vrtić, kampanja, očuvanje okoliša, Otpad

- 18:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

23.04.2014., srijeda

Nakon Uskrsa

Par dana nakon Uskrsa vidljivi su tragovi. Vidljivi su tragovi blagdana Isusovog uskrsnuća, ali vidljivo je i kakav je odnos prema hrani. Izgleda da se ima, da nema gladnih i da živimo iznad prosjeka. Moram priznat da mi je rečenica koje počinju sa : "u prosjeku .........pa onda dalje nabrajanje, već pomalo dosta. Valjda mi takve rečenice najviše smetaju baš zbog vladajućih struktura i njihovih mantri : "narasla je prosječna plaća, pa u prosjeku dobro živimo", u prosjeku......bla, bla ,bla.... Pa po ovoj slici tragova Uskrsa onda ispada da smo u prosjeku svi siti, da nitko nije gladan..... Jesmo li zbilja svi siti, imamo li previše toga !? Pa čujte, u prosjeku imamo. Neki imaju previše, neki premalo. Da npr. damo prijedlog da svi godinu dana radimo za tu prosječnu plaću u Hrvata, da svaki čovjek u Hrvatskoj prima tu prosječnu plaću svaki mjesec, pitanje je koliko bi ljudi tada bilo sretno. Koliko bi ljudi mislilo da je u raju!? Koliko bi ljudi po prvi put imalo osjećaj dostojanstvenosti !? Koliko ljudi bi bilo sretno što imaju za osnovne životne uvjete !? Mislim da bi isto tako bilo puno ljudi koji bi tada bili nesretni, nezadovoljni, negodovali bi da im to nije dosta. Da im to nije dovoljno niti za par dana, a kamoli za cijeli mjesec. Ne govorim ja sad da bi to tako trebalo biti, ali dosadni su ovi kad uzdižu tu prosječnu plaću u nebesa, kao da stvarno ima najviše baš takvih koji žive od te prosječne plaće. Ipak, bojim se da taj prosjek ipak nastane kad se zbroje one ogromne plaće i one koje u današnje vrijeme mogu biti samo sramota za jednu državu. Ne sramota ljudi koji rade za 2500 kn ili 1600 kn, nego sramota za državu i za one koji vode tu državu. I sad, a i prije. A da ne spominjem opet i one koji rade, a ne primaju plaću i ogroman broj onih koji uopće ne rade. Ako sam opisao da su one plaće sramota za državu, što je tek onda ovo kad se dozvoljava neisplata plaća i uništavanje radnih mjesta !? Ništa ja sad tu nisam rekao što već nije rečeno, sve se to zna. Jedino što bih rekao ovima koji to dozvoljavaju i ovima kojima je to dozvoljeno da su to neljudi, jer ljudi kao ljudi sasvim su nešto suprotno. Dakle ljudi, nemojte bacati hranu, radije dajte nekome kome treba, jer nije teško naći one koji su gladni, ima ih oko vas, samo se malo okrenite. Budimo barem mi ljudi. I ja sam bio sklon pričati da je nama najteže, mojoj generaciji i ovima oko moje generacije. Ali je li to baš tako !? Nama izgleda kao da je sad dno dna i da nikad nije bilo teže, ali ne mogu se ne sjetiti da je moj tata bio gladan kao mali. Da je čekao starijeg brata da se vrati iz škole pješačeći kilometrima do kuće, ne bi li mu odmah predao cipele da može on u školu. I onda bi moj tata nagurao krpe u cipele jer su mu bile prevelike i krenuo u školu. A da ne pričamo o hrani. Tada se nije bacalo, ama baš ništa. I školovali se, otišli trbuhom za kruhom sa doslovno jednom malom vrećicom u ruci. Tako da ne znam, kome je i kada je zapravo bilo teže. Svako vrijeme nosi svoje, ali nekad se hrana nije bacala ! Oznake: hrana, ljudi, novac.prosječna plaća

- 15:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.04.2014., utorak

Ne bacaj bisere...

