Zinula sam od zaprepaštenja. Što je ta Bellatrix rekla? Maya je Voldemortova ljubavnica? Je li to kakva šala ili nešto slično? -Am, bilo bi najbolje da odemo odavde.-prošapće mi Daniel na uho. -Molim?-upitala sam ga.-Ne, želim ostati ovdje. Moram čuti što se događa. Maya se samo nasmiješila. -Vidim da je moja draga prijateljica malo istraživala.-nasmije joj se u lice.-Kako si saznala? -Oh, oduvijek sam voljela istraživati tuđe misli, pa i tvoje, Maya. Na Mayinom licu pojavilo se zaprepaštenje, strah i užas. -Kako to misliš? -Doznala sam pravu istinu o tebi. Ti dobro znaš da je Maya Courage bila draga prijatejica Toma Riddlea prije 50 godina, a isto tako dobro znaš da sam njezina najbolja prijateljica bila ja. A onda su, kad je već odavno otišla iz Hogwartsa, Mayu Courage osudili za korištenje neoprostive kletve, Avade Kedavre, i ona je bila osuđena na doživotnu robiju u Azkabanu. A onda je... nekim čudom... pobjegla. Kako? To se nikad ne zna. Njezino mrtvo tijelo su pronašli nakon nekoliko dana u blizini Azkabana. Još i dan danas tvrde da su dementori ubili Mayu Courage. No Maya Courage nije bila mrtva. Ona je, uz pomoć svog drgaog prijatelja-tu je kimnula na Voldemorta.-opsjela tijelo malene djevojčice i zadržala se u njem. Djevojčica je umrla, ali Maya Courage... Maya Courage je živjela skrivena u bivšoj kući lorda Voldemorta. Premalena, preslaba da bi ustala i pomogla bilo kome. Ili se samo izdajnički skrivala?! -Ja se nikad nisam skrivala!-vikne Maya. -Ali nisi ni trunula u Azkabanu za slavu lorda Voldemorta. -Da, nisam. Jer sam bila dovoljno pametna da pobjegnem. -I da se skrivaš u njegovom dvoru! To je zbilja bilo pametno, i hrabro.... -Dosta, Bella, prekini! Maya je sada ovdje, u Rosewhiteu, gdje nam okuplja pristaše.-prekine Voldemort tu svađu. -Samo zato što je Dumbledore bio dovoljno pametan da se sjeti tko je bila Maya Courage. Ne bi li nam bilo bolje da okuplja pristaše u Hogwartsu? Ovdje su svi ionako uz onu Lujizu Brown i Simone Goldberg, ili su uz onu malu izdajničku kučku Amandu Harrison. -Dat ću ja njoj izdajničku kučku...-promrmljala sam bijesno. -Am, smiri se.-prišapne mi Daniel.- Moramo biti mirni da se ne odamo, inače... Zašutio je ostavivši prijetnju da visi u zraku, kao mač koji bi ti se svakog trena mogao spustiti za vrat. -Uz Lujizu ili mene, svejedno je.-reče Voldemrot.-Ionako su uz zlo. Barem nisi uz Dumbledorea. -Ili Pottera i Harrisonicu.-reče Bellatrix.-Ta prokleta dječurlija kao da vlada svijetom. Kad se samo sjetim... Što su nekad bili Potterovi?! Nitko i ništa! A gle sad! Njihov sin je najpoznatiji mali skot! I Harrisonica... Tko bi rekao da mala neće stati uz svoju majku? Izdajnička kučka! A Lujiza ju ne može ubiti i otkloniti nam barem tu opasnost s vrata! -Baš sam govorio Mayi, kako bi bilo da ubijemo Harrisonicu? -Mislim da bi to bila dobra ideja.-nasmiješi se lukavo Bellatrix.-Tada bi nam Lujiza bila dužna, no mislim da je bolje ostaviti Browneicu da počisti sama svoje smeće. Grizla sam usnice i stiskala šake, poželjela sam nasrnuti na njih. Ugušiti Mayju, koja je tako izdala Rosewhite, Strallmana, Dumbledorea, sve njezine prijatelje... i mene. -Lujiza će se već sama snaći.-reče Maya.-A ja bih trebala ići. Obećala sam Ledi da ću se brzo vratiti. -Tko ti je Leda?-upita Voldemort. Maya najednom porumeni u licu i stade zamuckivati. -Pa... to je... moja prijateljica.