11./II - SINOĆ PROĐO JA

© www.stitar.com – „Odavno smo graničari stari“
Sinoć prođo ja pokraj pendžera,
moja draga večera.
Draga večera kave, šećera,
prid njom bila kecelja.
Draga večeraj, mene ne čekaj,
ja ću tebi opet doć!
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Pomalo se upotpunjava slika šokačkog života: bili smo u šljiviku, na granici, u vrtu pod «ružom rumenom», dočekali zoru odnosno priželjkivali jutro da konačno prestane bol čežnje, bili u «šumi kod svinja» i grijali se kod «vatre od jasinja», bili u kolu, u svatovima, zorom smo prošetali selom s «garavom bez marame», čuli jutarnju «zvonjavu» uporne «zvonarice», i sada s jednim drugim momkom prolazimo «pokraj pendžera» dok njegova «draga večera».
On skoro fotografskom točnošću bilježi detalje. Ne samo večeru koja se sastoji od «kave i šećera» nego i to kako je njegova «draga» odjevena:»Prid njom bila kecelja». No očito ga ništa ne vuče k njoj. Još ne vuče. Poručuje joj da se ona «ne sekira» «Draga večeraj, mene ne čakaj. Ja ću tebi opet doć».
Radnja ove pjesma nije nipočemu čudna. Jedino je «večera» ove «drage» netipično šokačka. Kad Šokci večeraju onda to mora biti nešto «konkretno» a ne «kave i šećera». To oni ne jedu ni za «froštuk» (doručak). Rekli smo da šokačka hrana zbog teškoga rada ali i drugih «poslova» mora biti kalorična. Na kavi i šećeru se ne «ore». Možda je ova «draga» trenutačno «bolesna» pa se čuva «jake 'rane»? Vjerujem da će nam neka druga pjesma ponuditi bolju prigodu da opišemo šokački jelovnik.

© www.stitar.com – „Odavno smo graničari stari“
Ovdje se očito radi o momku, jer oženjeni «čojk» ne bi baš svoju ženu tako «olako» nazivao «dragom». Opet vi krivo shvaćate. Već smo prije ustvrdili, a to je «živa istina», da su Šokci glede ispoljavanja svojih osjećaja škrti na riječima. Dosta je dok kao momak mora kazat: Ma volim i ja tebe! Budući smo mi «odriči» i mislimo da imamo posla s pametnim ljudima, ne moramo to stalno povaljati. Pametnom «čojku jadanput dosta». A i činjenica da Šokac, iako oženjen, ima i još jednu «sa strane» opet ne govori da on «vu svoju» (kad Šokci u muškom društvu govore o svojim ženema onda su one: »na ma», «naj moj vrag») ne voli. Makar šta! Posebno ako se radi o Babogrecu. Pa sjetite se uvoda u ovu analizu.
Dakle ovaj momak se uvjerio da je njegova «draga» doma, da «večera», da pred sobom ima «bilu kecelju». I miran je. U «biloj se kecelji» ne ide na divan. Ona će dakle ostati kod kuće i očito čekati ga, jer je rakao «Ja ću tebi opet doć». A nije rekao kada? Pa najbolje da sve kaže. Kao da on zna kada će se vratiti, jer ide «za poslom» kojem se uvijek ne može unaprijed utvrditi svršetak, iako se stiče dojam da ide na sigurno. Lako je moguće da je u fazi «istraživanja», da ga je neka druga, s nekog drugog kraja sela, zaintrigirala. A Šokci su jako znatiželjni ljudi. Možda mu je po nekom poručila, možda mu je u sinoćnjem kolu poslala poruku nedvosmislenom pjesmom, možda mu odvratila na njegov mig? Sve je moguće, sve to spada u život šokački. I sad mu vrag neda mira. Ako pak od svega toga večeras ne bude ništa, ako s njom samo odstoji par sati na «kapici» (mali ulaz s ulice, uz kolski) ili ispod kakog drveta, u «anjforu», i ako joj uspije samo «opipati puls» i tako utvrditi visinu «tlaka», on će se vratiti svojoj «nahranjoj dragoj» i skinuti joj «bilu kecelju» da se «ne umaže».
|