Danas je Stara godina...
Shto reci?
Stvarno je brzo proslo...
Malo sam se osvrnula na cijelu godinu...
I da, bila je jako dobra... Stvarno se nemogu pozaliti...
Nije sve bilo savrseno, ali i to je pridonjelo dobroj godini...
Nikada nisam tako razmisljala o godini koja ostaje iza nas, i sada su mi se probudila sjecanja... Razni dogadjaji koje bih ponovo prozivljavala...
I da, malo me sve to rastuzilo...
I da, nije mi zao zbog mojih postupaka, nebi nishta mjenjala i da mogu...
Vratimo se malo u proslost...
2007. bila je docekana sa mojim loodjakinjama s kojima cu docekati i ovu novu 2008.
Prosla sam stvarno puno toga, bila svugdje i vidjela svasta...
Osjetila neke nove osjecaje (?)
Nasla sam prijatelje koji mi pasu i koje volim :)
Neka stara prijateljstva sam obnovila :)
Zavrsila sam osnovnu skolu... Nadadam se da cu se vjecno sjecati svih nasih zgoda i nezgoda (kojih je bilo vise) ...
*Proslava zadnjeg dana na Jarunu...
*Rim... Nazovimo to maturalcem, bez obzira shto ga zapravo nismo imali i bez obzira shto smo iz naseg raz bile samo nas 3 cure... Jugecka Rulzzzz :))
*Zadar... Nas prvi i zadnji izlet u 8. razredu... Moram li jos neshto reci? :)
Ljeto... Mislim da sam o ljetu vec dovoljno napisala na blogu :D, ali evo samo u par kratkih crtica, da se prisjetite ;) ...
*Ljubav (ne samo prema jednoj osobi, prema svim ljudima s kojima sam provodila dane)
*Nas dobro poznati Kic... Mjesto koje smo smatrali samo nasim! Zao mi je shto ga neki vise ne smatraju... Nadam se da je to zbog zime i da ce u proljece promijeniti misljenje... LoL ;)
*Cijevi... Takodjer mjesto naseg okupljanja, izlezavanja...
Jesen... Upisala sam se u srednju skolu...
Uspjesno hvala bogu :)
*Nasla sam Marine, Tenu, Brigitu, Cerica i Roka nakon 15 godina :D! Pa sretno nam bilo u buducnosti...
I na kraju ova bijela Zima...
*Djeljenje letaka na prvi snijeg ove zime...
*Docekan bozic sa mojim curama i odlazak na ponocku...
Ova je zima hladna? Ne, za mene je topla jer sam okruzena njima!
Koncerti? Ni oni ne umanjuju dobar provod ove godine...
*Koncert SDP-a na trgu... LoL! Svirali su Vatra, Pipsi, Dvornik i Majke... Dadada!
* 50 cent... Bilo je odlicno bez obzira shto ga ne slusam i bez obzira shto je karta bila jaako skupa i bez obzira shto nas je popljuvao...
* Hladno pivo... Nemam rijeci! Ne da je bilo odlicno nego fenomentasticno!
-rasprodana velika dvorana Doma sportova...
Zao mi je shto na nekima nisam bila, ali za to postoji sljedeca godina! Hehe =)
O pjesmama koje su obiljezile ovu 2007. godinu cu jedan drugi put...
Do sljedeceg posta...
Do sljedece godine...
zelim vam da shto bolje docekate Novu godinu, a onima koji nemaju gdje zelim dobar program na htv-u... ;)
Puse svima ...
By: BuBu! :)
Nonono, I won't!
> Vidim da ste jako odusevljene mojim kratkim postom...
Ali s obzirom da su praznici nemojte ni ocekivati neshto spektakularno...
I moj se mozak odmara pa trenutno nije sposoban za tako velike i naporne radnje kao razmisljanje.... Hihi =)
Morat cete se zadovoljit mojim kratkim posticima, bar do kraja praznika, i do tada sklapati vlastite zakljucke...
Post skriptum: Mozete vi to! ;)
*Avantura pocinje... Znam da je kasno, ali pristajem na sve ;)*
> Nova godina!?
Dadada! Znamo di cemo... Ou jea! ;)
Idemo u atomsko sklonishte...
Ahaaaa! Pa si vi sad mislite... LoL :))
Vazno da ce ekipa bit looda (ako nece neshto ilegalno raditi pijani na vrhu zgrade, a nadam se da nece jer ih u tom slucaju mi "ne poznamo")
... I da, vazno da imamo gdje
*Ostani, kada odu svi... Zaboravi gdje se moras vratiti...
Ostani bar jos jedan tren... Oprosti mi kada nestanem...
Ostani, a sutra sve zaboravi...*
EdIT:
Srecu cine male stvari...
Pokusaj zavoljet male stvari...
*I danas mi je uspjelo zaljubit se u male stvari!* // biljar (?)
... slobodna sam voljeti ih :)
...slobodna sam uz njih biti dijete :)
...slobodna sam zeljeti da trajemo vjecno :)
Dadada!
*Riskiram svaki pokusaj da zadrzim taj osjecaj!*
*mastam
*sanjam
*zivim svoje snove
Zelim vam svima Sretan Bozic!
Da vam se ostvare sve zelje, da mi budete dobri, lijepi i pametni kao i do sada 
By: Barbarica :)
... *voljem vas sve!
> Connect: Jos jedan dan
Dadada; vrijeme leti...
...jedan mali djelic nas ;)
* Ima jedna duga cesta/ koja vodi sve do spuda/ to je cesta, cesta umjetnika/ cesta umjetnika i loodja! *
Bio je prvi dan skole, stajala sam pred primijenjenom i nikoga nisam znala...
Pomalo prestrasena sam hodala po hodnicima skole u potrazi za svojom ucionicom, prisjecajuci se prijemnog... Mislila sam da se nikako necu uklopiti i da ce taj dan trajati vjecno...
I shto se dogodilo?
Polugodiste je proslo veeelikom brzinom i stopila sam se s gomilom, donekle...
I ja sam postalan Primijenjena loodjakinja :D!
Pozdrav upucujem svim osobama koje zauzimaju posebno mjesto u mome zivotu...
Onima koji me vole onakvu kakva jesam, a ne onima koji me ne volie jer smatraju da sam pre niska...
Onima s kojima u ritmu provodim sate i smijem se do bola...
Onima koji mi usrecuju svaki radni dan...
Onima koje volim, mojim peezdama! :)
> Amy Winehouse: Tears dry on their own
Sputava li nas drustvo oko nas?
Vec tisucljecima zivimo u drustvu koje je odredjeno zakonima, obicajima, tradicijom...
Nije idilicno za sve nas...
Neki dobivaju, neki gube...
Ali uspjesno prozivaljavamo dane u drustvu gdje je svaki od nas jedninstven, odnosno drugaciji...
Mozda nas to drustvo zaustavlja u pronalazenju samoga sebe?
Bi li nas trebalo biti strah da nas vecina nece prihvatiti ako cemo imati drugacije misljenje ili se drugacije izrazavati, ako cemo se izdvajati po necemu?
Znaci li to da moramo zivjeti u potpunom skladu sa svim drugim ljudima?
Znaci li to da nesmijemo biti drugaciji?
Ako znaci... Koji je onda smisao zivota?
Drustvno nas mozda navodi na puteve koji se nama ne svidjaju...
Na necije tudje snove, odluke i zakljucke...
Moramo zivjeti u drustvu, jer drustvo nemozemo izbjeci, ali sljediti vlastite snove i drzati se vlastitih razmisljanja...
Znamo kako je nama kada nas netko gleda cudno jer nas sudi po izgledu?
Ali zasto suditi ljude samo po izgledu, ako nam se pruzi mogucnost da vidimo dalje od same povrsine covjeka?
Probajmo raditi jedni na drugima...
Probajmo shvatiti jedni druge...
Mi se svi po necemu razlikujemo, ali bas zbog toga smo u drustvu kao zajednici opstali toliko dugo...
