My life, my rules.
Something between a complete perv and a hopeless romantic.
This is who I am, live with it.
Moje ime nije bitno.
Moje godine nisu bitne.
Moje mjesto stanovanja nije bitno.
Moj glazbeni ukus isto nije bitan.
Realno gledano, sve je zapravo nebitno.
credits
murderscene - xx
|
|
utorak, 18.05.2010.
Da nisam nedavno napunila 19 godina nebi ni došla na vlastiti blog.
Imala sam potrebu promijenit tu informaciju u boxu sa strane.
To je tako ružan broj. 19.
Ni 18 ni 20. Kada bolje razmislim nikad nisam upoznala osobu koja ima 19 godina.
Znam, zvuči čudno, ali tako je.
Kako sam proslavila? Kao i svake godine. Išla na susret bikera, slušala rock koncert do 5 ujutro i prespavala slijedeći dan.
Sramotna je činjenica da se za vlastiti rođendan NIKADA ne napijem, ali zato za nečiji se toliko uništim da me poslije tjedan dana sram izaći iz kuće.
Pokloni? Who cares. Nisam ništa tražila.
Pomalo me već živcira što me stara opsjeda vikendima i davi me time.
Ne želim poklon, napravi mi jebenu tortu i gotovo.
Ne tražim previše.
Uostalom, ono što želim mi ni ne može kupiti. Mislim na mjesto na filozofskom fakultetu.
Kad smo već kod fakulteta, napokon sam se prijavila.
Zamisli ti lažljivih govana, kao pisanjem državne mature više neće biti potrebno pisati prijamne ispite.
Kurac na sir, važno da sam ja iskeširala 750 kuna ilitiga 100 eura SAMO da bi se prijavila na faks, a to mi uopće ne garantira da ću ja upast.
O pička li vam materina korupcijska.
No da, dosta.
Danas je za mene službeno završila srednja škola. Fakjea.
Falit će mi.
Ma koga ja lažem. Hah!
| 18:48 |
Komentari (7) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
