14.08.2006. / ponedjeljak

aj em bek!

hey ljudi moji evo vratila sam se juche oko 6 sati kuchi...vau vech sam pochela govoriti kuchi,ispravak netochnog navoda-vratila sam se u perth,ne kuchi.moja kucha je u zagrebu(kolko ja znam)!headbangu melbourneu vam ne moram ni prichati kako je bilo.savrshenoeekdoshla sam i ostala paf!znate ono kad gledate na filmovima one guzve na cestama i ogromne zgradurine koje izgledaju kao da che oblak zapeti za njih?e tako vam je tamo.toliko je urbano i visoko...predivno...btw ja obozavam takve gradove,zato volim i zagreb.melbourne me dosta podjsecha na zagreb u stvari.tramvaji piche, ljudi trche ko blesavi,trgaju se za robu na rasprodajama,para shika iz kanalizacije.nuttotalno je ubrzan zivot,nema chekanja i chaskanja.PICHI kud te noge nose.uzivala sam,osjechala sam se kao kod kuche.otishla sam na faks njihov,junivrziti ov melburn.majko mila!neshto prekrasno,nemogu vam to opista,imam slikice ali chu ih stavit chim otkrijem svojim vjeshtim prstima gdje ih je marijan stavio,u koji folder.ja nisam mogla prestati gledati u nebo,u te zgradurine i rijeku Yarra i ljude razlichitih rasa...chovjek kod kojeg smo ostali tih par dana mi je rekao da se i on sam pocheo diviti melbourneu i njegovim posebnostima kad je vidio mene kako gledam sve to i skachem po gradu od sreche ko budala.znate onaj osjechaj kad znate da ste na svom,da je to TO,da tu mozete provesti ostatak svoga zivota i uzivati u svakom danu koji se probudite?ja sam inache takva da mi sve jako brzo dosadi i onda nakon par tjedana ili mjeseci...ok bilo je dosta ovdje,ajmo sad nesh drugo radit,ajmo negdje drugdje pichit...ali ovdje bih mogla...fakin anbilivbl...neki taj grad ne dozivljavaju tako intenzivno kao ja,ali to sam ja.mene to raduje i neka,pa mora neshta,zar ne.marina se na sve to nasmijala kad je vidla mene kako sam sretna dok stojim kraj kineza koji maznjavaju sushi i gledam u muzej na kojem velikim slovima pishe Picasso...ljudi dozviljavaju situacije drugachije,nekog obraduje kinez sa sushijem, nekog kinez s ogrlicom od 24 karatnog zlata,a nekog samo kinez.po tome smo posebni.picassova izlozba je bila sjajna,iako ja ne volim bash neshto izlozbe...protutnjala sam po muzeju kao vjetar, jer mislim da nema smisla stati pred svaku sliku i pomno ju promotriti i pokushat i neshto zakljuchiti iz te slike kad je vech sve otriveno,znachennje svakoga djela.nije fora potvrditi poznato nego zanegirati poznato,a ja nisam bash neki ljubitelj umjetnosti,pa nek se takim stvarima bave eksperti.ja chu za to vrijeme prinosit zrtve faksu u melbourneu i kinezima sa sushijem.
vidjela sam Zenu koja plache,Doru Maar i sve ostale deformirane jadne zene koje je picasso zakeljio na zid i dobro,idemo dalje,vrijeme leti...

- 06:30 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.