belator.blog@gmail.com

20 do asa

26.04.2019., petak

Hej evo me....

Nisam mislio pisati.
Ali kako sam jucer vidio na fejsu tragediju od Durice i izrazio sucut, zavirio sam na blog.
Zao mi je i zbog Durice i zbog Lilianke.
Tesko je to sve.
Ali da sad ne stavljam sol na ranu, vrijeme radi svoje.
A kad vec pisem sad, pa da nesto i napisem.
Skoro je prosla godina od mog zadnjeg posta.

Citao sam maloprije i post od Anabonni.
Nisam mogao komentirat, pa da napisem aktualno sto je, vezano uz slucaj "Obrovac".
Cudi me i ne cudi me sto se tako nesto moze dogoditi.
Cudi me jer po meni su taj doktor i "satro" med sestra ludji od ljudi koje sam vidjao u bolnici Vrapce kad sam dolazio u posjete.
Na cudi me sto to tako moze biti i da tako nesto postoji, iz razloga sto je citava nasa drzava "horor".
To je prava rijec.
Necu sada ici tako daleko da ta ista horor drzava odnosi i te neke mlade zivote.
Puno je stresa u toj horor drzavi.
Znam i po sebi, jer me stalno tamo bolila glava.
Sad vec tri godine nisam u toj horor drzavi i nemam taj stres.
Maknuo sam se iz tog drustva i sustava.
Iako odes i prisiljen si otici radi novaca, ali ne vracas se jer pocnes zivjeti, ne vracas se zbog sustava.
Imao bih puno toga za napisati i o Njemackoj, jer sam tu godinu i pol.
Samo jedan primjer je to da sam recimo u cetvtak jedan dosao ko ortopedice u Minhenu i reko da me kicma ukljestila.
Sljedeci dan sam vec obavio magnetnu rezonancu i odmah dobio i nalaze.
A nisam bio hitan slucaj
Ima jos stvari o kojima bi se dalo pisati, a vezane su za sustav drzave.
Prije Njemacke radio sam po svijetu oko godinu i pol.
I vidio kako zive u Nizozemskoj, Norveskoj, Poljskoj, Rumunjskoj.
Nakon toga odabrao sam Njemacku.
I da budem blizu, ali i zbog sustava.
Ovdje me ne boli glava.
Osim ako ne pretjeram s cigaretama ili s cugom.
Nikad necu nikome govoriti sto treba uciniti.
Svatko zna i svatko mora slusati sebe.
Nijedan moj korak niti odluka u zivotu nije donesena izvana..
Kad kazem izvana, mislim na to da slusam svoj glas u glavi.
Nazovi intuicija, podsvijest, kako god.
Dakle, horor bio i horor ostao.
Dajem si za pravo reci da je drzava Hrvatska bolesna..
Kao sustav, kao drzava.
Nemojmo brkat domovinu.
Beskrajno je volim.
I najljepsa je .
Ali je bolesna drzava, bolestan je sustav.
Kao i ovo dvoje ljudi iz Obrovca .
Ali negiranje bolesti cesta je pojava.
Eto, htio sam nesto ljepse napisati, ali ne mogu.
Ovaj prilog me pogodio, kao sto su me pogadjale i mnoge stvari i afere u Hrvatskoj.
Shvatio sam o sebi da sam borac.
Borac za drustveno dobro.
Ali ne moze nitko pomoci onome tko si ne zeli sam pomoci.
Naucis gledat sebe.
I da ne bude sad ovo horor post, evo jedna slika s posla.
Moj kolega i ja na poslu trenutnom.


Kolega je slovak i ima 68 godina.
Penje se na lojtru i radi jos uvijek.
I upucava se zenama di god stigne:))
Lijepi pozdrav svima i do nekog novog posta..a kad ce, ne znamo

- 22:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

06.06.2018., srijeda

Mojim blogerima

Evo moji blogeri, nisam se dugo oglasio.
Sve nekako ide, pa budem i budem i prolaze dani.