...pred ljude ! ...pred mene ! ......svinje je teško više naći, nema ih ! ...ili!?.... **************************************** ....dodatak...ili bonus, rekla bi Lilianke@ :))........ ...nije bilo dovoljno baki što je kupila pune vreće klasičnih kinder-jaja, nego je još i ovakva nosila s puta za svoje unuke..... ...hahahaaa, sad ćemo to svi pomalo jesti možda do sljedećeg Uskrsa !! Pa nećemo valjda ostaviti dijete na cjedilu i da se sam hrva i muči s time......

- 16:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.04.2014., ponedjeljak

Jutrom

- 11:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

19.04.2014., subota

Uskrsna radionica

Dok neki imaju generalke, čisćenje, pripremanje svega i svačega, neki ipak i dalje po svom. Razigrano i dječje provode dane. Ficho ionako svaki dan iz vrtića donese hrpu svojih crteža. Već imamo papira puni stan. Tako ga je preuzela i jajo-manija i napravio je za svakoga po jedno jaje...... Pošto je njemu nekako bijela boja najdraža, tako ni ne treba pogađati koje je njemu jaje najbolje ( valjda voli minimalizam )...... Danas itekako ima svega i svačega za kupit, od čestitki, raznih košarica, stiropornih jaja ..... Ali mi i inače nekako volimo sami izraditi čestitke razne od papira i sve drugo. Domaće je ipak domaće. Kao i jaja. Osim ovih kupovnih košarica..... .....vrlo lako možemo napraviti svoje male košarice za pokloniti jaje......samo uzmemo one kutije od zapakiranih jaja.... Osim onih jestivih koje volimo farbati samo prirodnim bojama kao što je lukovica, možda cikla ili razno lišće, farbamo i ona ispuhana, gdje nam ostaje samo ljuska. Najteži dio posla odradi belatorica ( kao i obično), a to je probušiti jaje sa obje strane sa iglom i ispuhati sadržaj jajeta. Ostalo nam je i nešto od prošle godine, jer dosta toga razbijemo kod pospremanja jer su takva ispuhana jaja krhka. Ali zato možemo farbati sa svim i svačime. Neka od prošle godine su preživjela...... ...a neka smo dodali ove godine.... Malo je teže pogoditi koja je boja najzastupljenija kod Fiche..... Kad djeca završe s bojanjem, brzo se razbježe, a boje ostanu istisnute i ne potrošene, pa netko to treba i potrošit. Da se ne baci...... Eto, ništa posebno i specijalno, ali nas veseli. Vesele nas te male sitnice. Svima vama želimo SRETAN USKRS !! I onima kojima je to blagdan i kojima nije. Sve u svemu želimo vam ugodan i lijep vikend, i da budete sretni i zadovoljni. Sretno...... Oznake: Uskrs, jaja

- 14:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.04.2014., petak

Krevet-čovjekov najbolji prijatelj

- 20:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.04.2014., četvrtak

Idemo na Sjeverni pol !

