Svitu moj šokački, slavonski, graničarski i 'rvacki, njeki meni dan piše naš bloger Grga:“ Kak sad to "slijedi nastavak"!? Šta je sa početkom,mislim na radove oko žita prije (meni nezaboravnog dreša,ili vršilice)...Sad nam opet reci da nas ne zajebavaš zagonetkama.Ta,imaš mnoštvo mladih čitatelja kojima bi moglo bit zanimljivo od "početka"...“ I zato ja sad sidim i mislim kako je to bilo prije, dok sam bijo dite, za vrime žetve i vršidbe, da eto ti naši mladi čitatelji, o kojima divani naš Grga, znaje da se ni brašno oduvik kupovalo u dućanu.
Al znajte da i ni bilo lako. Bardam ja ta vremena, tamo njege do sedamdeseti' godina prošlog vika. Bilo je teško, naporno i ritko se kad isplatilo. Al zato su ljudi po obavitoj žetvi, a pogotovo vršidbi, bili veseli i zadovoljni kad zadnji gutljaji ladne rakije pokvase prašnjava grla mobe koja pjesmom rasćeruje sav umor i neizvjesnost šta se skupila za čitavo vrime vršidbe i uvoženja žita.

Uzice su ispletene

Očenaš prije žetve




Žetva
A rašta uvoženja žita i vršidbe? Ta zar ni bilo umora i prošli' dana i nedilja kad se digneš u tri ujtro pa pleti uzice , fruštukaj ampren čorbu, preži konje sjedaj u kola i ajd' na njivu, dok sunce neugrije, da moba napravi šta više kršća i posnaša i složi u devetake ? Kad košnja žita prođe, a prije tog ječma, pa ostane samo još zob do pod kraj ljeta i izgrebani članci na nogama kosaca i rukovedalji već pozarastaje a kršće poslagano po ataru čeka da bude uveženo i složito u gamare il pod štagljeve , udari kiša, jedan dan, dva dana i tako čitavu nedilju. To je ta neizvjesnost, novi pos'o, umor i propast noga šta je već skoro došlo do ruke. Potlja kiše razlaži devetake nek se suše, da nebi proklijali i daj ope' slaži nanovo u kršće. Potlja , kad zagrije sunce, kupi mobu, razdionike , kumove, fašove , šogore i komšije, pa ajd' uvozi. Ujtro rano za ladovine, pa sve do kasne večeri, tovari vozove, slaži gamare na guvnu , dok jata gusaka svršavaje u paprikašima , tom svagdanjem jelu bezbrojni' moba, počastiti tud i tamo kulinom il tankom kobasicom zalitom u masti . Mašine već kreću s vršajima po guvnima dok još pojedini uvoze, a nevjšti se kočijaši i 'ni koji slažu vozove privrću po erlavim lenijama , kad livak il dešnjakinja trgne kola braneć se od dosadni' obada .