Prije svega hvala svima na cestitanjima blagdana koji su prolazili, posebica hvala blogerici Lilianke.
Ja sam jos u Minhenu.
Na istoj bausteli vec sad vise od 7 mjeseci.
Ima svasta i nista.
Kako god okrenes.
S poslovne strane imao sam nekih dvojbi.
Ova firma za koju radim na ovoj bausteli zeli da predjem kod njih direktno.
Meni je to bila zelja i plan,radeci kao iznajmljen radnik ocekivao sam i nadao se tome.
Poceli dogovarat kao prelazak, a onda sam se predomislio.
Iako me moja maticna firma onako malo legalno "krade", ipak sam odlucio ostati jos malo.
U medjuvremenu sam isao na jedan razgovor u tu svoju firmu i pricao s glavnim direktorom.
Malo sam mu prezentirao i dao do znanja da kuzim sto i kako rade.
Na kraju mog resetanja direktor mi je malo povecao satnicu nebi li me usutkao.
Ali imam ja plan doci na jos jedno resetanje.
Ima jos prostora.
U protivnom na jesen onda vucem neki novi potez.
Iako sam jedva cekao da se maknem iz Minhena, takodjer sam odlucio jos ostati.
Minhen je problem jer ima puno ljudi i tesko je doci do normalnog stana.
Cijene su napumpane i samo za krevet se trazi od oko 300€ u kojem je troje ili cetvero ljudi.
Nasi iznajmljuju nasima.
I nijemci su se pobalkanizirali i poceli su i oni tako.
I sa placama i sa stanovima.
No dobro.
Kod mene je sve ok, zdravlje, obitelj.
Moram vam reci da sam organizirao i da moji dodju do mene.
Prvi put.
Tako da je zena, a i Ficho imao izlet u Minhenu.
Iako prije nije htio cuti za Njemacku, sada kad se vratio u Zagreb, rekao je da mu je ljepsa Njemacka.
A i zeni nije losa.
Tako da polako krcim put i pripremam ih ako bi slucajno jednog dana odlucili da ipak dodju za mnom.
Iako sam na pocetku svojih terena mislio kako cu bit malo i izvuci se, sada nekako ne vidim sebe kako radim u Hrvatskoj.
Nista nije lako, ali ipak je tu lakse i radit i naci posao i osjecas se kao priznati radnik.
Cesto idem doma za vikend, jer moji nijemci skoro da i ne rade petkom, nego u cetvrtak idu doma.
Pa tako i ja nekad.
Jezikom baratam na baustelskoj razini i sam radim s nijemcima.
Cak se znam i svadjat s direktorom na njemackom:).

Eto,da ipak ne bude predugacko.
Probat cu jos naci sliku gdje Ficho prelazi rijeku Isar s kojom je bio odusevljen.
Svidja mu se i U bahn.
I bili smo i u zooloskom vrtu.
Nema koje zivotinje nema.
Cak ima i pingvina i šarana.
I meduza.
I slonova.
Kak ste mi vi?
Kaj ima novoga?
Moram priznat da uopce nisam vec dugo otvarao blog.
Piskaram i dalje na nekim drugim mrezama onako svakodnevo i kratko.
Ispao sam iz dugacke forme.

Zdravi bili!



