DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – II. DIO - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI

16./II - TRI LIVADE

Tri livade, nigdje hlada nema.
Samo jedna ruža kalemljena.
I pod ružom zaspala djevojka.
Ja ju budim, među oči ljubim.
Ustaj rano, svanilo je davno.
Ustaj srce granulo je sunce.

Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno

E,svitu moj, 'vaj se momak čini mi se naš'o u nepriliki. Na tri livade on nije naš'o 'lada. A izgleda da ga traži, da mu treba. Ili on nama samo dočarava ambijent; kao kakav fotograf odabira mjesto na kojem će glavna stvar biti u najboljem svjetlu, gdje pozornost gledatelja neće odvraćati nikakvi drugi nevažni predmeti. Dakle na te tri livade je «Samo jedna ruža kalemljena« koja uz svu svoju ljepotu, miris, čar i primamljivost očito nudi malo hlada, u kojem bi «zaspala djevojka».

Ja vjerujem da je ova pjesma tek drugi dio one prave. Ovako nam ne nudi nikakavu «radnju», a ona se dogodila neposredno prije. Ovaj momak na tri livade traži hlada, da bi u njemu, u ovom lijepom kutku inspirirajuće prirode, na osami, neometan od nikoga, konačno mogao »izljubiti» svoju dragu nako kako Bog zapovida.

Ona je očito zajedno s njim došla ovamo «po istom zadatku». I kada unatoč intenzivnog «traganja» nisu našli boljeg hlada, nalaze «ružu kalemljenu». Ova je ruža upravo simbol onoga što se dogodilo. A to što se dogodilo je «ljepota, miris, nježnost, opojnost od koje se gubi svijest». A budući se ipak radi o ruži ne smijemo zaboraviti niti «trn». Tko bere ruže mora računati da će ga ubosti trn. Ovaj «trn» je kulminacija svih onih epiteta koje smo nabrojali o ruži. Njegov ubod upotpunjuje sve, iako ne boli izaziva jauke, vrisku, zapomaganje ali i kod ubodene i kod grane na kojoj je izrastao.

Ako su oni najprije tražili hlada i nemogavši od puste želje više čekati u slabom hladu ruže, već se na jarkom suncu prepustili najslađem užitku, onda nije nikakvo čudo da je nakon svih napora tijelo toliko iscrpljeno i da sâmo utone u duboki zadvoljni i sretni san. Možda momak nije zaspao, možda je on držao stražu da bi se njegova draga u miru mogla odmoriti, možda od tolikog silnog uzbuđenja nije mogao zaspati, možda očekuje nastavak jer nije još sve «svršio»? Možda? Nije važno. On očito ne spava.

U toj velikoj sreći je zaboravio na vrijeme. Iako on pjeva:» Ja ju budim, među oči ljubim» to ne mora značiti da je on nju stvarno htio probuditi. On još zadovoljan i sretan ovom «igrom» na jarkom suncu, još uvijek pod jakim dojmom Amorove strijelice, koristi prigodu da uljepša osjećaj koji možda pomalo popušta. A ako bi ipak netko nenadano naišao imao bi izgovor da je budi, jer eto teško su radili, umorila se pa je zaspala.
Tko zna koliko je on nju dugo budio? Tako zna po koji je ona puta «zaspala», tako zna da li je ona uopće bila u stanju ići kući pješice? Polazeći od toga da su najprije tražili hlada i na tri ga livade nisu našli, onda su na «igralište» došli u pol dana.

A kad on sada kaže «Ustaj rano, svanilo je davno», onda možemo vjerovati da su pod tom mirisnom ružom, možda još uvijek s velikim trnom u tijelu (jer ruža je kalemljena, velik je trn) prespavali čitavu noć i da ih je novo sunce probudilo. Zato on kaže:» Ustaj srce granulo je sunce».

Nemojte mi predbacivati bujnu maštu. Nemojte tvrditi kao moj prijatelj Mata Blažićev:»... i dalje od nevidljivog stvaraš vidljivo”, da bi onda ipak priznao:” I nisam baš znao tu pjesmu. Ta analiza me i primorala da svaku strofu i po dva puta pročitam, da još jednom čujem tu pjesmu, i da na kraju čitanja mudro zaključim - ma tako je.”

DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – II. DIO

- 00:01 -

Ukupno Komentara (28)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI