Beerlover's collection

02.10.2006., ponedjeljak

Gdje je nestala čaša?

Petak je. Dvadeset i deveti rujan, Anno Domini MMVI. Sav sretan putujem doma ispuniti misiju. Moram ispuniti obećanje i svijetu obznaniti da taj trenutak došao je. Dan na koji svi će slaviti. Sindikati na taj dan štrajkati ne će. Vlade svoj narod zajebavati ne će. Žak Africi hranu pojesti ne će. Svi pivo piti će. I svi sretni biti će jer narod svijeta ovoga spoznat će istinu da vaš Beerlover posjeduje kolekciju od basnoslovnih TRI STOTINE ČAŠA!!! To je morao biti dan kada bi svi narodi bivše velike nacije shvatili da postoji najveći među najvećima. Velikan kakvoga ovo podneblje nikad do sad vidjelo nije i da taj velikan u svojoj staklenoj sobi posjeduje zavidno blago pivske kulturne scene. Najveće na ovim prostorima, ako ne i šire, rekli bi naši političari ponosno.

Dan ranije vaš je Beerlover kvalitetno proslavio upis na četvrtu godinu i sve to dobro zalio sa nekoliko litara pive, jer godina baš kao i riba plivati mora, a poput države mora biti i likvidna, pa sam se ja potrudio sve to pravo majstorski podmazati. Lagano mamuran sa Johnom Bonhamom, bubnjarem Led Zeppelina, trenutak prije no što se ugušio vlastitim rigoletom, u mojoj glavi gdje izvodi svoj najbolji i najbučniji solo nastup ever približavam se ispunjenju obećanja. Glava puca, al' ne dam se! Prizivam sve pivske Božice neka mi se smiluju i mamurluk što me gnjavi maknu. Uslišuju me i za trenutak se nađem na pivskom Olimpu sa svim kraljevnama i princezama pivskih titula, sve redom ljepotice naočitog stasa.

Iz ljepota što ih snivah, probudi me nagli trzaj našeg četvrerokotačnog ljubimca, u trenutku kad je otac naglo morao izvesti manevar za izbjegavanje umornog kamiondžije i spretno izbjeći sudarnu putanju uz pripadajuću dernjavu i nabijanje trube u samo srce volana. Žalim za ljepoticama i pivskim potocima, no ne zaboravljam zahvaliti na ostatku života što ću ga proživjeti i što ne ću biti samo još jedna fleka na autocesti D-3 Zagreb-Goričan kod oznake pedesetog kilometra.

Vraćam se svojim mnogostrukim -algijama koje me zorno podsjećaju na sve grešne radnje što ih počinih noć ranije. Vraćam se i pomisli o ispunjenju svoje misije. Razrađujem plan. Vizualiziram koncept objave. Promišljam o davorijama koje će se u moje ime pisati, o odama i operetama, sonetima i sonatama. Razmišljam o osobi koja će biti dostojna pisanja moje biografije i o godini kada ću dobiti svoju zasluženu voštanu figuru i hoće li je Madame Tussaud postaviti tik do Kyliene savršene guze?

Još jednom provjeravam jesam li ponio sve čaše iz Zagreba, neke sam dobio poklonjene, neke sam pribavio mimo zakona, a sve s ciljem probijanja granice od tri stotina jedinica. Dolazim doma i bacam se na brojenje. Dva puta provjeravam. Ne vjerujem. Provjeravam i treći put. Opet ne vjerujem. FALI!!! Jedna čaša fali. Nedostaje. Nema je. Nestala. Gone. Veg. Missing. Vermisst. Kako god da napišem, dolazim na isto. Moja kolekcija broji 299 iliti riječima dvije stotine devedeset i devet čaša!

Kamo li je nestala? U potrazi za rješenjem okrećem se paranormalnim fenomenima. Pozivam se na Krešimira Mišaka i razmišljam o mogućim uzrocima. Nakon višednevnog analiziranja mjesta zločina svojim i njihovim CrimeSceneInvestigation-tehnikama dolazim do sljedećih mogućih zaključaka:

