Nakon jučerašnjeg čuda neviđenog, snijega u mjesecu siječnju, nastavljamo sa čudnim pojavama u zadnje vrijeme.
Najavili su temperature čak do -10 C.
Padaline su postepeno slabile i prestale......
Ali kao da to nije dovoljno, stižu nam nove nevolje.
Ceste su još uvijek neke mokre, stvarno ne znam što ne mogu nekak napravit da kad ide ralica, spoje neku cijev od motora pa ispod kamiona da puše topli zrak i posuši te ceste !?
Nisam imao mira, morao sam opet skoknut do baze i provjeriti kod Banderosa jel imju dosta soli.
I vele ima, al ne za sve !
Ima za glavne, al neće bit za ove sporedne.
I je, stvarno je počelo smrzavat ,već sad, maloprije sam provjerio.
Zato pazite, vi koji živite na sporednim cestama, stvarno je sklisko !
Ili ona već poznata : ne idite sutra nigdje, ako baš ne morate.
A ako baš morate, pazite se.
Bilo je danas sunčano, za djecu ko naručeno. Mislim na Fichu i sebe.
Mi vam nismo anđeli, zato vam šaljemo anđele, nek vas čuvaju......
...Ficho svojeg.....
....i ja svojeg.....
Malo sam gledao okolo da me netko ne vidi kak se valjam po podu, al si onda mislim koga briga, pa i ja sam dijete.
Kak smo bili mokri morali smo na sušenje.
Na putu smo sreli Pjera, tak sam ga nazvao jer me odmah podsjetio na onu staru : ...sad luta sam, taj stari Pjer.......
....stvarno je izgledao tužno, ne znamo zbog čega.....
....jel zbog siječanjske depresije, ili jednostavno ne voli zimu...
...zvali smo ga na igru, ali ništa, samo nas je pogledao...
...i nastavio dalje, potpuno sam......
Kako smo mi samo obični Hrvati, išli smo i mi gore.
I svi su gore......
...i Luka i Borna.....
Jedino nismo uzeli sarmu.Pojeli smo sve.
Oznake: sanjkanje, skijanje
|