-reče naposljetku. Bellatrix prasne u smijeh. Maya ju ljutito probode pogledom. -No, Bella, prestani!-reče Voldemort.-Mi, Maya, moramo ići. Moram te zamoliti da pripaziš na Maggie, moju kći. -U redu, Gospodaru. -S kim se ona druži? -Oh, Gospodaru... mlada Maggie ne shvaća baš što su bitne stvari u životu. -S kim se druži, Maya? -S Amandom, Gospodaru. Amandom Harrison. Činilo se kao da će Voldemort eksplodirati. Stojao je šutke od zaprepaštenja, a izgledao je kao da će buknuti kao krijesovi što se pale na ivanjsku noć. -Maya, dajem ti novi zadatak.-reče naposljetku.-Želim da urediš tako da se Maggie i Amanda posvađaju, želim da Margaret Ann približiš meni. Ne želim da Maggie ima ista shvaćanja kao i Harrisonica. Učini što je potrebno, ali ne želim da nijedna od njih stradaju. Ne želim da se moja Maggie druži s... S takvim ološem! Jasno? -Ali, Gospodaru... Njih je nemoguće rastaviti, neprestano su zajedno... Kako da ih uopće odijelim jednu od druge? To je nemoguće... Nemoguće... One kao da su sestre! -Želim da se mrze! Jasno? Da se ne podnose! Kako ćeš to uraditi, to je tvoja stvar. Dajem ti odriješene ruke. Ali ne želim da se moja Margaret Ann druži s njom! -Da, Gospodaru! -Dođi, Bellatrix, idemo! Aparatirali su se i nestali. Maya se obazrela još koji put oko sebe, onda je navukla krinku i požurila. Nestala je iz našeg vidokruga prije nego što je novi val udario o hridi. Daniel je skinuo s nas plašt nevidljivosti. Oboje smo šutjeli, no njegov pogled mi je dovoljno govorio... -Lažeš, Amanda!-reče mi Maggie.-Tu si priču sad izmislila i zbilja mi ju namjeravaš prodati?! Gledala sam u Magie blijeda i iznenađna. Ovo što je ona rekla bilo je kao da mi je netko privezao omču oko vrata i stao me gušiti. Nisam mogla izgovoriti niti jednu riječ. Zaklela bih se, dala bih obje svoje ruke u vatru, da će mi Maggie povjerovati kad joj kažem što sam vidjela, kad joj kažem za razgovor između Maye i Voldemorta i one Bellatrix. No, ona mi nije vjerovala. Kako? Zašto? -Molim?-jedva sam uspjela promucati.-To je istina, Maggie. Zašto bih ti lagala? -Zbog ovoga.-reče ona i otvori svoj kovčeg u kojem je držala svoje najveće blago: plašt koji joj je poklonio Voldemort. No kovčeg je sad bio prazan. -Zaboga, Maggie, gdje ti je plašt?-vrisnula sam iznenađena. -Da, i ja sam bila isto tako iznenađena kad sam vidjela da ga nema, a onda mi je Maya rekla da je vidjela tebe s njim. Odlučila sam provjeriti je li istina to što mi kaže i gle, čuda! Otišla je tad do mog kovčega, izvukla ga je ispod kreveta, otvorila ga i izbacala iz njeg neke moje stvari i s dna kovčega izvukla svoj crni plašt. Otvorila sam usta. -I sad si izmislila tu priču da ti ja povjerujem, a dobro znaš da taj plašt čuvam kao oko u glavi, ne bih ga ni rođenoj sestri dala bez pitanja. A ti si ga uzela... samo tako! Nisi me ni pitala! -Maggie, ja nisam uzela taj plašt! Maya ti laže! Ona je s Voldemortom, radi za njega. Maggie, vjeruj mi, molim te! Žele nas posvađati jer Voldemort ne može poodnijeti da se ti, kao njegova kći, družiš sa mnom. Molim te, vjeruj mi, Maggie! Ona me gledala jedan tren. Jedan dugi tren. -Ništa ti ja ne vjerujem! Ti si lažljiva kučka!-vrisne mi u lice, izađe iz spavaonice i zalupi vratima najjače što je mogla. Bacila sam se na krevet. -Odlično, još jedna koja misli da sam kučka. Mogle bi osnovati klub!-promrmljala sam. -Koji je tvoj problem?!