1) Negdje u razdoblju od 27 kolovoza do 29 rujna, u neposrednoj okolici moje kuće, boravila je skupina ekstraterestrijalaca od kojih ni hrvatski turizam ni Vlada Republike Hrvatske nemaju pretjerane koristi, budući nisu svjesni njihova prebivanja na našem suverenom teritoriju pa im ne naplaćuju ni boravišne takse, a ni pristojbene takse, uostalom kao ni cruiserima što pristaju u akvatoriju oko Dubrovnika. Naši ludi posjetitelji odlučili su se na ludi tulum, no shvatili su da im nedostaje jedna čaša pa su skenirali široko područje istočne Europe tražeći najpogodnijeg kandidata za otuđivanje jednog staklenog primjerka i odlučiše, na moju veliku žalost i nesreću, da sam taj kandidat upravo ja te su svojim teleporterom iz moje kolekcije otuđili jedan primjerak po njihovu izboru. Dokazi za ovu teoriju su na žalost manjkavi jer su se Marsijanci odmah po slavlju uputili kući, a za otkrit tragove njihove tehnologije sami ne posjedujemo dovoljno osjetljive detektore.

2) U istom tom razdoblju u jednoj se masonskoj loži javio Đura Đurić zvan Štef sa prosvjednom notom Velikom Majstoru. U toj prosvjednoj noti Đura Đurić zvan Štef upozorava na brzorastuću kolekciju čaša vašeg voljenog Beerlovera i moli za pomoć u osiguravanju prevlasti njega kao člana Masonskog reda i na tom području. Masoni su, nezasitni za vlašću i premoći kakvi po prirodi jesu, u isti tren odlučili reagirati. Odabrali su tim vrhunskih vitezova još tajnijeg društva imena i prezimena Sionski priorat uz naredbu neka se što hitnije zapute u moje odaje i u što većoj tajnosti otuđe jednu čašu po vlastitom izboru. Na žalost, zbog silne političke i financijske moći kojom raspolažu Masoni, ni za ovu teoriju ne posjedujem dokaze čvršće od vlastitih indicija budući članovi društva uspješno infiltriraju sve pore svakog društva i laganim potezom brišu sve tragove svojeg prisustva bilo kada i bilo gdje pa tako i one iz mojih odaja.

3) Krivci pod rednim brojem 3 jesu članovi Federacije Damanhur sa sjevera Italije. Članovi spomenute federacije bave se naprednom ezoterijskom magijom te tvrde da su u stanju putovati u prošlost i da su više puta boravili na dvorovima slavnih Atlantiđana odakle su donijeli najviše spoznaje ezoterije, veće još i od vremena Eliphasa Levija. Spomenuti su Damahurani u dalekoj budućnosti shvatili da armagedon može biti spriječen jedino čašom koju vaš Beerlover vjerno čuva od ruke javnosti. I premda danas nisu u stanju putovanjem kroz vrijeme prenositi nikakve predmete, u dalekoj budućnosti ovladat će i tom tehnologijom. Tako se u već spomenutom razdoblju po sasvim mogućem scenariju iz budućnosti vratio jedan od heroja budućnosti, netko poput Herkula antičke prošlosti, te je iz moje sobe otuđio primjerak čaše kojim je kasnije spriječen armagedon i osiguran opstanak ne samo našeg planeta već čitave galaksije.

Koji god od gore navedenih scenarija bio istinit, činjenica jest da se kolekcija vašeg Beerlovera na vašu veliku, a moju još veću žalost, još uvijek ne broji brojkom većom od tri stotine. No ne očajavajte! Vaš Beerlover, uporan i tvrdoglav po prirodi kakav jest, u veoma skoroj budućnosti pribavit će ne samo jedan već desetak pa i stotine primjeraka novih čaša i debelo probit fiktivnu granicu od tri stotine primjeraka. Nema tih Marsovaca ni Masona ni Damanhurana koji su u stanju spriječiti vašeg Beerlovera u ostvarenju njegovih ciljeva i doći će dan kada će kolekcija na ponos sviju Vas brojiti još basnoslovnijih 400, 500 pa i 600 primjraka. A ni tu ne ću stati! Ići ću dalje i upornošću većom od tv-prodajnog speekera pribavljat ću čaše do u nedogled! U svemu tome nadam se da ću i dalje imati vašu podršku i da ćete me i dalje uveseljavati novim i boljim čašama, a ja ću vam zauvijek biti najiskrenije zahvalan!

Do trenutka kad ne nabavim još taj jedan primjerak, uživajte u slikama većine od dvjesto devedeset i devet čaša što se nalati u mojoj sobi!

Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Cheers

- 17:45 - Još čekaš??? (14) - treba ti nešto za pod čašu - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Kolege kolekcionari

nekoliko sitnica o meni

Što beerlover čita:

02.10.2006., ponedjeljak

Gdje je nestala čaša?