mica snajperica:-)heh

       sinoch sam sama sebi napokon iskreno priznala da sam ja njega zavoljela i to ozbiljno.tog sam i prije bila svjesna,svih ovih godinu dana ali kao da sam to neprestano svjesno ili nesvjesno potiskivala.pokushaval ga zaborawiti iako sam i sama bila svjesna chinjenice da to nije moguche.pomirila sam se sa stanjem stvari,nikada ga nechu zaboraviti i drago mi je zbog toga.chovjeche pa ja sam prvi puta u zivotu zavoljela!pricha je ta da sam ga upoznala u rimu(meni najsavrshenijem mjestu na svijetu) i bila s njim tjedana dana.to je bilo najljepshih tjedan dana s jednom osobom.napokon sam osjetila da netko osjecha prema meni ono shto sam oduvijek zeljela da osjecha i da ja to isto osjecham prema toj osobi(znam da ste me skuzili shta sam htjela rechi)...morala sam otichi kuchi,on je otishao svojoj u shpanjolsku i englesku.chuli smo se poslije i prestali.ja ga nisam nikad zaboravila i sve mu napisala shto osjecham prije mjesec dana i stigao mi je odgovor od njega.plakala sam kad sam chitala njegov mejl.plakala sam ne zato shto mi nedostaje,ne zato shto sam bila tuzna,nego zato shto sam shvatila da je on bolja osoba nego shto sam ja mislila da je,plakala sam zato shto netko poput njega ima osjechaje za mene, zato shto sam se osjechala vrijedno i sigurno.hvala ti za to,stalno mu se zahvaljujem.chitam njegov mejl stalno i stalno i svaki puta plachem,toliko sam sretna makar ga nikada vishe nechu chuti,niti vidjeti.nechu mu odgovoriti na mejl,dovoljna mi je chinjenica da misli na mene i da zivimo skupa u nekom drugom svijetu.to shto ja njega volim mene neche nikada sprjechiti da se zaljubim ponovno,da opet zavolim,ali koliko god zavoljela drugu osobu,On neche nikada nestati.ostat che mi uvijek tu,ne kao sexy mashtarija,nepreboljena ljubav i taka sranja,nego kao uspomena koja che me uvijek nasmijati i raspolozit u danima kada pada kisha.