ništa novo pod suncem
|
Lijepog li života za vrijeme inflacije. Samo 8,4%, nije tako strašno, moglo bi i gore. Kaže premijer da će se strpiti još godinu dana, pa da ode i ovaj precjednik, pa da onda on može biti precjednik. Pa mu neće savjetnici pisati govore, već će sam pisati govore. Ionako se specijalizirao za nulti govor, bit će odlično. Šteta što ovo nije tema neke grčke tragedije, pa bismo u situaciji poput ove samo lijepo spustili polugolog muškarca s bradom i krilima da razriješi situaciju. Ovako, s nestrpljenjem iščekujemo sljedeći čin. There will be blood. U Zagrebu ubijaju i mlate ljude u pothodnicima i na mostovima. Onako, zaista, što je tim ljudima.. po noći idu u pothodnike, stvarno ih treba premlatiti. Umjesto da spavaju doma, vucaraju se po gradu. Ic parti tajm, ajmo svi hepi slepi. Za par godina selim se pjevajući. I dalje je glavna vijest neka nogometna, što je i razumljivo i u redu jer ionako nitko ne razumije u novinama članke o aprecijaciji valute i sličnim nebulozama. Ali dosta depresive, tenkjuverimač. Redovito čitam kolumne Jelene Veljače. Nije li to nešto najtragičnije. To što ih čitam. Ne što ih ona piše. Izabrano je 10 najgej albuma. Jesam li ja gej? Volim Bowieja, Tracy, čak i Indigo Girls kad pjevaju s Joan Baez (ostaci folk superkul faze iz srednje škole i poveznica s Bobijem Dylanom), volim Smithse i Morrisseyja, ponekad čak i Madonnu, često Cyndi Lauper, a još češće Anthonyja. Top 10 najgej albuma: 1. The Rise and Fall of Ziggy Stardust and The Spiders From Mars – David Bowie 2. The Smiths – The Smiths 3. Tracy Chapman – Tracy Chapman 4. Indigo Girls – Indigo Girls 5. Judy At Carnegie Hall - Judy Garland 6. The Queen Is Dead – The Smiths 7. Goodbye Yellow Brick Road – Elton John 8. The Immaculate Collection – Madonna 9. She's So Unusual – Cyndi Lauper 10. I Am A Bird Now – Antony & The Johnsons Čudi me u svemu tome što najveći gejot kojeg poznajem, drolja magnifique i premagnifique, sluša Ellu Fitzgerald. I vjerojatno nije čuo za Anthony & The Johnsons. Osim što je Vedranu i meni za nekoliko dana prvi rođendan, još jedna sretna vijest danas. Neka teta u Velikoj Britaniji je vidjela dugu kako se naopačke rastegnula po nebu i iznad oblaka, a to nije bas normalno, osim na Sjevernom polu. Ili Južnom. Nekom polu uglavnom.  fotka: The Sun * Duga se javlja na nebu prilikom prolaska svjetlosti kroz kišne kapljice, ali duga okrenuta naopako javlja se kad se sunčeva svjetlost odbija od ledenih kristala visoko u atmosferi, koji odbijaju svjetlost nazad prema gore te na taj način formiraju naopaku dugu. I još jedna sretna vijest.. pustili su nam grijanje u domu, više ne učim pod dekom, u dvije majice i s dva para čarapa. Diiiiivno. |
vratite karmelu u tramvaje
|
neka nova teta priča stanice u tramvaju. pregrozno. maknuli su karmelu. zvuci ko da joj se kaki. u trenucima kad je uopće čuješ.. izgovara stanice kao da je brutalno napaljena.. nekim senzualnim glasom.. kao da poziva na parenje. sljedeća postaja je draškovićeva, skini me i seksaj do jutra. sve to ne bi bilo tako strašno (iako je iritantno i zvuči kao da vodi dnevnik ili radi na seksičnom telefonu) da se ta teta uopće i može čuti. zabogamiloga, ne vozimo se u bešumnim spejs šatlovima, nego trinajsticama koje bi, da su starije dva mjeseca, vjerojatno vukla konjska zaprega. nije ni čudo što japanski turisti vole dolaziti u zagreb. vjerojatno ga japanske turističke agencije promoviraju kao grad-muzej. na zavojima čovjek ne čuje samog sebe, kako bi uopće čuo koja je sljedeća stanica. jest da, u krajnjem slučaju, taj isti čovjek može pogledati kroz prozor da vidi gdje se nalazi, ali za većinu stanovnika zagreba koji su se tu dotepli iz raznoraznih provincija i vukojebina (to uključuje i mene, fkors), pogled iz tramvaja na zapadnom kolodvoru jednak je pogledu u čulincu. zbunjeno naprežem uši da čujem koja je sljedeća stanica jer mi život ovisi o tome, a jedino što čujem je tongggg sljedeća postššššššššššššš. sva sreća da ne plaćam porez u zagrebu jer bih digla cijeli zet u zrak da se mojim novcima financiraju ovakve gluposti. sljedeća postaja - treblinka. situacija je bolja u novim tramvajima u vrijeme kad su poluprazni i idu ravno. čovjek prosječnih slušnih sposobnosti tad može nazrijeti koja je to postaja sljedeća. i, da.. živcira me i riječ postaja.. što je falilo riječi stanica? ovo me asocira na postaje križnog puta na koji me svake godine prisiljavaju da idem na mariji bistrici. kad smo kod marije bistrice, evo par detalja od tamo. sveta obitelj. ako dobro protresete, padaju konfete i sve je šareno. samo 30 kuna.  ovo nije detalj s disko kugle. krunice za svakog. samo 10 kuna.  ako vjetar malo jače zapuše, čak je vidljiva i crkva. plinastoidni spužva bob i dupini. samo 50 kuna.  biti glavni u crkvi. neprocjenjivo.  |