- 18:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14.12.2017., četvrtak

Naslov

Skuzio sam da nije lose pisati na netu jer tako mogu sacuvati podatke i tekstove i dostupni su mi.
Opet neki ljudi traze da pisem knjigu.
Ponekad(na nekim drugim mrezama) opisujem situacije iz svog kuta,oka ili srca.
Pa sam mislio,sta cu pisat knjigu.
Vec je mozda pisem.
Samo ce trebat to malo poslozit.
Ovaj post ce opet biti malo o Njemackoj.
Toj Njemackoj koju ja vidim.
Cuo sam price razne,culi ste i vi.
Sada ja pricam svoju pricu.
Nakon pocetne euforije(znajuci realno da ni nema tu neke euforije) dolazi vrijeme kad mozes realno sagledati stvari.
To je borba kao i svaka druga.
Nije to ni bajno nije to ni potpuno lose.
U stvari za neke od nas zapravo neizbjezno.
Bio sam na vikendu kod bratica u posjeti.
On je blizu Stuttgarta,ja sam u Munchenu.
Nakon sto uopce nisam ni vidio grad,moj zakljucak je bio da je tamo bolje.
Mozda je,mozda nije.
Ali bio sam na Adventu u mjestu Nagold.
Prekrasano mjesto okruzeno brdima.
Spavao sam na brdu,prakticki selo.
Uf,dobro je to bilo.
Toliko glasne tisine nisam dugo vec cuo.
Jos je pao i snijeg.
Mozete si zamisliti kako je to meni bilo nakon spavanja ovdje u Munchenu u zgradi sa 100 rumunja i nesto slovaka.
Al dobro.
Htio sam o Njemackoj.
Moj zakljucak osobni i samo moj je bio nakon dva mjeseca da je njemcima zapravo muka.
Ne da oni ne vole strance,nego vidis im face.
Vidis to u U bahnu,vidis to na poslu.
Onda mi je bratic potvrdio tu moju teoriju.
On je 3 god tu i radi kao jedini stranac kod jednog gazde.
Zna,cuje i vidi kako razmisljaju nijemci.
Pogotovo oni malo iskreniji i malo desniji.
Nije slucajno ni to sto Merkel gubi glasove.
Da vi moji ljudi vidite na sta to lici,ne biste vjerovali.
Puno je toga doslo u Njemacku.
Ne samo nas s Balkana,puno rumunja,slovaka,poljaka...
Ali i puno onih drugih naroda koji nisu ni dosli radit.
Dosli su na sisu.
Vratit cu se na onu moju teoriju da je nijemcima muka.
Moju teoriju potvrdio je i covjek koji je tu preko 30 god(sreli ga i pricali kod bratica u birtiji) da je nijemcima muka.
Potvrdio je to i gazda kafica koji je takodjer jako dugo tu.
Nije to sad tako strasno da nece doci jos ljudi,doci ce.
Zadnja vijest je da Njemacka u 2018. treba jos milijun nove radne snage.
Do sada je ta brojka bila oko 500 000 tisuca svake godine.
Dakle oposat cu vam samo na primjeru svoje baustele gdje radim od 6.11.
Prvi dan iz moje maticne firme dosli smo na tu baustelu mali i ja kao jedna skupina i madjar(koji zna njem i rumunjski) i dva rumunja.
I oni i mi smo iz iste firme koja onda iznajmljuje nas njem firmama koje trebaju radnike.
Sve skoro tako funkcionira.
Nakon mjesec dana jedan dan smo radili na istom katu kao i ova skupina rumunja+madjar.
Isti posao samo oni na jednoj strani mali i ja na drugoj.
Primjera radi: mali i ja smo to napravili za jedan dan s time da smo taj dan bili par puta na kavi,par puta na wc-u i preko par puta na cik pauzi i jos i na gablecu i jos jednoj pauzi kao gablec.
Dakle,raditi za ovu firmu na ovoj bausteli je milina,laksi posao ne znam jesam li imao.
Rumunji + madjar taj posao su radili dva dana.
Na kraju kad su napravili morao sam popravljati za njima jer nisu bas sve provukli i napravili kako treba.
Nisam znao zasto sef Thomas pizdi na njih i ne moze ih smislit,ali nakon tog dana kad sam vidio kako rade postalo mi je jasno.
Al ne samo to,poslije sam vidio kako dok Thomas prica madjaru sta trebaju napraviti(koji zna njem i rumunjski) u isto vrijeme prica i madjar ,al ne samo on,pocne u isto vrijeme i rumunj koji zna reci samo "dose" i "was ist das" i onda se ukljuci i ovaj treci rumunj i prica na poluengleskom.
Mali i ja stojimo sa strane i ne mozemo vjerovati.
Reko malom,pogle ovo.
Na sta to lici.
I gledam Thomasa kako gubi zivce i onako se poluokrene,pogleda ih sve i odmahne rukom.
Oni to nisu ni vidjeli jer su svi brbljali u isti glas dok je Thomas lagano odlazio izgubivsi zivce.

