no alarms and no surprises

Ponekad nešto tražiš tako dugo da na kraju potraga ta izgubi svaki smisao i kad napokon nađeš ono što si tražio, postane ti svejedno. Drago ti je, ali nekako svejedno.
Ponekad nešto tražiš tako dugo, a kad na kraju to i nađeš, više nisi siguran da je to ono što si zaista želio.
Ponekad nikad ne nađeš ono što tražiš. Jer tražiš previše.. ili tražiš nešto što ne postoji.
Ponekad se dogodi da nađeš baš ono što si tražio.

Slijepljenih trepavica od jucerašnje maskare danas me gledala iz ogledala. Rekla sam joj nisi normalna. Svirao je Pavement, možda čak Here, i ona sjetila se kako voli stihove prve jer je opisuju ponekad.. i ona se ponekad obuče za uspjeh, ali uspjeh taj nikad ne dođe. Ipak, gledajući me iz ogledala i okrečući glavu lijevo desno poput mene, otvarajući usta poput mene, podižući obrve i ponekad smješkajući se, znala sam da nije nesretna.
Naprotiv.
Nije mutna slika. Nije.
Zatvori oči, zatvori ih i slušaj.
Ponekad se desi da nađeš baš ono što si tražila. Hoćeš li samo stajati tako hladna u odsjaju plavog sunca i gledati vlakove kako prolaze?
(Ponekad gledam u sunce kad zalazi.. Pa postane žuti krug s velikim plavim rubom. Titra. Onako vruć. Kao da vidim kako gori. Sunce.)
Misliš li da je iza tebe ikad stajao netko da te uhvati ako padneš? Misliš li da postoji netko takav? Jesi li se ikad razočarao u najboljeg prijatelja? Jesi li? I jesi li nakon toga osjećao nešto ili si postao tup? Misliš li da postoji tuga veća od te tuge?
Jesi li ikad ti bio taj koji je razočarao najboljeg prijatelja? Postoji li veća tuga od te tuge?
(biram što ću gledati, na koju ću se stranu okrenuti, biram prostore, ljude i situacije.. ponekad samo mislim da sam ih sama izabrala a ustvari su one izabrale mene.)
Misliš li da će ti pomoći ako rukama prekriješ oči i tako hodaš cestom?
Nisi nesretna. Samo si ponovno sama sa sobom.
Šteta što danas nije dan za trash, mogla bi zapjevati kad si sam treba ti severina.
Šteta što nemaš ni smisla za humor.
Kao majmun u podne. Smiješ se i smiješ. I sve divno je.
Ali samo kad otvoriš oči i neslijepljenih trepavica gledas gore. Daleko.
Samo kad nisi sama sa sobom.
…
Kako tužno. Ponekad nikad ne saznaš da si našao ono što si tražio.

Dalekim Prijateljima od Djevojčice U Acetonskom Bunilu

komentari (2)

<< Arhiva >>