Možda vam je, dragi moji, već pomalo dosadila povijest Slavonskog Broda (a možda sam vam dosadio i ja?!), pa će mo napraviti malu stanku i otići u moje susjedno selo Gradište. Nije to tipično šokačko selo poznato samo po profesionalnom bećaru, mom prijatelju Šimi Jovanovcu niti po meteorološkoj stanici, nego i po bogatoj povijesti.
Za razliku od moga rodnoga sela Štitara, koje se proteglo uz Savu između Babine Grede i Županje, a u kojem se govori ikavsko ijekavskim nariječjem, Gradišci su ikavci. Kako će te vidjeti iz teksta koji slijedi oni idu „putim pišice“ dakle putem pješice, a taj put ide od „sivera“, jedu „lute i ripice“ a mi jabučice (rajčice) i krompir i t.d.
Objaviti ću jedan stari opis ovoga sela, čiji je autor, kako sam kaže, poljodjelac, a koji je objavljen u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena od Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1900. godine.
Budući objavljujem izvorni tekst koji obiluje riječima poznatim samo nama koji smo iz toga kraja Slavonije, nepoznate ću vam riječi prevesti u uglastoj zagradi iza nepoznate riječi.
Iz Gradišta.
Narodni život i običaji.
Napisao Šimo Varnica, poljodjelac.
Selo i okolina.
Gradište – jedna od ulica danas
Okolina
'Ni [onaj] prostor oko sela (t j. 'ne njive, livade i pašnici) — to mi sve zovemo polje. Niki ope' kažu i atar.
U naše selo može (more) se dojt [doći] zidanim drumim (niki kažu : drumom), što ide iz Cerne, i to od ponoći (sivera). Ti zidani drum ide kroz čitavo selo, a ide u Županju k podana (jugu).
Kod nas se zove sokak put, koji ide iz polja. A što gospoda zovu sokak ili ulica, to mi kažemo kraj.
Prvi sokak ide iz polja u selo, i to on ide od sunca-is'oda (istoka). Drugi sokak ide iz polja u selo, a i on ide od sunca-is'oda. (Zove se Mrtvački sokak. Zato se tako zove, jer se s tim sokakim vozu mrtvaci u groblje. A zove se i Pinterov sokak, jer je pokraj njega Pintera nikakog kuća bila.)
Može se dojt u selo još s jednim sokakim, koji ide iz polja od sunca-is'oda, koji se zove Lončarev sokak, (jer je pokraj toga sokaka bila kadgod [nekada] nikakog Lončara kuća; zove se i Dudarov sokak: s drugu je stranu ope' [opet] Dudarova kuća). Zove se i Dudnjak, a zašto se tako zove, ne zna se.
Gradište – župna crkva Svetog Franje
Može se još s jednim sokakim dojt u selo, koji ide iz pola od sunca-is'oda, a zove se Brašuljev i Šironjin sokak (jer je s jednu stranu Brašuljeva, a s drugu Šironjina kuća). Sad se jedan kraj odbija k Privlaki i Otoku. U ti kraj more se dojt iz polja s jednim sokakim, koji ide od po noći. Zove se Brnatov i Govedarovića sokak (jer je s jednu stranu Brnatova kuća, a s drugu nikakog došlje lugara [šumara] Goveđarovića).
More se dojt u selu još s jednim sokakim, koji ide iz polja od ponoći. Zove se Đarđin i Ilišev sokak (jer je s jedim stranu Đurđina, a s drugu Iliševa kuća). Sad ope' ide jedan sokak iz polja u selo od podana (juga), koji se zove Lopatnja Bara (zato se tako zove, jer on ide iz njiva, koje se zovu Lopatnja Bara). U tom sokaku ima jedno deset, dvaneist kuća.
Bliže crkve ima jedna oviša ledina, koja se zove Ulice, jer se tako zove ne znamo. Od ti' ulica se jedan kraj odbija k jugo-zapadu, a drugi k sivero-zapadu, s kojim smo veće prošli k crkvi. 'Vi kraj, koji- ide k jugo-zapadu, ide na zidani drum [kamena cesta] (idu si dva na zidani drum.) U ti kraj može se dojt s jednim sokakim, koji ide iz polja, od juga, koga zovemo Bizmov i Mrkelića sokak, jer je s jednu stranu Mrkeljića, a s drugu Bizimova kuća. —Sad ćemo od Županje k crkvi, t. j. do crkve zidanim drunmim. U ti kraj ide jedan sokak iz polja i iz šume od sunca-is'oda. Zove se Antolov sokak (jer je sjednu stranu Antolova kuća). Drugi sokak spram toga ide od Bosuta od sunca-za'oda, koji se zove Đilanov sokak (jer je nuz njega Đilanova kuća.)
Rijeka Bosut
Sad ide jedan put iz Štitara, i to priko Bosuta od sunca-za'oda, i on se na dvoj rastavlja, kad dojde pod selo, t. j. bliže sela. Jedan ispada spram [naspram] 'noga, koji ide od Ulica, ti zovemo Ciganski sokak (jer su tode cigani); drugi izlazi bliže crkve na zidani drum, koji zovemo Posrani sokak (ne znamo, zašto se tako zove.) U tom sokaku ima deset, petneist kuća.
