20 do asa
12.12.2013., četvrtak
Rođeni strijelac
 Čestitka U ovo vrijeme točno prije pet godina, čekao sam tebe. Već onda kao da smo se znali, kad sam ugledao tebe prvi put. Kao da sam se i ja ponovo rodio, možda i jesam. Ne mogu ti to točno opisati, ali sve drugo postalo je manje važno. Znam da još ne možeš ovo čitati, ali uskoro ćeš moći. Znaš i sada neka slova, ali nije to bitno. Bitno je da će ovo ostati kao naš podsjetnik kroz život, jer znam da ne mogu znati što nas u životu čeka. Nisam nikad u životu volio nešto planirati, nego sam samo vjerovao i živio. Ni sada ništa ne planiram, samo vjerujem. Vjerujem u naše prijateljstvo, moju ljubav prema tebi, koja je neizmjerna. Vjerujem da ti to osjećaš i znaš. Gdje god nas put usmjeri i odvede, ta ljubav će postojati. Bit će sigurno svakakvih trenutaka, pa i onih kada će ti se činiti da ti ne treba nitko. Možda ćemo biti udaljeni jedan od drugog, ali ljubav ne poznaje ni vrijeme ni prostor, ona putuje nekim svojim utabanim stazama. Ovo ti i pišem upravo zbog toga jer sam bio na pragu odlaska iz države ,ali sam ipak ostao, u slučaju da moram otići tražit kruh za nas negdje dalje. Bila je teška i sama pomisao da ću biti udaljen od tebe i majke. Znam da te nekad naljutim, da sam nekad umoran, da te nekad ne slušam i tjeram po svom. Ali i ja učim od tebe, nisam se ni ja rodio kao tata. Postao sam tata tvojim rođenjem. Učim svaki dan. Nekad sam tužan ,recimo kao neki dan kad smo bili u dućanu. Ti si me pitao koliko košta neka igračka ,a ja sam ti odgovorio da je skupa. Ti si meni odgovorio : ok tata, onda nećemo to kupit! Bio sam tužan što ti moraš znat da je to preskupo za nas. Onda progutam knedlu u grlu, oči mi se zasuze, jer vidim koliko si već velika osoba. Bilo bi mi lakše da počneš plakat i navaljivat da ti se to kupi. Pa ti si dijete ,tebi treba ta igračka. Ali lakše mi je kad vidim smješak na tvom licu kad se igramo, jer tu igru ne može zamijenit niti jedna igračka na svijetu. I to si me ti naučio. Neki dan nisam znao jel bi plakao ili se smijao kad si pitao mamu : pa dobro mama, kad ćeš mi već jednom rodit bracu ili seku ? Otvorio si ladicu i izvadio neke plastične male vilice i pitao zašto je tu toliko vilica ,pa treba mi braco ili seka da se onda igramo!? Nismo znali što da ti odgovorimo, nemamo odgovor. Znam da bi ti to volio više od svega, ali nisam te mogao zamarati svojim odgovorima. Nisam znao što bih ti odgovorio, jer se možda bojimo ,možda nismo spremni ,ali ionako ništa ne radim planski pa ti ni ne mogu odgovoriti. Mogu ti samo reći da te zaista volim, i uvijek ću te voljeti. To se nikada neće promijeniti. Uvijek ću biti tvoj tata. Hvala ti i na tome što nekad mami i meni kažeš : ne mojte se svađati ,to nije lijepo. I u pravu si sine ,nije lijepo. Ali nekada je neizbježno ,to ćeš jednog dana shvatiti ,ali kao što volim tebe, volim i tvoju majku! To su obične, glupe svađe ,najčešće i upravo radi tih glupih novaca. Želimo da ti to ne osjetiš, da imaš sve što ti treba. I onda se sjetim da sam glup ,jer sve što nam treba i imamo ! Nisam nikad bio materijalista ,i znao sam isto živjeti sa puno novaca ,kao i sa praznim džepom. I uvijek sam imao dovoljno ,sve što mi treba. A treba mi običan život i ljubav. A to i imamo, mi imamo tebe ,a ti imaš nas. Želim ti sretan ovaj rođendan, kao i sve buduće rođendane ! Želim ti da budeš zdrav kao i do sada, a sve ostalo ćemo već nekako. Želim ti da se smiješ svaki dan od srca, upravo kako to i sad činiš ! PS...Možda će ti biti smiješno ili čudno, ali za mene nema veće sreće od toga što te pogledam prije nego odem na spavanje i pokrijem u slučaju da si raskriven . ...od srca........tvoj tata..... |