... Zbog nasih razlicitosti.
*puFa
By: BuBu :)
14.12. - *Jednim osmjehom* - nezaboravno!
Dadada!
Jucer je bilo Pivo u Domu sportova i naravno da to nismo propustili, bar neki od nas...
Nekima se nije dalo ici do Doma sportova kupiti kartu 30 kn skuplju, ali zar je to sada zaista bitno?
Nije...
Bitno je samo to da smo mi koji to nismo mogli propustiti (Sega, Marko, Bojan, Pasko, Civragica i ja) uzivali...
Bili smo dolje na parketu, i nismo bili "kazalisna publika" kao oni koji su bili na parketu 03.12. na 50 centu... :D
Naskakali smo se i napjevali, nekoliko puta zavrsili u sutki pa danas nismo bas citavi, ali to su cari koncerta Hladnog piFa!
Za srecu je potrebno tako malo!
*Riskiram svaki pokusaj da zadrzim taj osjecaj!*
Drzi nas euforija jos od jucer, od tog nezaboravnog i rijecima neopisivog dana!
Taj dogadjaj mi je uljepsao cijeli jucerasnji i danasnji dan, a nadam se da ce i sutrasnji :) ...
Znate li kako je imati te male stavri koje cine srecu? Hladno pivo.
* ...a ti mi kazes ma ne brini se; navuci zastore, iskljuci svijet barem za nas! *
Bojala sam se da ce jucer proci losije...
Ali sve se tako poslozilo...
Jednostavno sam osjecala tu prijateljsku toplinu...
Nekako smo svi bili blizu...
Ok, nisu bili svi, ali...
Pojavile su se osobe s kojima sam prije provodila svaki dan...
Ipak nisu otisle...
Ipak nisu pobjegle...
Ipak nisam ja kriva...
I drago mi je zbog toga... Drago mi je da to znam...
*Dao bih sve te noći da, da ostanem taj čovjek u tvojim očima!
...Sad nas gledam u tom crno bijelom spotu...*
Mislila sam da sam s nepoznatim osobama podijelila previse sitnica iz svog zivota...
Nekih sitnica u kojima oni nisu sudjelovali... Nisu bili dio njih...
Ali sada znam da oni nisu bili potpuni stranci...
Znam da su oni s kojima uzivam i koje volim uvijek tu kraj mene...
Da im mogu sve reci...
Da se s njima mogu slobodno smijati...
Da ce mi pomoci u teskim trenutcima ( ponedjeljak :D )
Da su jednostavno uvijek tu!
...i bas ih zato volim ;)
Pa-pa
By: Barbarica :P
Zasto su neki ljudi toliko pesimisticni?
Zasto ti vjeciti pesimisti nisu sretni ni sa cime?
Zasto u nicemu i nikome ne vide dobru stranu?
Sve shvacaju olako i ne dive se ljepotama koje nam zivot donosi...
Zasto je reko da nema zbog cega biti sretan?
Zivis, to je prva stvar zbog koje bi trebao biti sretan!
Ako si uz to potpuno zdrav; imas noge, ruke, cujes, vidis i govoris, nemozes biti nesretan!
Pogledajte samo siromasnu i napustenu djecu kako se smiju i kako imaju pozitivan pogleda na svijet!
To je jedino shto ih odrzava na zivotu i oni to znaju i tako zive...
Nisu svi rodjeni pod sretnom zvijezdom kao mi...
Velika vecina nas imala je tu srecu i imamo sve shto nam treba u zivotu, ali ne... Mi nismo sretni ni s time shto imamo, mislimo da je to malo...
Uz sve to shto sam nabrojala i shto se ne cini tako puno koliko zapravo je, imamo ljude oko nas...
Imamo obitelj, bez obzira shto se stalno svadjamo sa starcima...
Imamo prijatelje, bez obzira shto su nas neki iznevjerili ili jednostavno napustili... To je prirodni tijek zivota... Odlazak prijatelja koji je bolan, kasnije se pretvori u srecu sa novim prijateljima...