Dolazim danas ujutro iz noćne oko 6:30. Taman da probudim Fichu. Još nije ni progledao, a pitanje je glasilo : tata, hoćemo li ići na Sjeverni pol ? A ja u čudu : ???- mislim si od kud sad to pitanje !? Ali sjetim se da je to samo jedno u nizu pitanja koja traju već neko vrijieme. Od onih zašto vjetar puše, može li nas sunce spržiti, zašto je nebo plavo ...... Ali odgovorio sam mu iz zezancije : hoćemo sine, evo skočit ćemo jedan dan poslje ručka na Sjeverni pol. I onda vidim da ga to zanima ( a što ih ne zanima u tim godinama) i uzmem papir i počnem crtati sunčev sustav, Zemlju i položaje, a Ficho me prekine : ne moraš mi crtati, imam ja to u knjigama !! Joj da, sjetim se i ja !! Trenutno kupujemo one knjige koje izlaze na kioscima u seriji kao dječje enciklopedije. Mi smo kao mali imali onu "1000 ZAŠTO, 1000 ZATO ". Još je negdje pospremljena pa ne mogu do nje. Sjećam se kad je to počelo s prvim knjigama uz novine, bilo je tu romana, kniga iz hrvatske književnosti, lektire i ostaloga. To je bila ludnica, kao da su svi počeli odjednom kupovati knjige. Pa i ja skupa s njima. I nakupovao sam tu prvu seriju od dvadesetak knjiga, pa makar poslužile za podmetanje namještaja. I onda jedno vrijeme nismo kupovali, sve do serije bajki, dok je Ficho bio "mali". Tada smo ušli u svijet bajki.... Neke od tih smo pročitali stotine puta. I sada ih ponekad sam lista Ficho, ionako zna priču, a gledao je i crtiće. Nije nam bilo nikada žao izdvojiti koju kunu za slikovnicu, bajku ili bilo što drugo sa slovima i slikama. Trenutno traje jedna druga serija po kioscima, a to su enciklopedije, odnosno dječje ilustracije sa odgovorima na razna pitanja. I tako je polica sa bajkama dobila društvo..... Iako smo malo zakasnili sa kupnjom prvih brojeva, može se to lako nadoknaditi jer uvijek ima negdje na štandu starih brojeva..... Znamo već da su teška vremena i da treba paziti na svaku kunu. Cijena te dječje enciklopedije je 30 kn, ali kakav bih ja to čovjek bio kad bi to bio razlog da ju ne kupim. Pa kutija cigareta će uskoro koštati kao ta enciklopedija. Hoću reći, svatko radi kako misli da treba i može, a moje mišljenje i stav je da mi nikad neće biti teško izdvojiti za takve stvari, osim ako stvarno neću ni za to imati...... Pogotovo kad vidim s koliko oduševljenja to Ficho dočeka, i sav sretan proučava i čitamo mu sve što ga zanima. Počelo je to doba kad dijete postaje znanstvenik. Ima i na rtl-kockica emisija "mali znanstvenici" i to gleda bez treptanja. Ima puno stvari tu koje nisu samo njemu zanimljive, i ja nešto naučim usput. Evo nekih dijelova našeg znanstvenog otkrivanja.... Nikad skupjli život, a knjige nikad jeftinije ! Oznake: knjige, slikovnice, bajke

- 13:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.04.2014., srijeda

Samoniklo bilje

Kažu da su to obične, bezvezne biljke, cvijeće. Postoji tu kao zdravo za gotovo jer je samoniklo. A što ako u budućnosti neće postojati, odnosno neće moći samoniknuti !? Ili će malo toga uopće rasti !? Tada bi to obično samoniklo postalo neobično i jedva niklo ! Tada bi kao bilo vrijednije. Kad bolje razmislim neka bude i dalje obično, svakidašnje i samoniklo. Tada bi značilo da još uvijek zemlja nije toliko uništena. Evo ja sam se malo poigrao sam tim samoniklim, običnim, i pokušao na trenutak obično učiniti ipak malo neobičnim. Malo sam pokušao to istaknuti, pa evo prilažem prvu samostalnu izložbu samoniklog cvijeća. Uz napomenu da je još uvijek živo i tamo je gdje je i nađeno....... *************************************************** Ovim putem ujedno i šaljem sljedeći dopis ljudima koji su možda preživjeli i sada se polako vraćaju na kuglu zemaljsku : Tek toliko da vidite vi koji ste se možda vratili ili spasili od mnogih nedaća koje su se zbivale u budućnosti. Možda ste imali mogućnost da se privremeno sklonite na neki drugi planet, ili ste imali dobro sklonište Ne znam točno kako ste preživjeli moguće nuklearne ratove, ili spuštanje meteora ili potop, ali znajte da je nekoć zemlja bila okružena biljkama. Neke od navedenih su bile na svakom koraku i rasle su same po sebi. Shvaćali smo ih kao obično, svakodnevno i koračali pored njih kao da će vječno biti tamo. Nama se tako i činilo. Ali kako je čovjek sklon samouništenju i omalovažavanju prirode tako je to sve nestalo. I sada kad se polako uspostavlja novi život na Zemlji želim vama preživjelima da vam što prije niknu obični maslačci, tratinčice i sve ostalo obično bilje. Ako pokrenete novi život na Zemlji želim vam poručiti da čuvate prirodu i jedni druge. Jedino tako će te možda imati samoniklo bilje. Šaljem vam dopis u budućnost !! Oznake: samoniklo bilje