-vrisnula sam i gurnula Mayu na krevet. Bile smo same u spavonici, njezinoj spavaonici. -A koji je tvoj problem?-upita me ona ustajući se i popravljajući pelerinu.-Otkud ti pravo da me napadaš i urlaš na mene? -Otkud tebi pravo da lažeš Maggie da sam ja uzela njezin plašt i otkud ti pravo da taj isti plašt staviš u moj kovčeg? Ona me gledala kao da sam upravo rekla nešto zbog čega bi me mogli smjestiti u luđačku košulju. -Ne znam o čemu govoriš.-reče ona hladno i nastavi slagati svoju odjeću. -Znaš ti jako dobro o čemu ja govorim! Nemoj se praviti glupa! -Amanda, lijepo te molim da prestaneš pričati gluposti i izađeš iz moje spavaonice. -Ne pričam ja gluposti! Znam ja jako dobro tko si ti, Maya Courage! To si od njega dobila zapovijed da nas posvađaš, zar ne? Maya se naglo trgnula. Primjetila sam to iako mi je bila okrenuta leđima. Zatim se brzo pribrala. -Amanda, ja zbilja ne shvaćam o čemu ti govoriš. Objasni mi! -Hoćeš da ti objasnim? Hoćeš da ti objasnim?-urlala sam. Bila sam bijesna u tolikoj mjeri da mi se čeljust kočila, a šake tresle.-Misliš da zbilja nitko nije vidio ni čuo onaj razgovor između tebe, lorda Voldemorta i Bellatrix u Rosemaryju?! Zar to zbilja misliš, Maya? E pa netko jest čuo... Čula sam svaku, ali baš svaku riječ vašeg razgovora! I ne pokušavaj mi lagati! Ono što pokušavaš neće ti uspjeti! Maggie će doznati istinu, makar mi to bilo posljednje što ću učiniti! -Maggie ionako već jest na strani zla. A ti? Ti si ostala na svojoj dobroj strani, Amandice. Uskoro ćeš na njoj ostati sama! -Ne, nisam još sama. Dok ima profesora Strallmana i profesora Dumbledorea tama nikad neće pobijediti! Maya naglo problijedi. -Otići ćeš kod Strallmana? -Ako bude bilo potrebno, da, hoću. Izašla sam iz spavaonice i ušla u društvenu. Odjednom sam iza sebe začula užasnut vrisak, dolazio je iz naše spavaonice. Brzo sam otrčala tamo i vidjela Melissu kako kleči skvrčena na podu. Imala je iskolačene oči i vrištala je od užasa. Ozzie i Ophigeniya stojale su postrani, kao da su sleđene. Znala sam da su zbunjene i prestrašene. -Što ti je?-upitala sam potrčavaši prema Melissi.-Mel, što ti je? Ona nije mogla govoriti. Vrištala je na podu i držala se za grlo. Kao da ju nešto guši. Oči su joj bile iskolačene, a u njima sam vidjela užas i borbu za život. -Melissa, što ti je?-vrisnula sam od užasa. Ona nije odgovarala... Pokušavala je nešto skinuti sa svoga vrata. Nešto što ju guši... Samo što je to? A tada sam vidjela... Bila je to moja ogrlica. Ona ista koju sam dobila za rođendan, ona s prekrasnim kamenom, ona ista koju je Melissa posudila od mene... Prestrašeno sam ju gledala, a onda sam joj brzo pritrčala i otkinula ogrlicu s njezina vrata. Melissa je zahriptala i srušila se na pod. -Upomoć!-vrisnula sam. Nastavit će se p.s. Jooj, kako volim napisat ovo Nastavit će se ... Uglavnom, svaki moj post se nastavlja tako da to i nije potrebno pisat, ali to mi predstavlja takav gušt... Uživajate, ljudovi... Cmook |
