budi ono što jesi. ili nemoj radije.
|
nepotrebni brejnstorming: nekidan. jučer. tako nešto. babička forever i drolja magnifique na šarenim srcima na crnoj pozadini. mnogostruki identiteti i šalica turske kave. brodovi na zidu. kuće uz obalu, čamci i rakovi na zidu. osluškujući kapanje vode iz slavine/ plok plok plok / ispravljam se da mi kičma ne poprimi oblik banane sad već dok sam mlada. ima vremena za to kad ostarim i omlohavim. kad sva postanem bananasta. pa će biti prihvatljivo i da mi je i kičma takva. rezigniran pogled ne znajući zašto. nekidan osjećala sam se daleko. i bilo mi je hladno. srećom, zagrljaji rješavaju sve probleme. i egzistencijalne krize. i krize identiteta. i kognitivne disonance. srce mi zatitra kad izleti prozorčić. pa sam sretna. retro lampa i naiva. iritantni jack black na pernici i treš labelo. nego.. anamarija je jučer prvi put bila na nekom natjecanju. ona je mali vatrogasac, preslatko. osvojili su drugo mjesto na županijskom natjecanju i dobili pehar. plakala je cijelu noć jer ga ona nije dobila. pehar, mislim. podsjetilo me to na mene. jučer sam rekla da je lijepo sudjelovati, ali je najbolje kad još i pobijediš. kad dobiješ pehar. da da da :) anamarija je mislila da će svatko dobiti jednog. ah, kako li se prevarila. malo dijete otkriva čari timskog rada i zajedničkih zasluga. nekidan mi je mama rekla da ne budem nemčić. kak to misliš? bivanje nemčićem neshvatljivo je normalnom čovjeku jer uključuje slavljenje ida i negiranje ega. id se poistovjećuje sa superegom. anamarija pobija sve tvrdnje koje je nekad iznio jean piaget. ona je nemčić. nikad neće prihvatiti timski rad. zna da je ona najbolja u svemu. čak i ako nije. ako zariba, zna da je sama kriva. i da će sljedeći put biti bolje. jer će se sama za to pobrinuti. nemčići su izvan svih psiholoških skupina. pravi nemčić samog sebe jedinim božjim potomkom. on je najbolji, najpametniji i najuzvišeniji. od pravog nemčića veći je samo tito. ne znam znači li to da je tito onda bog. mislim da znači. jebate: u ovakvim trenucima zahvaljujem bogu (čitaj: titu) što sam položila socijalnu psihologiju i što već dvije godine polažem političku. broj izlazaka: jedan. utvrđujem gradivo. čitajući o političkom čovjeku i psihološkim skupinama, teško je ne zapitati se gdje si ti u svemu tome. zaista, još se uvijek nisam našla. još uvijek se borim s nemčićem u sebi. potiskujem ga, negiram. ponekad samo kamufliram. opravdavam se njime. normalno da sam takva kad sam nemčić. normalno da psujem kad sam nemčić. mnogostrukost identiteta. a jedan prevladavajući. zaključak: anamarija će biti presuper. deda i baka nemčić (titovi potomci i vjerni sljedbenici) ponosni su na nju i njeno postojanje smatraju apokaliptičnim. anamarija će na jesen u malu školu. žao mi je učiteljice. zaključak 2: kratak uvid u psihologiju nemčića, nažalost, nije dovoljan da bi se shvatila sama srž te problematike. ali valjda ste shvatili da je anamarija kul.  |
tenks
|
danas sam prvi put u životu uštimala gitaru. jest da sam je uštimala prenisko, pa sad kad pjevam zvučim poput onog čovjeka koji čita najave za blokbastere na dnodna televiziji rtl. zahvaljujem još jednom što postoji internet i što ljudi poput mene trebaju samo utipkati how to tune a guitar. divota. još bih htjela zahvaliti mami što me rodila, tati što me ulovio ispod balkona, sestrama koje sam mogla ugnjetavati, dečku koji me trpi, hrvatskim željeznicama koje me školuju, guglu koji otvara nove horizonte, fakultetu političkih znanosti koji hotično i konstantno iskušava moje najniže porive, pobuđuje moje nagone za destrukcijom i slično, što me spašava od nedajbože mirne i jednolične svakodnevnice. zahvaljujem isto tako mojoj divnoj cimerici koja je uštimavala gitaru godinu dana i koju sam danas više puta zazvala kričući, no ne mogu vikati tako glasno da me čuje na kraj zagreba. i na kraju, posebna zahvala mojoj sestri anamariji koja je raštimala gitaru i bez koje ovaj post ne bi bio moguć. mama kosi travu ispod prozora, ne mogu se skoncentrirati na konstruktivni rad koji donosi novac, nego đabe ovdje pišem kao da ću si time platiti ljetovanje. i, da.. htjela sam još reći.. novi sigur ros album je posve divan. naravno da nikad neću zapamtiti kako se zove. trenutno ga zovem "goblibobli album" zbog goblibobli pjesme na njemu. koja se tako uopće ne zove. jedino sto mi mrvicu smeta (što ne znači da je manje divno) su trenuci kad sigur ros prestaje biti onaj sigur ros koji ja volim i postaje sigur ros koji radi filmsku glazbu (pred očima mi se pojavljuju prostranstva, a glavni junak odlazi u suton i viče freeeedom! ) ovo nije takva pjesma |
najpresuper
|
ja obozavam ovaj film. svaki put. rekla bih da neki ne razumiju njegovu višedimenzionalnost :D |
ko je ta antonija šola
|
ja bih sagradila tatlinov toranj i reflektirala pjesmice po oblacima. pa da svi u isto vrijeme pomisle na tu divnotnu pjesmu i da im je u glavi cijeli dan. ovako već tri sata pjevam pjesmu antonije šole. nažalost, iskorjenjivanje loše glazbe iz hrvatske i iz moje glave, baš je poput tatlinovog tornja, i dalje utopija. |
hura hura je je je
 May God bless and keep you always, May your wishes all come true, May you always do for others And let others do for you. May you build a ladder to the stars And climb on every rung, May you stay forever young. May you grow up to be righteous, May you grow up to be true, May you always know the truth And see the lights surrounding you. May you always be courageous, Stand upright and be strong, May you stay forever young. May your hands always be busy, May your feet always be swift, May you have a strong foundation When the winds of changes shift. May your heart always be joyful, May your song always be sung, May you stay forever young. sretan rođendan mojoj voljenoj i grljenoj cimi tratratincici :) |