Imamo i ljude koje jednostavno srecemo u prolazu, i oni cine veliku ulogu u nasim zivotima...
Imamo cak i mogucnost skolovanja i trebamo biti zahvalni na tome jer ju nemaju sva djeca ovoga svijeta!
* Biti, a ne imati! *
Mi koji imamo sve shto nam treba za sretan zivot neznamo ga uciniti takvim...
Ne razmisljamo o tim na prvi pogled malim stvarima...
Nikome od nas ne cvjetaju ruze u zivotu, pa ni najvecim pozitivcima, ali razlika je u tome kako gledamo na zivot...
Neki sjede u kutu svoje mracne sobe u crnom od glave do pete i razmisljaju kako ce pociniti samoubojstvo, baciti se sa 187. kata zgrade, jer nishta ne ide onako kako su oni planirali, nishta nije savrseno!
A neki razmisljaju kako bi nadopunili tu prazninu koja im se dogodila u zivotu, i traze rjesenje da dodju shto blize svojoj viziji savrsenog zivota...
Trebamo biti sretni samo zato shto smo se probudili ujutro...
Neki ne dozive to jutro, zauvijek ostaju spavati...
Mi svako jutro dobivamo priliku da ponovno prozivimo dan koji je pun novosti, novih ljudi i dogadjaja... Na nama je hocemo li to iskoristiti i na koji nacin!
Zato zivite zivot punim plucima...
Svaki dan ko da vam je posljednji!
Ne razmisljajte previse o buducnosti nego zivite u sadasnjosti i radite na njoj najbolje shto znate!
By: BuBu :)
Ne zelim znati jesam li i ja kriva...
Ne zelim znati... To je pre bolno...
Radije cu zivjeti u zabludi... Ali sretna...
Vrijeme se mijenja...
Ja se mijenjam s vremenom...
S vremenom se sve mijenja...
Prijatelji dolaze, ali nazalost, da bi dosli novi, ocito moraju otici stari...
Ne zelim znati jesam li kriva shto odlaze...
Odlaze li zbog mene ili se to jednostavno dogodi bez ikakvog razloga...
Sasvim spontano?
Pije 5 mjeseci svi su bili ovdje...
Svi smo se voljeli i cinilo se da je sunce sjalo samo zbog nas...
Da je kisa padala samo zbog nas...
I da su vjetrovi puhali smo u korist nama...
Zasto nema tog osjcaja od prije 5 mjeseci...
...ni na koncertu u ponedjeljak ih nije bilo,
a trebali su biti...
Nishta vise nije kao prije...
Ne znaci to da sam usamljena, bas suprotno, imam oko sebe puno ljudi koje volim i znam da "nikada" necu biti sama...
Vecina vas koji ste sa mnom provodili dane nema nego samo na msn-u... Za neke vise neznam ni kako izgledaju...
*I'm tired of using technology, I need you right in front of me*
Zato sve uspomene moramo cuvati u sebi, cesto ih se prisjecati, ali dignute glave krenuti dalje...
Ne smijemo zaliti shto toga vise nema nego biti sretni shto se dogodilo...
Bez obzira shto nismo ponosni na svaki detalj iz tog vremena...
Sad je kasno da bismo ista promijenili...
Na greskama ucimo...
Na greskama moramo uciti...
To je jedini nacin da ih ne ponavljamo...
Ovo je svijet u kojem se moras boriti za sebe...
To je jedini nacin na koji cemo uspjeti...
"Okrećući nove stranice, zaboravljaš stare ...
Stvarajući nove prijatelje, ostavljaš stare ...
Gledajući naprijed, zaboravljaš ono prije ... "
Hvala na komentarima!
Budite mi pozdravljeni...
*BuBu* :)
Dadada!
Bio mi je rodjendan...
Evo sjetila sam vas se nakon dugo vremena (nije to dugo, ali s obzirom na uobicajene vremenske razmake od posta do posta...)