-Amanda, ustani!-drekne nečiji glas, i nešto me udari po obrazu. -Ok, evo za pet minuta.-rekla sam i okrenula se na drugu stranu. -Ne za pet minuta, odmah!-drekne Maggie i poškaklja me nečim po tabanima. -Maggie, goni se. Melissa, daj joj reci! -Mel nije tu.-reče Ophigeniya.-Otišla je na doručak. -Ophigeniya, skloni to čudo od mene.-vrisnula sam pokrivši se preko glave jer me Maggie škakljala po vratu. -Daj, Am, diži se, danas idemo u Rosemary. Sjećaš se? 25. studeni, dan za polazak u Rosemary, party, zabava i tako to. Ustani se! -Ok, ok.-promrmljala sam i uspravila se u krevetu. Tad sam vidjela da Maggie u ruci drži metlu.-Što ti je to? -Ah, tvoj Nimbus. -Što ti radiš s mojim Nimbusom? -Malo sam letila. -Letila? Zašto si letila? -Što te briga?! Nimbusu se nije ništa dogodilo, savršeno je dobro. Samo sam ga malo posudila, neću ga pojesti! -Aha.-promrmljala sam i legla natrag u krevet. -Amanda Harrison, ako se odmah ne ustaneš zakrenut ću ti vratom. Polazimo za sat vremena, a ti još nisi ni doručkovala. -U redu, Margaret Ann Riddle, ustala sam se!-promrmljala sam glavom zabijenom u jastuk. Čula sam kako Ozzie kikota. Mogla sam već zamisliti Maggieno lice i paru kako joj suklja iz ušiju. -Znaš da mrzim kad me zoveš punim imenom.-reče ona samo i gurne Nimbus pod moj krevet. U sebi sam se tiho nasmijala. Maggie je u potpunosti imala pravo, trebala sam se ranije ustati. Stojala sam ispred ogledala, raščupane kose i još u pidžami, trljajući zube. Maggie je nanosila sjajilo na usne. Bili smo se vratili s doručka, a ja sam bila glavna atrakcija, sva neispavana i s podočnjacima veličine kineskog zida. McWayneica je prošla pored mene i zamalo mi otkinula glavu, i to pogledom. No nije mi mogla oduzeti bodove, kao ni Proux, jer nigdje u školskom pravilniku ne piše da ne smiješ biti u pidžami za vrijeme doručka. Baš sam bila navlačila pelerinu i to onu najtopliju koju imam jer vrijeme vani je prijetilo snijegom, kad se iz naše spavaonice začuo vrisak. Brzo sam poletjela tamo sva upetljana u pelerinu. -Što se događa?-upitala sam. Sve cure su bile u spavaonici: Ozzie, Melissa, Maggie i... Ophigeniya koja se grčila na podu i ispuštala zvukove gušenja. -Što joj je?-vrisne Maggie. -Ne znam.-reče Ozzie i priđe Ophigeniyi.-Mislim da... Mislim da ima još jednu viziju. U tom trenu Ophigeniya se trgne i padne na pod. Izgledala je premoreno, oči su joj bile izgubile onaj poznati sjaj i sad su postale sive, kosa joj je bila raščupana, a glas promukao kad je zahripala: -Vode... Mel je brzo poskočila i nasipala joj vode iz vrča što ga je držala na svom noćnom ormariću. -Što je bilo, Ophigeniya?-upitala sam.-Što si vidjela? Ona me gledala jedan dugi trenutak. Zatim je pogledala i ostale cure kao da se odlučuje što da nam kaže. -Mayu.-reče naposljetku.-Vidjela sam Mayu. -Mayu?-upita Maggie.-Mayu Courage? -Da, nju. Poznaš li ijednu drugu? -Pa ne...-reče Maggie polako kao da je se boji.-Gdje je bila? -Bolje pitanje je s kim je bila. S lordom Voldemortom! S njim sam ju vidjela. Stojali su na nekom groblju, a iza njih se prostirala visoka i velika kuća. Bila je sva obrasla u bršljan i mahovinu, ali bila je jako velika. I jako tamna. Neka crna bogataška kuća. -Pa što su Maya i lord Voldemort tamo radili?-upita Melissa. -Otkud da ja znam?-vrisne Ophigeniya.-Stojali su tamo i nešto pričali. I onda ju je Voldemort poljubio u čelo i Maya se nasmiješila. I onda... Onda je došla ta neka žena. Sva u crnom i vrisnula je na nju, a Voldemort joj je odgovorio: -Bella... Bellatrix, molim te, smiri se. A ona je nasrnula na Mayu i tad... Tad je sve nestalo, a ja sam ponovno bila tu, u spavaonici. Pogledala sam u Maggie, a ona je izgledala užasnuto. Nikako nisam mogla razumjeti što se događa u njezinoj glavi. Pogledala sam tad i Melissu i Ozzie, a one su izgledale zbunjene i preplašene u isti mah, baš kao i ja. U tom trenu netko bane u spavaonicu: -Hajde, idemo!