20 do asa
10.02.2014., ponedjeljak
50 nijansi smeđe
|
Nije to opet o onim smeđim stvarima od neki dan. Ovo je priča o izgubljenoj zimi. Jedan zimski put koji to više nije. Ovaj put je umjesto bjeline bio omotan u smeđu boju, od koje se taj dan nije moglo pobjeći. Ima dosta snjego-neljubaca koji bi uskoro mogli odahnuti. Do kojeg dana još sam uvijek imao vjeru da zima nije gotova, ali kao što kopni snjeg, kopni i moja nada za nekom bijelom zimom. **************** Kad sam odlučio pisati ovih 50 nijansi smeđe, upozorili su me da bih trebao to nekako zaštiti (jer vele bit će to bestseler na blogu), i ako bude sniman film da moram nekako imati i potvrdu da ima zaista 50 nijansi smeđe. Tako sam morao odnijeti sve slike na analizu u institut za smeđologiju, i tamo je ustanovljeno da ima na svakoj slici neka nijansa smeđe. Bilo je i preko 100 slika na pregledu ,i iako su sve imale nešto smeđe, ipak smo mukotrpno sveli ovu priču na nekih 50-tak (jedva, bilo je teško izbacivati). I tako su institucije odradile svoj posao, a ja dobio potvrdu i zaštitu autorskih prava od instituta. *************** Krenuvši na put u potrazi bjeline na svakom koraku pratili su nas smeđi prikazi....    .....stigli smo na odredište, a ja sam htio što prije ući u zatvoreni prostor, da se pokušam maknuti od smeđih prizora i odmorim oči, ali i unutra se sve činilo smeđe......    ...sada sam već bio vidno potresen, pomalo čak i zabrinut, nestalo mi zraka.....izašao sam van i htio odlučiti na koju ću stranu svijeta krenuti.....  ...po nekom svom osjećaju izabrao sam jedan od puteva u nepoznatom smjeru.......  ....pomalo već i tužan kretao sam se laganim korakom.....moj osjećaj mogao se na početku šetnje prikazati otprilike ovako......  ....ali krenuo sam......u sebi sam vrtio jedne stihove pjesme, samo što sam ja te stihove vrtio u glavi zbog potrage za zimom i bjelinom : " od kad te nema ko beskućnik lutam po ulici skupljam opalo granje da ugrijem dušu koja je prazna al nade ja imam sve manje i manje " ...krenuo sam uzvodno.....  ...što sam dalje išao, to je put izgledao sve teži i teži....i sve smeđiji i smeđiji.....još ni traga znaku zime....  ..znam već da kad nam se čini nešto izgubljeno, i onda postoji neki put...ponekad samo treba čitati znakove...slijedit taj osjećaj u sebi...ja sam izabrao neki znak svjetla....  ...možda to i nije bio baš najbolji put, jer to svjetlo je bilo sve jače, počelo je biti zaslijepljujuće.....  ..tolko da sam već vjerovatno počeo i halucinirati....pa sam valjda vidio i bijele miševe....  ...sabrao sam se..krenuo dalje prema svjetlu...nisam posustajao....  ......i evo ga !..našao sam oazu usred pustinje !....oduševljen i umoran pohitao sam prema bijeloj oazi....  ....ali tu se sve promijenilo..kako sam se ja približio oazi, počelo je nešto čudno.....naglo se smračilo.....kao da sam počeo propadati u lišće.....drveće se počelo kretati i nekim čudnim zvukovima uzvikivati : to je naše ! ostavi to ! odlazi !.... ..malo u panici činilo mi se i da me žele napasti, jer diram nešto što pripada njima........  ...tražio sam izlaz iz šume...ali drveće kao da mi je htjelo prepriječiti put....više nisam bio siguran....viču da odem, a zatvaraju mi put....nisam htio riskirat nego sam tražio izlaz....  ..bilo je ipak i dobronamjernih koji su mi mahnuli i pokazali put za dalje.....  ...i pokazalo se dobrim..našao sam put...ne samo put, nego i znak zime....djelomično bijeli.....konačno.....  ..ali opet skoro isti scenarij...jaki vjetar počinje.....mrači se...a glasovi su ovaj put samo malo u višoj oktavi : to je naše ! to je naše ! ne diraj, gubi se !....  ...što sam drugo mogao nego pokušati krenuti dalje..iako sad već sa manjom nadom.....ali i dalje sam vjerovao...krenuo sam.....  ...ponovo sam čitao razne znakove .....  ...znao sam da mora postojati nešto....ponekad treba malo zastati, osvrnuti se oko sebe..potražiti te znakove....   ..i znak će se pojaviti u nekom obliku....siguran sam i to me drži....ima znakova, pa makar i u malom kamenu koji nam pokazuje put...krenuo sam u smjeru strelice....  ....put ide dalje.....  ....sada je već tu bilo dosta umora....žeđi....ali vjerujem i dalje u taj put......nešto se mora dogoditi...ne može biti pogrešan.....jednostavno ne može.......  ...i nisam se prevario...nakon okrijepe sam još više siguran da treba slušat to što osjećamo....i treba ići korak po korak u životu......  ...stepenicu po stepenicu.....  ..iako nekad naiđete na zatvorena vrata, ili spuštene rolete.....  ..ponekad nam treba neka promjena u životu....treba i to učiniti, ako nam tako kaže naš glas...pa makar i samo to bila neka promjena frizure......  ...čini mi se da sam sad već sve bliže tom znaku zime....osjećam to, ali ipak moram malo predahnuti, odmoriti....  ..nakon kratkog, ali prijeko potrebnog predaha krećem dalje...i evo, čim sam krenuo došao sam do nove spoznaje...tu sam blizu, još malo......  ...i zaista moguće da mi se upornost isplati.....i ovaj put....iako znamo da svatko nosi svoj neki križ......  ...iako znamo da nam često dođe upravo ono što smo zaista priželjkivali, toliko željeli...ono bitno i važno u životu....  ....iako nekad nemamo vjeru u nešto ili nekoga...upravo nam slučajni stranac može pokazati put..pružiti ruku spasa.....  ...moramo znati jedno : da one stvarne želje, u koje stvarno vjerujemo, za koje ni ne posumnjamo na trenutak da nisu moguće, te želje se ne raspuknu poput balona, poput brda onih želja za koje mislimo da su prave....  ..i svatko ima snagu za pronaći svoj neki put........  ....ova moja potraga na kraju se isplatila....nisam znao hoću li pronaći to što tražim, ali toliko sam želio to naći, te bijele ostatke zime, da nisam ni pomislio da ih neću pronaći....iako je potraga trajala skoro do sumraka.....  ...zaključio sam da ni smeđe baš nije u takvoj banani kako mi se na početku činilo....  ...i moj osjećaj s početka šetnje se ipak malo promijenio...ipak sam vjerovao da će biti nešto.....pa sad nije više tako tužno kao na početku....  ...i na kraju puta kada mi više toliko nije bilo važno uopće ono zbog čega sam i krenuo, upravo tada mi se ta želja i ispunila....našao sam te bijele tragove zime..... ...našao sam i Lijepu našu....  ...i cijelu Afriku zatrpanu snijegom....  ..neka mitska bića..... ...možda polu kanarinac-polu lav- polu nešto.....  ..možda neku macu.....  ...čvenk....  ili ljubav......  ***** Probao sam maksimalno skratiti, koliko sam mogao. ********** ...dug iz jučerašnjeg posta...... ...ono bijelo čupavo stvorenje je vrlo plaho, bojažljivo stvorenje i totalno bezopasno.....  ...a ima i oči.....  Oznake: Zima |