Zasto vam to pricam?
Pa zato jer je to prica iz Njemacke.
Prava i istinita.
Baustela je ogromna,radimo neki hotel.
Ima negdje do 3.mjeseca posla.
Ali i mali i ja i ti rumunji+madjar smo kao dosli na tri tjedna.
Toliko nas kao trebaju.
Sada mali i ja jos radimo tu.
Rumunje+madjara su otpisali prije tjedan i pol.
Sada je tu jedna ekipa iz Njem i jedna ekipa iz Poljske.
U medjuvremenu ja sam se razbolio.
Nista strasno,ali vukao sam prehladu skoro mjesec dana.
U petak prosli bio sam vec dosta lose a onda sam isao na taj vikend kod bratica.
Tamo sam imao jake glavobolje kao nikad u zivotu.
Vjerojatno sam bio pod temperaturom al sam to pripisivao kao umoru i promjeni zraka.
Radio sam jos u ponedjeljak i onda klonuo.
Al radio bi i takav,al sad nas je bilo 10 ljudi u jednom trenutku i vidio sam da necu falit ako odem malo odmorit.
Mali je od danas isto ostao na stanu,doso na posao i vratio se nazad.
Jer veli i da jucer nije imao kaj radit.
Ali ova firma nas ostavlja kod sebe.
Radimo do 20.12. pa na praznike i onda zele da se vratimo vec 2.1.
Pa sam ja reagiro i trazio da mi to malo odgode pa sam dobio da dodjem 3.1.
Ajd,bar da ne putujem za samu Novu godinu.
Ima jos puno toga za ispricati.
Danas sam mozda ispao totalni neradnik,nosio papire u firmu od bolovanja,covjek me napao na njemackom kao da sam zadnje smece pa mu nisam mogao dostojno odgovoriti jer ne pricam nas njemacki.
Optuzio me kao da se nisam javio u firmu.
Ja reko jesam.
Imam i dokaz.Al kad je otisao provjeriti tamo negsje i vratio se,nije se ispricao nego mexsad oceo optuzivati da kao nisam bolestan.
Tu sam vec puko ali i dalje mu ne mogu reci nista jer me ne razumije.U stvari razumio bi da je htio slusati,ali imao je od prve sekunde napadacki pristup.To je bilo u uredu moje maticne njemacke firme.
Onda sam mailom poslo to u sjediste firme u Mariboru i rekao da je covjek katastrofa(hahah,to mi je mozda i glavni kao sef,nemam pojma) i da ne moze tako sa mnom razgovarati.Cak sam u mailu poslao i slikano poziv u firmu koji mi je u mobitelu.
Ko ih jebe,nece se nitko izivljavati na meni.
Proso sam ja te skole odavno.
Vidjecemo sto ce dalje biti.
Ja se ne bojim.
Moj rad mi ne dozvoljava da se bojim.
Posla ima na svakom cosku.
Njemacka treba i mene,ne trebam ja iskljucivo nju.
Treba i vas sve.
Vrbovanje ljudi je ogromno,treba puno jos radne snage.
Ali znajte,imate prednost kao hrvat,upravo sam vam to opisao u ovome postu.
Zaista,ali zaista se tu radi manje i lakse nego u HR.
Nije nikakav pritisak ni tlaka,bas je langsam.
U prilog nam ide cak i to sto mnogi drugi ili ne znaju i ili nece radit.
Tko je radio u Hrvatskoj,u Njemackoj mu moze biti samo lakse.

I da,gdje god isao i sto god obavljao sve uspijem lako i brzo.
Zato sto nasih ima svugdje.
Citaj svugdje!
I to je tako.

E da,pricao sam s neka tri zagorca.
I oni su ostali na ovoj bausteli.
Oni bolje poznaju situaciju i kazu mi: to ti je tak,na pocetku baustele i velikog posla imas puno svih naroda i svega.
Kako baustela ide kraju cujes samo hrvatski,bosanski,srpski...
To je Njemacka kakvu ja za sada vidim.
Serbus



- 20:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.11.2017., četvrtak

Jel i vas strah vas?