Snoplje se do gumna vozilo kolima
Mi đeca samo dočikamo praznu koliju koja se vraća po nove vozove i višamo se na pomoćnice pa se pentramo u kola, da bi natrag puno put s njiva išli doma pješke, tapkajuć bosim nogama po vrućoj debeloj prašini. Uzput naiđemo na koje guvno dije mašina već stigla i špajzer šteluje dreš i levator u dogovoru s gazdom šta bliže gamari, dok pljevari i gamaraši razgledaju guvno i osnivaju plivnicu i poravnavaju misto za gamaru, pa viču na domaćina da doda rakije, razladite u bunaru. Đeca ko đeca, turaju svoj nos svud di netreba. Moba i' ćera od sebe i daje im da idu sipat vodu u čabrove za „nedaj Bože“ .
I samo šta se treš pokrenijo i snopari počeli sić debela zobna uža na snopovima i bacat i' u treš, a zrno počelo curit u njekoliko vreća rasporeditim po klasama i slama s levatora počela spadat, puče najširi kajiš šta ide s treša na vršalicu, špajzer i majstor viču; stoj, i moba stane. Potlja sat dva krpanja kajiša sve ope krene, al ne zadugo. Ljetni olujni oblaci pođu sipat led i kišu ko iz kabla , i tako danima, ode mast u propast. Đeca biž doma po jakom prolomu oblaka, a mama i dada doma divane i kažu đeci da se mole, da kod nas, kad budemo vršili, bude lipo vrime.Jer ako se gamara razloži pa suši, a mobu od mašine još moraš ranit, ako si se tako pogodijo s kaparašom, dok oni spavaje pod plivnicama i štagljevima, piju rakiju i ludiraju se s mladim curama pa naprave i pokoje dite, pa još daš ušur i od planirani' 20-25 metara po jutru nema ništa i slabo će se šta odvest u ambar .I šta'š? Moli se ti dana Bogu za lipo vrime, dok se dada dogovara sa špajzerima i kaparašima kad će mašina u naš kraj i kad smo na redu za vršaj i 'ko je od mobe ovršio a 'ko nije i ge treba još ić'. Dotle u cilom komšiluku bake i snaše šopaju po dvi tri guske zatvorite pod rešetima, da budu šta deblje do vršaja. I danima se tako otegne, a žita u ambaru već odavno nema, jer si prodo da namiriš državi porez, d'o ušur, odvezo tri četiri put u mlin, a na «gladno guvno» nije iđeno jer je žito bilo još zeleno.Trebalo se nakosit njekoliko devetaka za jedan manji voz i osušit pa ovršit i za prvu ruku odvest na mlin.



Vršidba - Evo, Grga, snaše na trešu

Treš

Levator transportira slamu

a gamaraši osnivaju gamaru
I kad se razvremeni i dođe dan vršidbe, čini ti se da su svi od silne strke i prašine izgubili glavu, svedno vlada red i lagana uobičajena žurba, ništa posebno. A žito curi, zagleda se u zrnje, važe, gramira , meće pod zub , puni u vreće i odvozi i već vidiš da je šišulja podbacila, pa i sanpastora i bezostaja - evo moj drug Paor me podsjetijo i na libelulu i abodanzu, talijanske sorte - , a sve je bilo dobro u košnji i žetvi. Zato se u to vrime pjevalo:"Druže Tito i Jovanka podbacila talijanka. Vama žito nama slama, mi nećemo više s vama". Žito sad mokro, vozi se i sipa u šupe, štagljeve i prednje velike sobe . Pa opet suši, iznašaj, grabi i pokrivaj gubama , trči prid ljetnim pljuskovima. I tako do prvog žetvenog sveca, Svetog Jakoba. Ako je ge u okolici kirbaj sjedaj u kola i ajd kod familije il druga, da opustiš svoju dušu i pojadate se jedni drugima, razveseliš se kad se nađeš s drugom iz vojske il domobranstva koji te spasio il' ti njiga, pa zapjevaš i zaboraviš na sav umor i brige.Više nemisliš na obaveze koje moraš dat državi i zadrugi a koje su uvik velike. Sutra dan kad se otrizniš i razvezeš svakom svoje pa vidiš da je gram vaga žita mala , postlja prvog razočarenja ipak zafališ Bogu da je i tebi nješta ostalo, premda je bilo lipo ponilo.