- 09:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.04.2014., utorak

Strane svijeta

Išao sam provjeriti kakva je situacija danas nakon gustog crnog dima u zapadnom dijelu Zagreba. Kažu da više ne dimi, ali da tinja, i da se baš ne izlazi van. Sreća da sam na istočnoj strani. Provjerio sam za svaki slučaj sve četiri strane...... .....pogled prema zapadnoj strani, da ne bi bilo dima...ali izgleda da je sve čisto...... ....pozdrav i svima na sjevernoj strani Lijepe naše...... ....pozdrav istočnoj strani...... ....i pozdrav južnoj strani....... ****dodatak - popodnevna igrarija******

- 15:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.04.2014., ponedjeljak

Sa prozora Mamutice

Osim Mamutice koja je među najpoznatijim stambenim građevinama, u Zagrebu vjerojatno svaki kvart ima svoju zgradu sa nadimkom. Tako Sesvete imaju "Stojadinku", Dubrava ima "Prostitutku", Vrbik ima "Rakete", itd, itd...... Ovaj put je riječ o Mamutici, pa evo prvo malo podataka sa Wikipedije : Mamutica je najveća zgrada (po obujmu) u Zagrebu i u Hrvatskoj, a također se ubraja među najveće stambene zgrade u Europi. Nalazi se u Novom Zagrebu, u kvartu Travno. Izgradila ju je Industrogradnja 1974. prema projektu prof. Đure Mirkovića. Cijelo zdanje je dugačko oko 240 m, visina iznosi 70 m i ima 19 naseljenih katova. U njoj stanuje oko 5 000 ljudi u 1169 stanova i 6 ulaza (velika Mamutica) i 3 ulaza (mala Mamutica). U sklopu Mamutice je i 256 garaža u razizemlju te 24 lokala na razini platoa. Ukupna vrijednost joj je 135,7 milijuna eura. Premda bi se na prvi pogled mogla doimati nezgrapno i neudobno, zgrada je sasvim udobna i uredna iznutra. ********************************* Znamo već da postoje raznorazni ljudi, pa tako i gosti. Neki gosti vole zabadati nos u vaše ladice, kupaone, netko komentirati zašto ti je ovo ovako, zašto onako. Neki ne gledaju ništa, nikakve detalje. Meni također nije važno jel netko ima ovakav luster, jel ima ovakve ili onakve stolice i slično. Ali ima i onih udava koji uvijek moraju pitati : pa zašto si ovo ne napraviš ovako, ja sam si to tako sredio !? A ja : ma nisam budem, ali si mislim : pa jesi li ti došao u goste kod ljudi ili kod predmeta !? Ali kad dođem u Mamuticu ne zabadam nos u ladice, ormare ili spavaće sobe. Ima prozor koji zna biti otvoren, i to je jače od mene. Možda zvuči nepristojno, ali ja se unaprijed ispričam. Ma ne trebam se ispričavati, jer ti ljudi znaju da ja volim škicnuti kroz prozor....... ....neizbježan je prvi pogled prema dolje.... ...i malo u lijevo ili u desno..... ..to je valjda zbog tog osjećaja visine.....jer stah od visine je onaj s kojim se rodimo.....ljudi koji tu žive cijeli svoj život ne mogu se diviti toliko kao ja tom pogledu, jer njima je to uobičajeno, a meni nije...tako da je to njima smiješno..ali nakon što odredim svoj položaj i poziciju, razgledavam dalje..... ...zujeći na prozoru začujem neke glasove : belatore, hoćeš li kavu ? ....može!- odgovaram....ali donesite mi tu na prozor...... ...i dok sam ja srkao kavu i brojao prolaznike, sunce je pomalo zalazilo.....i nek se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije !....e neće moći ovaj put...meni je i dalje čarolija, malo tamnija, ali opet čarolija....zujanja..... ..negdje na potezu sljemenski toranj-Katedrala-Mamutica....... ..i pogledi u nebo..... ....a nije bilo većeg !?...nije ni čudo da su gužve po busevima kad su tako mali..... ...bližio se sumrak, a opet čujem glasove : hoćeš li torte !??... ...može, na prozor...... .....sad više ni straha nema, počeo sam visiti na prozoru...e što je previše , previše je..... ....al viknem ovaj put ja : jel ima još torte, ja bi još !?? .....stiže odgovor : ima, ali dođi po nju !!! ....evo idem !!.... totra je ipak torta !! Oznake: Mamutica, Zagreb