Pokraj našeg sela teče (niki kažu : ide) Bosut. Do po sela je Bosut blizu numera [posjeda određenog vlasnika] (t. j. blizu i pokraj šljevika), a od po sela je otišo malo dalje od šljevika. Našeg sela je jedan kraj, t. j. početak našeg sela je na brdu (to brdo nije visoko), i to od ponoći (sivera). Od sunca-is'oda i to od Đurđina sokaka do crkve i opet od crkve (kod crkve je Klek) k ponoći do kraj sela je brdo pokraj šljevika. Onda je to brdo na kraj sela omotalo i ope' se pružilo pokraj šljevika, al nije u dugačku. Tode mu je kraj. I tako je naše selo do crkve ko u kakoj rupi. Od crkve k Županji k podana je naše selo sve do kraja na ravnu.
Šume su od sunca-is'oda, od po dana i od sunca za'oda, samo što nema šume od ponoći. U šume se ide sa svima sokacima što su u selu, koji idu priko njiva i livada. Ti sokaci (t. j.- putovi) nisu 'noga čovika, priko koga zemje ide, to je državni put. Pokraj ti' putova je odnud i odnud [s ove i s one strane] iskopan jarak i priko svi' naši polja.
Gora kod nas nema.
Njive, oraničine (niki kažu; oranice), livade, pašnici i vrtovi su svud oko sela, niče je di [nečije negdje], i tako se u nje more dojt od kudgod 'odemo, sa svima sokacima i sa svakim putim. Koga je livada, pašnik [pašnjak], njiva, il' vrt dalje od puta, t. j. da nije nuz put il' nuz sokak, ti priđe priko tuđe zemlje (ko što malo ča [čija] je livada itd. nuz put) sa stazom, t. j. kud ne idu kola, nego samo svit [ljudi], kad ide pišice.
Gradište pod snijegom
Groblje je blizu (pokraj) sela, takija [odmah] za šljivicima u polju, u pô njiva, i to k suncu-is'odu. Zatvorito je , čisto je, u njemu nema drveća nikaka, trava se munta [licitira] i pokosi. Prije je bilo u njemu drveća i šikare, a vo tri, četiri godine, kako se krči i kosi, kud još nema grobova, svatko svoji' roditelja (niki kažu: rođaka) grob svake, il druge, treće nedilje okopa tako, da na grobu nema trave. Na 'nom je grobu trava i korov, koga nema tko okopat, il ima, a ne će, ne mari za svoje pokojne. Al taki' je vrlo malo.
Križeva ima od gvožđa, t. j. propeća. Ima kameniti' i drveni'. Grobnica ima zidani' i nezidani', ima zatvoriti' u gvozdenu i drvenu tačicu [ogradu]. — Tko je danas živ, ti nitko ne zna, da je grobje kadgod bilo digod na drugom mistu.
U gradiškom ataru ima jedno misto, di je bijo, kažu, kadgod grad (al nitko ne zna, kad je bijo). Ti je grad na tromeđi: na međi županjskog, štitarskog i gradiškog atara, al to misto, di je bijo grad, sad su njive orače, i to gradiške. Ti je grad obkolit s vodom, unaokolo njega je voda: sa jedne strane je voda Berava, s druge Bistrica, a s jedne Šlais, t. j. ti grad je u tri ćoška, il', kako naš svit kaže: ko lepinja. U tomu gradu nema nikakog spomena ni znamena. Ti grad zove se Šlajs (niki kažu Šlais).
Gradiške snaše
Taki isti stari grad ima u ceranskom ataru. Na njemu je danas ceranska crkva i popova (niki kažu: parokova) kuća. Prije nikoliko (deset, dvaneist) godina kopali su Ceranci kradom (tajno, potajno) ob noć na tom gradu rupu, a kad je pokojni parok i općina doznali (opazili), onda su ope' oni metnuli obnoć tajnu stražu i u'vatili su te ljude, što su kopali, pa su onda ti ljudi pod moranje kopali. Kažu, da su dokopali skaline [stepenice] i vrata, i da je onda svit od svuda dolazijo gledat. Kažu, da su iz Bosne (il', kako naš svit kaže: iz Turske) dolazili Turci gledat, i da je dolazio inđinir i gospoda, pa je onda parok i gospoda zabranili kopat. I ti je grad u tri ćoška, ko lepinja: sa dvi strane toga grada je voda (sjednu je stranu Bosut, a s drugu Biđ), s treću je suvo, nema vode. Ti je grad malo visokiji od zemje, t. j. od njiva, a zove se Grac.
Ima još jedan taki stari grad u šumi, blizu Bošnjaka. Ti se grad zove Slobodnjak. S jednu stranu toga grada je duboka voda, koja se zove Virovi. S tri strane toga grada je iskopao dubok jarak. Na jednoj strani toga grada u tomu dubokom jarku ima jedan stari, debeli 'rast. Kažu, da su tode [tu, ovdje] bila vrata, kad je bijo grad, al nitko živ ne zna je l', il' nije istina.
Nastavlja se
|