Vršalica: traktor, treš i levator

Žetvena užina
Eto, svitu moj lipi, ope me je Grga nabantovo. Zamjerijo mi je šta mu jučer nisam našo sliku snaše na trešu i krstove. Snašu sam mu našo, al, zgodni moj Grga, kršća nige na vom svitu. Žo mi je, al šta mogu. Al eto tebi za volju sam izminjo sve slike. Saćeš valda bit bar donjeke zadovoljan.
Znam ja, svitu moj dragi, da vi svi niste razumili sve šta sam vam napiso. Razumili su Šokci, Slavonci, Graničari al ostali rvacki svit ni. Zato evo vam tumača pojedini', vama strani', riči:
-Bardam = pamtim
-Moba = pri obavljanju velikih poslova (posebno sezonskih na poljima) ljudi su pomagali jedni drugima.Za takve se poslove sazivala „moba“, dakle zvali su se ljudi, pomagači
-Rašćeruje = rastjeruje
-Rašta = zašto; zbog čega
-Uzice = uoči žetve od suhe su se pšenice plela uža, kojima se vezao snop
-Fruštukuj = doručkuj (fruštuk = doručak, od njemačkog „Frühstück“)
-Ampren = od njemačkog „Einbrennsuppe“; negdje se, recimo u okolici Našica kaže „zafrigana čorba“
-Kršće = snopovi pokošenog žita su se slagali u „krstove“ i to tako, da je klas bio u sredini, kako bi ga se sačuvalo od vlage
-Devetak = tri „krsta“ su jedan „devetak“
-Rukovedlje = pokošeno žito su srpovima kupile i na uža stavljale (rukovedale) žene, koje su se zvale „rukovedalje“
-Atar = sva polja, njive, jednoga sela
-Gamara = kamara, snoplje se poslije žetve kolima dovozi na mjesto gdje će se vršiti i slažu na veliki kup - gamaru. Snoplje složeno u kola čine „voz“
-Štagalj = gospodarske zgrade na kat (vidi moj post „Ugašeni dimovi II“ od 22.02.07.)
-Razložit = raširiti da se suše
-Potlja = poslije
-Razdionici = daljnji rođaci; ljudi istog prezime, čiji su strai nekada bili u rodbinskoj vezi
-Fašovi = muškarci, koji su oženili dvije sestre
-Guvno = mjesto na kojem se pšenica vrši (vidi fotografiju)
-Paprikaš = vrsta rijetkog gulaša
-Zalitom u masti = dok nije bilo hladnjaka meso se stavljalo u posude i zalijevalo istopljenom svinjskom masti, kako bi ga se konzerviralo i moglo duže čuvati
-Mašina = se sastoji od tri stroja: 1.traktora, koji pokreće 2.„treš“ ili „dreš“ u kojem se pšenično zrno odvaja od stabljike, i od „pljeve“ (omotač klasa koji ga štiti), te od slame (stabljike bez klasa), koju transportira 3. „levator“ (elevator)
-Erlavim = rupavim
-Lenija = poljski put koji nije nasut kamenom ili šljunkom
-Livak = lijevi konj u spregu
-Dešnjakinja = desna kobila u spregu
-Obadi = velike muhe
-Kolija = kolona od nekoliko zaprežnih kola
-Višamo = vješamo
-Špajzer = glavni majstor postrojenja
-Pljevari = radnici (ili radnice) koje sgrću pljevu. Pljeva se nije bacala. Služila je kao dodatak stočnoj hrani; osim toga služila je, pomiješana s blatom, za „žbukanje“.
-Gamaraši = muškarci, koji slažu gamaru
-Ćera = tjera
-Čabrovi = drvene posude
-„Nedaj Bože“ = požar
-Kajiš = remen
-Kabo, kablić = kanta od drveta za vađenje vode iz bunara
-Dada = otac
-Divane = govore, razgovaraju
-Ušur = određena (dogovorena) količina pšenice kao naknada (plaća) za posao
-Ambar = ili hambar – posebna drvena zgrada, podignuta od zemlje, za skladištenje pšenice i brašna
-Kraj = ulicu
-Ge = gdje
-Komšiluk = susjedstvo
-Šopaju = hrane kukuruzom da se što prije udebljaju
-Gramiranje = mjerenje kakvoće zrna
-Pod zub = način ispitivanja zrelosti žita time što ga se zubima pregrize
-Šišulja = stara vrsta pšenice
-Sanpastora = stara vrsta pšenice
-Bezostaja = stara vrsta pšenice
-Prednje velike sobe = stare su šokačke kuće do ulice imale velike spavaće sobe, u kojima su spavali svi ukućani
-Gube = pokrivači od kudelje, koji se od sela do sela različito zovu. U Babinoj Gredi se zovu na primjer „asure“
-Kirbaj = dan sela; negdje se zove „god“
-Vaga žita = slaba kakvoća
-Lipo ponilo = obećavalo dobar urod
-Užina = ručak
-bantovati = zanovijetati, zafrkavati
- žo = žao
|