- 14:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.04.2014., nedjelja

Muškarci ne plaču - nikada

- 00:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

12.04.2014., subota

Kiša toplih boja

.....stajati na kiši...... ...kiša puna toplih boja....... ...nakon kiše, naravno, sunce...... Oznake: boje, kiša

- 12:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.04.2014., srijeda

Multitasking- i kod muškaraca

Višezadaćnost (multitasking) je vrsta tehnike koju provodi operacijski sustav. Njome jedan procesor može izvršavati veći broj niti (eng. threadova). Prave višezadaćnosti nema kod računala s jednim procesorom,nego samo kod višeprocesorskih računala. Kod jednoprocesorskih računala, višezadaćnost je privid, jer procesor prelazi s jedne na drugu nit. Wikipedija Prvo što sam čuo od profesora informatike još onda kada su bili spectrumi, orlovi ili comodorci u igri, je rečenica : " Morate znati da koliko god se računala činila pametnima, ona su glupa". Pa je nastavio : Bez ljudi, računala su stvarno glupa, itd, itd...... Onda se još nije znalo da će sve živo biti umreženo, kompjuterizirano. Sad će ispast da će ljudi biti glupi, jer ništa bez računala. Više djeca neće znati tablicu množenja, dijeljenje. Svaki problem koji imaju, odu na pametni telefon i nađu rješenje ! Ako se vratim na onu rečenicu od profesora, tada ta glupa računala zapravo i zaglupljuju ljude. Ali tako je , kako je. Ako dođe do one sunčeve oluje koju najavljuju, kažu da će tada sva tehnika biti uništena. Onda će ljudi ostat bez izvora informacija. I slabije pamtimo, netočni smo u dogovorima, jer nekad smo znali po desetak brojeva telefona napamet, i kad smo imali dogovor sastanka nitko nije kasnio ! A sad ? Sada ako znamo dva, tri broja napamet, dobro je. I ako se dogovorimo, znamo da uvijek možemo nazvati i reći : čuj, kasnit ću malo ! Da se vratimo na multitasking. Ak ta glupa računala mogu multitaskingirati, kako onda neće ljudi. Pa ljudi su najsavršeniji strojevi uopće. Naravno, dok su ispravni. A mozak, mozak je najneistraženiji organ ili procesor ili kako god ga nazvali. Znamo putovat po svemiru, znamo proizvoditi čuda tehnologije, vrhunsko oružje, trošimo novce na razne pokuse koji štete čovječanstvu, ali mozak, o njemu nemamo pojma !! Totalna nepoznanica. Znamo to da ga jako malo koristimo a svejedno su neki čuda napravili sa malim postotkom korištenog mozga. I tak se i ti mozgovi razlikuju, ženama su neke strane jače razvijene, muškarcima neke druge, nekima pak niti to. Ali žene su poznate po tome da upravo izvrsno multitaskingiraju. Dok su muškarci tu malo hendikepirani, odnosno u javnosti samo spominju žene. Pokazat ću vam da i muškarci odlično koriste svoju višezadaćnost. I oni mogu više stvari odjednom, ne samo žene. Samo što se ipak razlikuju možda same aktivnosti djelovanja ili su možda drugi "alati" u igri. Muški multitasking je oduvijek prisutan a razvijao se s vremenom i tehnologijom........ ******kad sam na wikipediji napisao multitasking, prvo je ponudio neki test.***** Piše ako izdržite oko 20sec onda ste dobri. Ja sam izdržao jedva 13 sec, znači ja nisam dobar, oštećen sam. A piloti to moraju po dvije minute. Eh, nikad od mene pilota. Ako hoćete probajte, imate tri pokušaja. Prvi da vidite što trebate raditi, drugi da vidite na koju će te stranu i treći da nam kažete svoj rezultat............TEST Oznake: multitasking

