nepotrebni brejnstorming: nekidan. jučer. tako nešto. babička forever i drolja magnifique na šarenim srcima na crnoj pozadini. mnogostruki identiteti i šalica turske kave. brodovi na zidu. kuće uz obalu, čamci i rakovi na zidu. osluškujući kapanje vode iz slavine/ plok plok plok / ispravljam se da mi kičma ne poprimi oblik banane sad već dok sam mlada. ima vremena za to kad ostarim i omlohavim. kad sva postanem bananasta. pa će biti prihvatljivo i da mi je i kičma takva. rezigniran pogled ne znajući zašto. nekidan osjećala sam se daleko. i bilo mi je hladno. srećom, zagrljaji rješavaju sve probleme. i egzistencijalne krize. i krize identiteta. i kognitivne disonance. srce mi zatitra kad izleti prozorčić. pa sam sretna. retro lampa i naiva. iritantni jack black na pernici i treš labelo. nego.. anamarija je jučer prvi put bila na nekom natjecanju. ona je mali vatrogasac, preslatko. osvojili su drugo mjesto na županijskom natjecanju i dobili pehar. plakala je cijelu noć jer ga ona nije dobila. pehar, mislim. podsjetilo me to na mene. jučer sam rekla da je lijepo sudjelovati, ali je najbolje kad još i pobijediš. kad dobiješ pehar. da da da :) anamarija je mislila da će svatko dobiti jednog. ah, kako li se prevarila. malo dijete otkriva čari timskog rada i zajedničkih zasluga. nekidan mi je mama rekla da ne budem nemčić. kak to misliš? bivanje nemčićem neshvatljivo je normalnom čovjeku jer uključuje slavljenje ida i negiranje ega. id se poistovjećuje sa superegom. anamarija pobija sve tvrdnje koje je nekad iznio jean piaget. ona je nemčić. nikad neće prihvatiti timski rad. zna da je ona najbolja u svemu. čak i ako nije. ako zariba, zna da je sama kriva. i da će sljedeći put biti bolje. jer će se sama za to pobrinuti. nemčići su izvan svih psiholoških skupina. pravi nemčić samog sebe jedinim božjim potomkom. on je najbolji, najpametniji i najuzvišeniji. od pravog nemčića veći je samo tito. ne znam znači li to da je tito onda bog. mislim da znači. jebate: u ovakvim trenucima zahvaljujem bogu (čitaj: titu) što sam položila socijalnu psihologiju i što već dvije godine polažem političku. broj izlazaka: jedan. utvrđujem gradivo. čitajući o političkom čovjeku i psihološkim skupinama, teško je ne zapitati se gdje si ti u svemu tome. zaista, još se uvijek nisam našla. još uvijek se borim s nemčićem u sebi. potiskujem ga, negiram. ponekad samo kamufliram. opravdavam se njime. normalno da sam takva kad sam nemčić. normalno da psujem kad sam nemčić. mnogostrukost identiteta. a jedan prevladavajući. zaključak: anamarija će biti presuper. deda i baka nemčić (titovi potomci i vjerni sljedbenici) ponosni su na nju i njeno postojanje smatraju apokaliptičnim. anamarija će na jesen u malu školu. žao mi je učiteljice. zaključak 2: kratak uvid u psihologiju nemčića, nažalost, nije dovoljan da bi se shvatila sama srž te problematike. ali valjda ste shvatili da je anamarija kul. |