Rodjendan je proso fenomenalno, a i svi dani nakon njega... Pa cak i danasnji dan :)
Jako mi je drago shto me se tako puno ljudi sjetilo i zahvaljujem svima (koliko vas ima) pojedinacno, da nebi sad nabrajala... :D
Stvarno mi puno znaci kad mi netko kaze "sretan rodjendan"... Mozda to je glupo, ali svara neku toplinu oko srca...
Svi ti cestitaju i skupa s tobom se vesele tom danu kada si nakon dugih 9 mjeseci ugledao prvo svjetlo i cuo prve jasne i glasne zvukove...
Kada si prvi puta na svojoj kozi osjetio majcin dodir...
Kada si zapoceo zivot u ovom okrutnom svijetu...
Da se mi vratimo na temu mog rodjendana... Tog divnog cetvrtka kojeg sam provela svugdje samo ne doma... :)
Neshto shto stvarno, ali stvarno nisam ocekivala su bili pokloni...
Kad sam dosla u skolu docekalo me prvo iznenadjenje! Osim shto su mi svi cestitali, neocekivano sam dobila neshto... Hihi!
Moje 3 srece: Keli, Marina i Brigita su me se sjetile i kupile mi jako korisne pinky lisice XD!
A onda mi je dosla pred skolu moja najdraza loodjakinja Civragica sa cestitkom (koju je napisala na podu na tramvajskoj stanici, dok su ju ljudi cudno gledali) i cokoladooom! (sv nikola) hahaha!
*I bas ih zato toliko volim!*
Zajebi ono; nije bit u darivanju... OK, nije direktno, ali svi volimo kad dobijemo neshto za rodjendan ili bilo koji drugi veliki (ili obican mali) dan...
Sitnicu, mali znak paznje...
Nije vazno shto je... Bitna je namjera!
Sigurno da nam se ne svodi sve na poklone (ne uopce ;) nego na to da znamo da oko sebe imamo puno ljudi koji nas vole...
Ali opet...
Mi danasnji ljudi smo materijalisti, volimo darovati i primati darove...
* I see no changes, wake up in the morning and I ask myself
is life worth living should I blast myself? ...
...We gotta start makin' changes
learn to see me as a brother instead of 2 distant strangers
and that's how it's supposed to be!*
Neodlucna...
Nisam mogla odluciti koji bi dio od ova dva pa eto, stavih oba...
Je, malo zvuci besmisleno zajedno... Ali svaka posebno na neku foru cini jednu cjelinu... :)
Znaci, trebali bismo se promijeniti, mi kao ljudi...
Ne svaki od nas kao pojedinac, neko kao cijeli ljudski rod (?)
Svaki od nas je poseban i jedinstven, ali svi skupa cinimo skupinu koja je ispunjena mrznjom...
To se nikada nece promijeniti, znam, ali...
Ostala sam bez teksta, sto sada reci...
Mislim da svi negdje u dubini znamo da se moramo promijeniti, prestati se medjusobno mrziti, ratovati, ubijati...
Problem je jedino u tome shto nitko nista ne poduzima u vezi toga... Nitko ne poduzima nishta kako bi u svijetu nestalo, tj kako bi se bar smanjila mrznja (nemogoce je rjesit je se u potpunosti)...
Gledam vijesti ili dnevnik i shvatjam da je to zapravo postala crna kronika...
Svaki dan uz veliki broj umrlih, povecava se broj ubijenih...
Pa zar je to normalno?
Kuda ide ovaj svijet?
Okrutni svijet, kao shto sam vec rekla jednom...
* I see no changes all I see is racist faces
misplaced hate makes disgrace to races
We under I wonder what it takes to make this
one better place, let's erase the wasted
Take the evil out the people they'll be acting right... *
I koji je sutra dan?
-Ponedjeljak
Datum?
-3.12
Shto se sutra dogadja u Domnu sportova od 8 sati?
-50 cent (i nesmijem zaboraviti famoznu J. Zlo)
Idem li?
-Naravno!
A slusam li ga inace?
-Paaaa, ne!
Hahaha, ali zar cu propustiti to?
-Nema sanseeee!
...Euforija
Pozdravljam vas sve puno...
*BuBu*
