< | kolovoz, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Evo što reči o meni još jedna tipična tinejđerka koja je zaljubljena...ma uglavnom što god je na ovom blogu sve je iz srca pisano...nema laži i sličo...ako netko ne zna zovem se Ana Maria...idem u 8.razred...to jest sad ču za par dana....imam 13 godina...rođena sam 24.2.1994...ako nekome neš ne paše zna gdje je izlaz...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
sarica
Cura je stvarno super i ako je nekad znam zamjeriti...uvijek je spremna za zajebanciju ali tu je kad ti treba pomoč...stvarno sve super...pucaa..
.
tihomir
O tom malom neznam stvarno što da kažem ...ma sve super u zadnje vrijeme se super slažemo...nadam se da če tako i dalje biti...pa sve za pet...
mokiccaaaa
o moniki stvarno neznam što da kažem jer osiječaji su uvijek drugačiji...uvijek sam dobra kad nekog nema onda može samnom a onda tko te jebe ana maria...neznam stvarno možda sam i u krivu ali imam takav osjećaj...
tihana
Moja mala...tihanica...o njoj mislim sve super jednostavno nemam zamjerki za žensku...stvarno je super kad god treba spremna je pomoči ali i zajebavati se...sve naj...puffa...
ANGELA
stvarno sve super i ako je malo glupa zato što je izbrisala svoj blog(nisi normalna!!!)ali uglavnom sve super uvijek je uz mene...a nekada mi to ide na živce ali nema veze znam da ima sve najbolje namjere...puska...
BOŠKICA
Ma cura je koma(u dobrom smislu)čak i kad je totalno u kurcu ona pomoče ti...stvarno ono neznam šta da kažem znam da uvijek bit će tu kad bude trebalo ona pravi oslonac je...ona je totalni zajebant....
Znam da ce prekasno biti
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
prije nego moje postane tudje
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ref.
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge, ostajem
Polako gubim kontrolu
vec si mi previse blizu
davno sam prosla tu skolu
da budem tek jos jedna u nizu
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Selma
Ostrvo tuge
Znam da ce prekasno biti
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
pr'je nego moje postane tudje
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ref.
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge, ostajem
Polako gubim kontrolu
vec si mi previse blizu
davno sam prosla tu skolu
da budem tek jos jedna u nizu
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Proklet...
proklet bio onaj tko te one večeri pošalje pred mene...proklet bio onaj tko reče ti da voliš me baš mene od svih ljudi ...prokleta bila ja što pristah na to sve ...ma prokleta bila riječ ljubav koja za nas više ne važi...
PISMO
To pismo štou ruci ti stoji,
To je papir i osijećaji tvoji.
Te osjećaje tvoje ja čitam i po njima
Pišem svoje dok se tiho pitam
«dali su za tebe, osjećaji moji
list papira i olovka u boji!?»
PRIJATELJI
Prijatelji…ja kao da ih nemam kao da su svi otišli…kao da im više ne pašem….ali zašto ja to ne razumijem…a tako bih voljela vratiti sve što je bilo sva ona događanja….sva ona opijanja…sve one zajebancije…ma sve što je bilo…onaj stari smijeh kad vidim: Boky , Moky, Saky i mnoge druge…već spustim samo glavu jer ja više nisam izgleda sa njima… više se ne smijem…više ništa nije kao prije…ali zašto…zašto se sve promijenilo…zašto ja više ne pripadam među njima …ili…ma ne znam znam da su prijatelji nešto neprocijenjivo…nešto bez čega život nema smisla …ono nešto bez čega ne možeš živjeti…
PRIČA
Naša priča tekla je lagano kao bajka ti pojavio se…molili me ajde hodaj sa njim…iz početka pomisli ma hajde bit će to čista zajebancija…to razdoblje života bilo mi je najljepše doba…ono što se nikad ne zaboravlja ono nešto zbog čeg plačem…svaki naš zagrljaj imao bi svoju priču ono nešto što svi bi pričali…govorili su tada joj kako ste super par…a onda svemu došlo je kraj…taj dan nikad zaboraviti neću..došao si i dao mi pismo odmah mi je bilo sve jasno…tu je kraj svemu…svemu što je bilo između nas dvoje, niti jedan zagrljaj više nije imao smisla… kao da je sve oplovilo niz vodu… ali niti dan danas mi nije jasno što je trebalo značiti nemam dovoljno ljubavi da ti pružim ..taj trenutak glumiti sam znala o da …pismo sam poderala i bacila u kontejner otišla i zajebavala se … rekla sebi ništa novo kao i svaka veza došlo je kraju…ali onda kad sam ostala sama shvatila sam da nije mi sve tako svejedno kao što sam mislila… shvatila sam da sam ga zavoljela ali onda je već svemu bilo kasno… jer on sve što je bilo zaboravio je… svaka naša uspomena proletjela je u letu … kao da ga je vjetar odnio…zar odbacih mnoge zbog njega zar prekinuh s mnogima…zašto ne mogu s nikim drugim biti osim njega…zar ga stvarno volim…zar je moguće da bi se osvetila cijelom muškom rodu zbog svega što je bilo…ali svaki put srce me stisne i ne mogu…jer nitko nije kriv zbog toga što učini on meni…zar je moguće da nakon svega on mene u opće ne voli…