bartimej croata

12.12.2018., srijeda


Sve više zabranjenih istinitih informacija
Franjo Jurčević je diplomirani teolog i diplomirani filozof. Doktorirao je na Gregorijani filozofiju. To je najprestižnije sveučilište na svijetu. Danas je župnik u Kastvu.
Umalo se nisam zanesvijestio kad sam na Franjinom blogu pročitao da je zločinac Pavelić priključio Istru i Zadar i otoke matici zemlji, a ne monstrum i dokazani pedofil Tito i njegovi koljači antifašisti.
Ja to nisam znao, ja Franji vjerujem jer je znanstvenik i svećenik, on sigurno ne laže, on ima sve dokumente pohranjene u vatikanskoj riznici i vjerojatno negdje u Istri.
Nisam znao da je blaženi Miroslav Bulešić potpisao ovaj dolje sporazum. Na HTVu je lani bila emisija o najmlađem hrvatskom blaženiku kojeg su komunisti zatukli nožem krajem kolovoza 1947.
Evo šta piše velečasni Jurčević:

Tek godine 1947., sporazumom na Pariškoj mirovnoj konferenciji, A PO ETNIČKOM NAČELU, po kojem je Trst pripao Italiji a Istra Hrvatskoj, Završena je Pariška mirovna konferencija. Temelj za to načelo nije bio nikakav AVNOJ, nikakav ZAVNOJ i nikakovi antifašisti, nego samo i isključivo Istarski svećenici, a podpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik Miro Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurica, Josip Pavlišić,Antun Cukarić i Srećko Štifanić i još 48 članova odbora.

U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. «Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga», rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: «Samo jedanput će se umrijeti». Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…». Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: «Isuse, primi dušu moju!».

Bio je profesor filozofije i teolog.
Blaženi Bulešiću moli za nas.


PS. U jednoj crkvi postavili potpuno prazne jaslice. Vidi se samo štalica. Kad sam malo bolje pogledao, ugledam ispod napis: Josip odveo obitelj u Irsku.
- 23:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.