- 09:17 - Komentari (23) - Isprintaj - #

08.04.2014., utorak

Dobro jutro

Znate ono kad neko dijete dobije igračku !? Ta nestrpljivost, oduševljenje ! Mislio sam da me to prošlo, da sam prestao biti dijete. Ali nisam, sva sreća. Jučer se vozim po gradu, gužva kao i obično, išao sam potpuno neplanski malo u jedan centar(šoping), bio mi je usput. Kad sam već tu, idem vidjeti za fotić, šta se nudi i kakve su cijene. Kad sam ušao u dućan, za pet minuta sam izašao van sa novim fotićem. Jeeeeeeeeeeee!!!! Tu sam se još ponašao kao normalan odrastao čovjek. Nosio sam vrećicu prema autu, sjeo u auto. Malo me vuklo da sad odmah počnem tu slikat, ali si mislim pa nisi dijete, kaj ne možeš pričekat da dođeš doma i onda otvoriš igračku !? Suzdržavao sam se, ali ipak sam otvorio kutiju, na parkingu, vruće, gužva je, al baš me briga. I onda sam se sjetio da nisam kupio memorijsku karticu, i da nemam kabel za računalo. I trk u dućan po to. Evo me opet kod auta. Vrećicu gledam krajičkom oka, ali više ne otvaram nego krećem. Negdje na pola puta me opet zgrabi : gledam vrećicu i ona mene. Mislim si , pa daj više, budi strpljiv, pa voziš se, promet je to. Osim toga, nit ti je kartica u fotiću, nit možda nije baterija napunjena a i voziš, helloooooo !! Bio sam negdje na pola puta, kolona autiju bila je sve veća, baš kao i moja želja da rastrgam taj omot oko memorijske kartice, ubacim u fotić, upalim ga i napravim taj prvi klik !! U jednom trenutku svi su počeli trubiti !! Kaj vam je, mislim si, pa u koloni ste ?? I onda shvatim da su auti ispred mene već dosta odmakli, dok sam ja u međuvremenu stavljao karticu u fotoaparat. Ipak je dijete u meni bilo jače. Tko će čekat da dođem doma, kaj ste ludi !?? I negdje nakon što su me istrubili ( kao da me bilo briga) okinuo sam prvi "hitac". Slučajno se nekako dogodilo da sam bio kod one (ne)popularne Sanaderove Hypo banke, al nije aparat za to kriv. Htio sam isprobat taj zum, jer mi je on riknuo, i naciljao sam na vrhu zgrade onaj njihov znak koji se vrti ........ Nisu toliko meni sad slike važne, pa nemojte uzimat to kao važan dio ovog posta. Meni ionako slike služe za priču neku. Ova je baš istinita. A koja nije? I tak u vožnji na nekih 70km/h opalim još koju, tek tol'ko....... Oduvijek sam volio slikat i pričat neku priču uz to, ali ovak još na blogu mi se ta volja pojačala. Kad sam nazvao Fichu da sam kupio aparat, on mi veli prek telefona : blago tebi ! Zna da sam to htio, baš koliko on hoće legiće. I da mi je netko rekao prije godinu dana ću ujutro slikati " nekakve " maslačke i to još prije nego popijem kavu,ne bih mu rekao da je lud, ali bih rekao vidjet ćemo, jer sam se uvjerio da ono što vam je danas "normalno" ne mora vam to i sutra isto bit normalno. I tak sam ujutro malo isprobavao fotić i pozdravljao sunce. ....pozdrav suncu...... .....razmišljao sam koji bi bio najbolji test ovako na brzinu, i sjetim se maslačka....nisam ja Nisa@ ili V@ pa nemojte zamjeriti......nije to moje područje i ne može to svatko, zato znajte da njihove fotke zbilja imaju težinu....ja se igram, djetetu u meni je ovo dovoljno, bitno da to ne pokušavam za volanom...... ...prepuštam te zanimacije ipak istreniranim i kondiciono pripremljenim ljudima za to.....ipak treba tu čučati, šuljati se, i paziti još da ti fotić ne padne u mokru travu.......idem ja na visinske, to mi je sigurnije..... ....probavao sam nekakve funkcije za koje još nemam blage veze što su točno....... ...i igrao se bojama...... ...i predmetima...... ..i za kraj još pozdrava suncu i njegovim nusproizvodima...... ...i konačno kava !!!!!! Oznake: foto-aparati, Fotografiranje