-reče Isabell.-Vrijeme je za polazak. Rosemary je bilo mjesto kao s razglednice. Male, seoske kućice tiskale su se jedna do druge sa sivim krovovima i prozorima obojenima u raznolike boje; crvene i zelene, ljubičaste, žute i kojekakve druge. Bilo je i mnoštvo trgovina: Williamova kuća zabave, Potreptštine za školske dane gospođe Malcolm, Dućan psina gospodina Globusa, Pelerine madame Elise i mnoge druge, a tu i tamo bi izvirio i pokoji kafić. Najpoznatiji za učenika Rosewhitea bio je Čarobni kotlić, a onaj u kojeg su zalazili ljubavni parovi, kao što su Michael i Leda ili Marco i Amber ili možda Dante i onaj njezin zgodan tip sa stranim naglaskom, bio je Luna. Ipak, ono što me najviše začudilo bilo je kad sam Mayu vidjela kako zalazi u onu gostionicu na kraju Rosemaryja, gostionici je ime bilo Troglava psina, a svima je bila poznata kao okupljalište kojekakvih stvorova zla diljem zemlje. Pogledala sam u Maggie i Melissu, no one nisu bile primjetile Mayu. Bile su previše zabavljene poštom pokraj koje smo prolazile i oko koje se širio neugodan vonj, vjerojatno zbog sova. Melissa, Maggie i ja smo posjetile Dućan psina gospodina Globusa gdje se Maggie opskrbila svim mogućim potrpštinama za njezino izazivanje nevolja, svratile smo i u Potrepštine za školske dane gospođe Malcolm gdje je Mel pod hitno morala kupiti novo pero. Ja sam za to vrijeme odvukla Maggie u Williamovu kuću zabave odakle smo izašle punih ruku, posvuda iz pelerine virile su nam čokoladne žabe, grah sveukusnjak, ušečerne lizalice, čokolade s karamelom i malene tortice od bundeve. Na kraju smo otišle u Čarobni kotlić i naručile tri velike krigle pivoslaca. Sat vremena poslije susrela sam Daniela. Prošetali smo se, a on mi je rekao da bi me volio odvesti na neko tajno mjesto. Uskoro smo izašli iz sela, a put je vodio pokraj nekog imanja obraslog u korov i ograđenog žičanom ogradom, tamo u daljini bila je šuma, a ispred nje velika livada. Daniel me vodio baš na tu livadu. U sredini je bilo veliko razgranato stablo. Grane su mu bile gole jer već je bio kraj mjeseca studenog. Ispred tog stabla nalazio se veliki panj, a ako biste se okrenuli prema jugu u vas bi sjalo slabo sunce, a vi biste, tamo u dalekoj onoj daljini, vidjeli stijene i kamenje i more kako se propinje i pjeni. Mogli ste osjetiti onaj poznati slani miris i čuti kako valovi pjevaju svoju pjesmu, ili su to pjevale sirene i Neptunove princeze. Pjesma je bila tako meka i nježna, kao da slušate more kako pjeva tužnu baladu. Daniel me zagrlio. -Kako si otkrio ovo mjesto?-upitala sam ga nakon nekoliko minuta tišine.-Prekrasno je. -Bilo je to sasvim slučajno, kad sam tek prvi put došao u Rosemary. Uvijek volim rado doći ovamo, potpuno te smiruje kad tako gledaš u more. Kimnula sam glavom i opet zašutjela. Imala sam osjećaj kako je ovo onaj trenutak kada bih trebala Danielu spomenuti Božićni bal. Bal se trebao održati za mjesec dana, bilo je pravo vrijeme da mu to spomenem. -Daniele!-rekla sam mu tiho. -Molim? -U vezi Božićnog bala... -Da?-upita on, a glas kao da mu je odavao nekakvo zgražanje i nesigurnost. -Želiš li ti...-počela sam, a on me prekine: -Pst... Samo tren... Mislim da netko dolazi! -Molim?-upitala sam. -Netko dolazi! Brzo! Tad je odnekud iz pelerine izvukao srebrni plašt i zaogrnuo nas. -Što je to?-upitala sam. -Plašt nevidljivost. Pst! Šuti! Čuješ li glasove?! I korake?! I zbilja, tad sam čula... Netko je govorio i približavao se proplanku. Tamo na rubu šume pojavile su se dvije pojave. Jedna muška, a druga ženska. Došle su na proplanak zavijene u crne pelerine. Žurili su. Kad su vidjeli da nikog nema, došli su u sjenu onog drveta. Daniel i ja smo se odmakli pazeći da ne proizvedemo neki glasan zvuk po kojem bi nas prepoznali. Tad su skinuli krinke s lica. Muška osoba je bila visoka i mršava, blijeda u licu. Nosa i ustiju kao da nije imala, umjesto nosa imala je samo dva malena proreza, a usana nije imala, oči tom stvoru bijahu crvene kao krv koju je ta spodoba tako često prolijevala. Prsti mu bijahu dugi, lopovski, a među njima je prevrtao štapić. Taj stvor bijaše, glavom i bradom, i svim ostalim dijelovima tijela, lord Voldemort. A ona ženska osoba bijaše... Bijaše... Maya Courage. Zinula sam od zaprepaštenja. Znači da je Ophigeniya imala pravo... -To je... To je... lord Voldemort.-čula sam kako je prošaptao Daniel. Glas mu je odavao zbunjenost i začuđenost, ali nikako strah. To me zbunilo. Zar ga se ne boji? -Radije šuti!-prošaptala sam. -Maya, ovo nikako nije dobro mjesto da se sastajemo.-reče Voldemort. -Preostaje li mi išta drugo? Iz Hogwartsa sam morala otići. A ovdje je sigurno. Tko će pretpostaviti da bi lord Voldemort došao u SAD? -Mislio sam da nije sigurno zbog tebe. I u Americi znaju tko sam ja. A uostalom, tu je i moja kći, Maggie. Ne bi bilo dobro da ona sazna... Znaš već što. Osim toga, tu je i ona Lujiza Brown. -Što imaš protiv Lujize? Obavlja svoj posao gotovo jednako dobro kao i ti. A uostalom, tu je i njezina kći Amanda Harrison. Protiv nje bi mogao imati štošta, zar ne? -Što misliš, kad bih ubio malu Harrisonicu, bi li mi draga prijateljica Lujiza bila zahvalna? -Ne znam, ali radije ne bih dirala u Amandu. -Zašto ne? Nije ti valjda prijateljica? -Ne, naravno da ne.-reče Maya smeteno.-Zašto bi mi bila? -Takvu te volim.-nasmije se lord Voldemort i poljubi ju u čelo. Tad se odnikale stvori neka druga ženska osoba, zavijena u crnu peleirnu. -Tako dakle!-vikne ona skinuvši krinku. -Bellatrix!-reče lord Voldemort.-Otkud ti ovdje? -Samo sam svratila, Gospodaru.-nasmije se ona. -Uhodiš li ti to mene? -Ja Vas? Nikada, Gospodaru. Nikada! Ah, mlada Courageica! I sumnjala sam da se s njome sastajete. -Što li ti, Bella, imaš protiv mene?-vrisne na nju Maya. -Zašto misliš da bih ja imala išta protiv tebe?-reče Bellatrix s visoka.-Zar zaista misliš da se cijeli svijet vrti samo oko tebe? -Bellatrix!-reče lord Voldemort.-Jesi li ti to mene uhodila da vidiš u kakvom sam ja odnosu s Mayom Courage? -Ne, Gospodaru. Nikada. Ja već znam u kakvom ste vi odnosu. -Zbilja?-upita Maya ironično. -Naravno da znam. Zna to već cijela Velika Britanija. Što misliš zašto je Maya morala otići iz Hogwartsa? Zato što ona nije Maya Courage. Maya Courage pohađala je školu prije više od pedeset godina. Maya Courage bila je moja najbolja prijateljica. Naravno da znam u kakvom ste odnosu, Gospodaru. Maya Courage je vaša ljubavnica. p.s. Malo duže mi je trebalo za novi post, ali to je zbog škole. Ispričavam se, nije moja krivnja. Poprilično sam zauzeta, nova škola, novi prijatelji, novi profesori... Trebalo mi je malo da se snađem. Kako vididte, sredila sam linkove. To su ljudi koje sada čitam i čije blogove obavezno pratim. Nadam se da vam se post sviđa! Pusa |
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv