DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – II. DIO - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI

4./II - KAD SU STARI SVINJE ŽIROVALI

Ej, kad su stari svinje žirovali, debele su slanine imali.
Ej, male prasce u duplja metali, džigere su na trnje bacali.
Ej, na topole vješali su pole, bilu peku kurvama davali.

Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno

Iako se ova doista stara šokačka pjesma više doima kao uputstvo ili priča o nekadašnjem načinu svinjokolje i u sebi zapravo nema nikakve erotike, ja sam je izabrao iz određenoga razloga.

Prema tekstu ove pjesme skoro bi svatko mogao naučiti kako su se «u 'no vrime» klale svinje. Šokci su uvijek bili i pedagozi i to u tom smislu, da su svoje mlađe učili svim važnim, životno važnim stvarima.

U uvodnom sam dijelu rekao da «Babogreci imaju 'drukču' dušu». Ta njihova duša se pokazuje i u ovoj pjesmi koja se pjeva po svim šokačkim selima i koju sam naučio još u djetinjstvu. No moram priznati da sam završni stih «bilu peku kurvama davali» prvi puta čuo sada. Eto to je razlog što sam i tu pjesmu uvrstio u analizu. Njome potvrđujem moju tezu glede opće babogredske otvorenosti i erotične, ako baš ne seksualne, liberalnosti. Oni ne «zgrizaju», oni svako «dite nazovu pravim imenom».

Možemo mi ovu «izjavu o raspodjeli mesa na svinjokolje» protumačiti bar s dva aspetka: prvo što se tiče ishrane: ako su stari svinje žirovali, dakle hranili ih, tovili žirom kako bi imali «debele slanine», onda to govori o načinu njihove prehrane. I ja se još dobro sjećam te debele slanine, «safunjare» kako se to znalo reći, «na četiri prsta» debele bez imalo mesa. Hajde još dok je malo prodimljena i smrznuta mogao sam je jesti, ali tu se slaninu jelo i po ljetu kad se na njivi kopalo a ona se topila, „nadrndala“ kako se kod nas kaše, kad je curila između prstiju, moglo se s njom namastiti kruh. Kad smo već kod načina šokačke ishrane onda spomenimo samo to da su oni zbog težine posla kojeg su svakodnevno obavljali ali i zbog klimatskih uvjeta, zbog nizine, močvarnog zemljišta, dakle zbog nezdravog okoliša, jakom hranom provodili zdravstvenu profilaksu. I unatoč toga su ljudi skoro masovno umirali od «težike» ili «sušice», dakle od tuberkuloze pluća. Ovakva je dakle ishrana bila neminovna. Oprostite na ovom malom medicinskom ekskursu.

Još mi se jedan aspekt čini zanimljivim – svinjogojstveni. Oni su «male prasce u duplja metali». Normalno ptice prave gnijezdo u dupljima i tu čuvaju svoje male. A sad ja znam zašto moj drug Mata Blažićev u svojim «Stavovima o poljoprivredi» kaže: »Nema tice do prasice!»

Svinjar – autor Mijo Kovačić

Drugi aspekt ove «izjave» je kavalirski: Šokci su kavaliri! Ako se oni zadovoljavaju s debelom slaninom a «bilu peku», dakle najkvalitetnije meso «daju kurvama», onda je to očito. Možda su oni tu kavalirštinu naučili od Austrijanaca za vrijeme Vojne krajine, dakle još dok su bili Graničari? Ma vjerujem da nisu. Što oni imaju učiti od nekoga drugoga kad su oni «ko roditi» za širokogruđe, za rasipanje, to su naslijedili, to im je u genima. Ali mislim da bi bilo krivo ovu širokogrudnost, darežljivost smatrati nekakvim karitativnim činom. Ovdje se doslovno kaže da su «bilu peku kurvama davali». Tu nema mjesta nikakvom nagađanju, nikakvom milosrđu, ovdje je sve jasno. Isto tako nama mora biti jasno da šokačke kurve nisu izabrale taj «zanat» zbog neimaštine, siromaštva, nego iz želje. Nimfomanija u Slavoniji nije nepoznata, ona se samo drugačije zvala. Ako je zaista tako, da se ovaj stih pjeva samo u Babinoj Gredi (ja nisam čuo da ga se pjeva u bilo kojem drugom selu) i to ovako eksplicitno, onda to potvrđuje moju tezu ali i činjenicu normalnog ophođenja s «normalnim» stvarima i pojavama.

U svakom selu je bila pokoja «kurtizana», no nisu ih zvali «kurvama». U muškom društvu se uvijek govorilo otvorenim riječnikom, ali u «javnom životu» su osobe od «općeg značenja» imale svoje sinonime. I to spada u bećarski kodeks. No ovaj kodeks nije sam sebi svrha. Niti neoženjeni muškarac, momak, a kamoli oženjeni «čojk» se baš nije okolo «faljio» svojom tajnom vezom s «kurvom». Momak bi time svoj ugled, svoju «merkantilnu cijenu», dakle «konkurentnost» na seoskom «tržištu» olako doveo u pitanje, jer bi roditelji svake djevojke nastojali spriječiti vezu ovoga momka s njihovom kćerkom. Nije nikakva rijetkost da su takvi momci ostali momci do groba, da se nisu uspjeli oženiti, jedino ako su bili jako bogati pa su svoju opalu cijenu nadoknadili velikom kućom, bakinim ili maminim suferinima (velikim dukatima) ili ugledom familije. U takvim slučajevima su djevojčini roditelji rado zaboravljali lošu zetovu prošlost, jer važno «daj se diva dobro udala u bogatu kuću». Isto tako nije rijetkost da takvi momci, sada oženjeni ljudi, nastave svoje stare veze, jer «prva ljubav zaborava nema». Oženjeni pak muškarci su ovakve veze držali u tajnosti radi mira u kući. Iako se znalo «koj' gazda u kuće» i «ko nosi 'lače» ipak je društvena kontrola bila toliko jaka, da bi svaki neoprezni potez dovodio u pitanje ugled cijele obitelji. Zato su se oni držali parole: »šuti i muti».

DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – II. DIO

- 00:05 -

Ukupno Komentara (29)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI