Rodin kraj

Na dan Sv. Grgura 1688. godine franjevac Luka Ibrišimović, osloboditelj Slavonije od Turaka pobijedio je na brdu Sokolovac nadmoćniju tursku vojsku koju je predvodio Bršljanović-aga. Ovo je bila najsjajnija i osebujna pobjeda nad Turcima tijekom neprestanih borbi kroz 150 godina, koliko su Turci držali Slavoniju. Kao uspomenu na tu bitku u Požegi se od davnine svake godine na Grgurevo održavaju svečanosti u gradu i Požeškom vinogorju, gdje se gruvanjem mužara i veseljem podsjeća na taj davni događaj od prije nešto više od 300 godina. Postao je to pravi blagdan najprije požeških vinogradara koji su ga svojim sadržajem ustrojili i obogatili, a zatim cijele Požege. Prava je šteta što se tim jedinstvenim svečanostima i proslavama još uvijek nije dalo šire značenje, posebno u turističkom pogledu.

Fra Luka Ibrišimović

Tko je bio fra Luka? Najmarkantnija osoba Slavonije u 17. st. Rodio se u Požegi 1626. godine. Umro je 1698. godine u mjesecu ožujku. U istom mjesecu u kojem je deset godina ranije potukao Turke na Sokolovcu i tom bitkom definitivno ušao u narodnu legendu, u koju ga je narod stavio još za života. Odgojio ga je ujak Marin Ibrišimović beogradski biskup. Školovao se kod isusovaca u Ugarskoj, u papinskoj državi u Ferrari. Govorio je latinski, talijanski, mađarski i njemački. Bio je profesor na veličkoj gimnaziji, župnik u Pešti i generalni vikar Zagrebačke biskupije za Slavoniju, te je njegovom zaslugom Slavonija potpala pod Zagrebačku biskupiju i tako ju sačuvao za Hrvatsku nakon budućeg oslobođenja iako joj je bila namijenjena druga sudbina - pripojenje Bosni. Godine 1893- Požežani su mu podigli veliki spomenik pred crkvom Sv. Terezije, a posljednje počivalište našao je u franjevačkoj grobnici crkve Sv. Duha u Požegi.




Katedrala Svete Terezije


Franjevačka crkva i samostan

Tek što su okopnili posljednji snijegovi veljače, zaposjedne velika turska vojska brežuljke oko netom oslobođene Požege. Stigli Turci iz Bosne, pa nakon Cernika odlučiše povratiti svoj sandžak odakle ih je prije nekoliko mjeseci istjerao narod predvođen svojim fratrom - Lukom Ibrišimovićem. Čuvši, da su se Turci kradom primakli gradu, čak njih 3000, odluči se fra Luka na obranu. Kao iskusan vojnik znao je da bi opsada grada bila najgore rješenje za branitelje, odluči da napadne Turke prije nego što oni krenu u napad. Prikupio je četu odvažnih Požežana i čekao svoj trenutak, što je narodni pjesnik ovako prikazao:

"Kad je "Sokol" četu sakupio,
Lijepu četu lijepih junaka,
Besjedio i četi govorio:
Djeco moja, mladi sokolići,
Sutra ćemo gorom udariti,
I na Turke silno navaliti,
Dok su Turci jošte nepripravni,
Nepripravni za boj neuredni."

U ranu zoru na svetoga Grgura, dok su tmina i magle sakrivale vinorodni brijeg na kojem se ulogorio turski paša sa glavninom svoje vojske, primicala se četa hrabrih Požežana sa svojim brkatim fratrom turskim čadorovima. I opet narodni pjesnik kaže:

Kad je danak sutra osvanuo,
Svetkovina Grgurova dana,
Podiže se Sokol od Sibinja,
Na'no sivo sokolovo brdo,
Gdje su Turci šatore raspeli.

Kada su turske straže primjetile dolazak Požežana bilo je kasno. Razvio se ljuti boj. Opkoljeni Turci branili su se svom snagom, ali uzalud. Fratar Luka probijao se svojom sabljom kroz redove janjičara do agina šatora. S druge strane četa Požežanki predvođene Mandom, Katom i Anom, naoružane kosama i vilama priječile su Turcima uzmak. Za nekoliko sati turske vojske više nije bilo. A pjesnik je to ispjevao ovako:

"Udri Sokol na turske šatore,
Na šatore i pospane Turke,
Skaču Turci, al uteč ne mogu.
Šuma gusta, a pećina tvrda,
Britka sablja za šalu ne znade,
Pogiboše age i spahije,
Janjičara ni broja se ne zna,
Samo osta Bršljanović-aga,
Bršljanović, žalosna mu majka."

Nakon bitke Luka Ibrišimović održao je svojim junacima pobjednički govor, obavio je svoju vojničku dužnost i kako kaže narodna pjesma:

"To govori, pak se preoblači,
On mi svlači od mejdana ruvo,
Pa oblači misničko odilo
Da zahvali Bogu i Mariji,
Što j' od Turak' zemlja očistita."

I sam bečki car Leopold zahvali se Luki nazvavši ga "Sokolom", a narod brdo na kojem su Turci potučeni, nazva Sokolovac.


Sokolovac