- 09:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.04.2014., ponedjeljak

Piknik i pikničari

Išao sam malo na Wikipediju. Znam otići tamo rijetko, kad me nešto zanima. Nije to loša stvar, može se na brzinu puno toga naći. Čuo sam da i mi "obični" ljudi možemo to nadopunjavati, pisati o nečemu i onda to netko odobri, uvrsti !? Valjda je to točno. Ali isto tako može i ono što je na Wikipediji biti možda netočno ili jednostavno premalo točno. Neke stvari nisu toliko važne ili nema boljeg objašnjenja za nešto, pa je i ono koje postoji dobro. Išao sam napisati riječ - piknik-, baš da vidim što piše. I netko je malo napisao i o tome. Tamo piše da je piknik oblik zabave i uživanja u hrani na otvorenom prostoru. Piše i da su ljudi i mještani pozvani (po podacima od 1914-1918) na piknik bili na izletima u svojoj bližoj okolici. Da su se vozili kočijama ili automobilima. Da su mladi ljudi uglavnom išli na manje piknike, u kojima su najčešće uživali u pečenom krumpiru, kukuruzu i jabukama. Piše i da je za uspješan piknik važna glazba, te u zadnje vrijeme pikničari ponesu i kakav kasetofon ili glazbalo. Sve je to ok, ako je to moguća najbolja definicija piknika. Kao da je to toliko i važno, ali ja svejedno imam par pitanja. Što je onda sa stoljećem sedmim i Hrvatima ? Zar nisu ljudi išli oduvijek na piknike ? Zar nije i život prije ličio na piknik ? Radili su po vani, jeli vani možda na deki, u blizini šume. Jedino ako su baš sami piknik i taj odlazak u prirodu izmislili baš neki feudalci da budu u prirodi i nazvali ga piknik. Mogu si samo zamisliti onda te uštogljene piknike s kočijama. Te im smeta trava, komarci, paukovi. Pa možda puše vjetar. Izgleda da je to bio piknik- dođu s kočijom, prostre im se tepih, malo siđu, zazuji im pčela kraj uha i onda trk nazad na kočiju : hajmo nazad u dvorac, to je bezveze !! Moj skromni doprinos pikniku je nekakvo viđenje piknika u kojem nije nužno bitno koja je hrana, ne treba mi kasetofon ( imam zvuk ptica i svega ostaloga), svejedno kako došao do tamo ( kočijom, pješice ili biciklom). Bitno je ako idem na piknik da sam okružen pozitivom, i ljudima koji vole prirodu. Ako idem sam onda to nije piknik, to bi bila neka vrsta meditacije. Po tome piknik kako ja to gledam možemo podijeliti na one u zatvorenom prostoru ..... ....na one u gradskim područjima ( gdje se uvijek može pobjeći)...... U gradu zna biti gužve na piknicima ( Jarun, Bundek, Maksimir), ali uvijek se može naći i manje atraktivno mjesto , ako se baš traži. Meni nekako najbolja vrsta piknika je ona na selu, jer tamo svakodnevni život podsjeća na piknik. Okružen si šumom, mirom, cvrkutom ptica, nema prometa i gužve. Svi do sada navedeni piknici mogu biti odlični, ali ovaj meni nekako najbolji........seoski.... ....sve tamo do prvih jesenskih hladnijih dana traje piknik......ruča se na otvorenom, odmara se na otvorenom, igra se na otvorenom.....sve je to jedan veliki piknik...... .....već se zna da je jedan od najčešćih sportova na pikniku upravo badminton ili odbojka, možda frizbi..... Ali kako u piknicima sudjeluje više generacija pikničara, tako se i te aktivnosti razlikuju. Dok mlađi "reketare" ovi stariji kartaju belu, pa tako i belator...... Kako je belator bio zauzet svojim pikničkim aktivnostima, belatorica je ovaj put malo slikala okruženje pikničkih doživljaja. U ponudi je i živa priroda....... ...i malo manje živa...... .....na ove piknike dobrodošla je i koja životinjica...ovog malog već znate od prije ..... Pozdrav i lijepi vam piknici bili !! Pazite samo na pregled nakon piknika. Svog piknik supružnika, prijatelja ili prijateljicu pregledati temeljito i naravno golog ( k'o od majke rođenog) da nema slučajno krpelja ! Oznake: piknik