Bok!
Malo cudan naslov.
Ali pitam se jel i vas strah nekad vas samih?
Mislim vas,ono sto ste vi.
Mi smo misaona bica.
Hej,imamo mozak.
Mislim,dakle jesam.
Kud odu misli kad nema vise osobe?
Sto je istina?
Zasto ja o tome razmisljam?
Zasto moj mozak uvijek nesto obavlja?
Nikad nije na miru.
Jel tako i kod drugih?
Ili drugi imaju nekad stand by.
Zasto meni nikad,ali nikad nije dosadno?
Zasto je nekom dosadno i onda ne zna sta da radi pa se dosadjuje.
Mogu biti sam.
Mogu trcati maratone i ne brine me sto cu sam sa sobom u glavi tada raditi.
Al nemam kondicije za maraton.
Mada nekad iz cista mira odem i otrcim 15 km.
Zasto nakon 5 km tijelom i umom zavlada potpuna Harmonija?.Zasto cendram na drugom km a na petom je sve dobro?
To i milijun takvih pitanja moj je mozak vrtio od samog pocetka.
Jos dok sam mali bio pitao sam sam sebe: zasto je ovaj covjek takav?
Zasto radi lose stvari?
Zasto netko nekome zeli lose?
Postavljajuci tako stalno pitanja,u jednom trenutku poceli su stizati odgovori.
Mislio sam da sam sam u tome.
Sada znam da postoji jos takvih ljudi i da nisam Pale sam na svijetu(prva knjiga-slikovnica koju sam procitao u zivotu).
Cesto u zivotu imam navale necega.
Ne znam,iz citog mira pocnem trcat,pa iz cistog mira pocnem slikat na platnu.
Pa ovo,pa ono.
Pitao sam se i to,i bilo mi je cudno.
Sad mi vise nije tolko cudno.
Samo slijedim.
Necu navodit primjere,nisam ih zapisivao.
Ali naucio sam citati znakove.
Cak i ljude.
I uzimati poruke koje imaju za mene.
Sve sto nam dodje,dodje nam s razlogom.
Al ak na to ne "brijes" onda neces to ni shvatiti.
Znaci,stvar vjere.
A onda se jave ateisti,ili netko tko kaze : ja to ne vjerujem!
Nemam potrebu to iznostiti nekome.
Sto se tice vjere,vjera nije samo Bog.
Netko tko vjeruje u Boga odmah ateistu iskljucuju i kao taj nije normalan.
Ali ja kad kazem vjera,ne mislim Bog.
Vjeru imamo svi.
Mislim si.
Ako bas hocemo cjepidlacit,onda cu dokazat svima da imaju vjeru.
Jer znanje kao znnje je isto vjera.
Kako mi znamo koja je planina najveca na Zemlji ili koji vrh?
Pa netko je rekao da je to Mont Everest.
Ili nije?
Kako znamo?
Naucili smo.
Pa jel to istina?
Pa valjda je.
Tako su rekli u skli ili negjde.
Dakle mi vjerujemo da je to najveca planina.
Naucili smo.
Znanje=vjera.
Ali to se moze provjeriti.
Sto je sa onim sto se ne moze samo tako provjeriti,izmjeriti?
Mozemo vjerovat ili ne vjerovat.
Sto je sa energijom ljudi,sto je sa vibracijama,sto je sa svemirom i jos milijun pitanja.
Duhovno smo stali.
Onda kadxsmo sjebali stare narode.
Kad je dosla pohlepa
Sto jes Amerikom prije otkica?
Nisu li tamo zivjeli neki ljudi koji su u ono doba uspjeli zivjet.
Da,zivjeli su.
Necu sada dalje jer necu se onda zaustavit.
Uglavnom,malo me strah nekad tog mog mozga.
Ali ja vjerujem u dobro.
Vjerujem u covjeka.
Isto tako vjerujem da je covjek zastranio,da budem pristojan i precizan: otiso u kurac.
Kamo ide?
Veliko pitanje.
Eto,malo iz moje glave.
Pozdrav

- 20:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.11.2017., ponedjeljak

Bog i Hrvati

Serbus.
Necu pisat jer mi se neda.
U stvari tolko bi pisao da ne mogu.
A i wifi me jebe.
Njemci su dosta škrti za wlan kako oni kažu.
Jbg,tu sam,delam .
Danima nisam otvaro ništa,ni fejzbuke,ni blogove ni kurce ni palce.
Ali danas sam nekak u kurcu,i bas danas malo uzmem mobitel
Vidio sam na fejsu post od gastarbajterice koja se vraca.
Boli me kurac za komentare druge,ja sam ostavio svoj.
Nevazno je stvarno ko je otiso,ko je ostao i to.
Pun kufer mi je vise i te podjele medju nama.
Jedni vele nejdi,tu je bolje,ili odi tam jer je bolje.
Ko i za auto.
Reci da kupujes auto,svatko ce imat svoj savjet i na kraju nemas pojma vise kaj da kupis.
Sad bi ja vec imao materijala i za knjigu.
Ne samo sad iz Njemacke,nego od zadnje dvije godine kolko hodam izvan nam Lijepe naše.
Moj komentar na gastarbatericnom blogu je u smjeru tome da apsolutno covjek mora slusat sebe.
Idem,nejdem,kupujem,ne kupujem..
Sebe slusat,slusajte mene:)))
Al ga kenjam.
Nabrijan sam i navinut 120 na sat.
Ko i onda 2000g.kad sam doma piso knjigu.
Takvom brzinom da nisam ni sam mogo svoj rukopis citat.
I sad mi dodje da pisem.
Jao.
Budem jednog dana.
Nego jebo Njemacku,Novi Zeland i to.
Sta ste bili u proslim zivotima?
Ja sam pomalo poceo otkrivati,prisjecati se.
Prvo sam mislio indijanac,al zavarala me mozda obleka.
Mislim da sam bio u Peruu.
Sad ne znam jos jer covjek ili ljama.
Mozda covek.
Mislim da da.
Mislim da sam zivio na nekom brezuljku peruanskom.
I ne znam jel mi ovo zadnji zivot,jer ako se svega sjetim najebo sam.
Eto toliko za sada.
Ovo sam turbo brzinski sastavio.
Feierabend:)

- 19:09 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (1)
Lipanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....