- 10:09 - Komentari (15) - Isprintaj - #

06.04.2014., nedjelja

Evakuacija Zagreba

Odlaze svi iz Zagreba. Tko bi rek'o !?? Nekad je bilo obrnuto, svi su htjeli u Zagreb. Sada je drugačija situacija. Situacija da je u tijeku evakuacija. Nije elementarna nepogoda, nije prirodna katastrofa. Ali je katastrofa. I to velika. Samo mađioničari o(p)staju. Tko bi to više mogao platit'. Tko bi više mogao to sve pratit'. Ali onaj tko ostane imat će jeftinije parkiranje. Hvala, ne treba. Uzimamo samo najpotrebnije i krećemo........ ..odlazimo..... Oznake: Zagreb

- 23:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Uglasti ugao

Stajao sam na uglu. Nije to običao ugao, iako tako izgleda...... To je bio pogled sa ugla. A ovo je pogled na ugao...... Ne znam koliko ima takvih uglova po Zagrebu ili po Hrvatskoj , ali nisam do sada viđao te uglaste table. Ili su mi samo promakle te uglaste table na uglastim uglovima....

- 09:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.04.2014., subota

Aleluja !

Samo tako ! Kažem aleluja! Iz čistog mira i čistog srca ! Hvala Nekome ili Nečemu što sam i ja dio Svemira. Htio bih da to svi mogu reći i osjetiti . Kažem aleluja zbog svega, zbog života. I zbog obične igre " lovice" . Aleluja ! Oznake: aleluja

- 16:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.04.2014., četvrtak

Dobrodošli u TRINIKAD !

Nikad nitko nije bio u Trinikadu. Nikad nije ni postojao. Nikad ga nitko nije vidio niti čuo za njega. Nikad nitko nije ni pomislio da bi mogao postojati. Trinikad je kao mitski grad, ali mit za koji nikad nitko nije ni znao. On ne postoji, ali moguć je. Nastaje samo u trenutku spajanja tri NIKADA. NIKADA zelenijeg....... ...NIKADA toplijeg....... ....i NIKADA ranijeg..... ....iako TRINIKAD nije ni nastao, iako je stalno u nastajanju, TRINIKAD zapravo ne postoji......on nastaje neprekidno, zato je valjda i zelen, nezereo....... ....kako taj TRINIKAD ne postoji, ipak ga se može vidjeti....a mogu ga vidjeti samo oni koji su dostojni nekad vidjeti NIKAD.... ....a znamo da sve na svijetu ima neku svoju slabiju stranu, tako i taj TRINIKAD nije uvijek zelen.....zalomi se i njemu neka slabost.....i osim zelene dogodi mu se i neka druga boja....... ...bilo plava, smeđa, roza i druge..... I znate odgovor ako vas pitaju za TRINIKAD : Nikad ga niste vidjeli i nikad čuli za njega ! Jel jasno ? A ja dajem čvrstu blogersku riječ da neću više o Maksimiru ni u slikama ni u riječima. Možda sam pretjerao, pa zato obećajem da neću tako skoro, potrudit ću se. Smatrajte se oslobođeni jedno duže vrijeme, a to je po mojoj procijeni dan, dva, hehe. ....cilj je malo stat, odmorit i sve četiri u zrak....... Oznake: proljeće. maksimir

- 15:47 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.04.2014., srijeda

Nirvana

Oznake: odmor, priroda

- 22:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.04.2014., utorak

Ficho otkriva maksimirsku šumu

Znate onu staru : Svugdje je lijepo, al' u Maksimiru je najljepše ! Ma dobro je nama svugdje, al' Maksimir je meni poseban, a nadam se i Fichi. Nije zoološki vrt toliko, koliko maksimirska šuma. Sad nije skoro ni primjetio da postoji zoološki. Neću puno pričati, već sam sve o Maksimiru rekao....... Jedino ne znam jel' postoji torta pod imenom "Maksimir". Ako i ne postoji znam što bi sadržavala da postoji. U njoj bi bio red zelenila, red plavetnila, red sreće i red zadovoljstva....... Oznake: maksimirska šuma

- 15:36 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.