
Stariji gospodin, već u metalnom dobu: srebro u kosi, zlato u ustima i olovo u nogama – bezuspješno pokušava parkirati svoj veliki automobil između dva parkirana automobila. Pokušava naprijed, pa nazad, ali automobil je jednostavno prevelik a slobodno mjesto za parkiranje premalo. Uto dojuri neki mladić svojim malim sportskim automobilom i ugura se na slobodno parkiralište, izađe iz svog automobila i reče ovom starijem gospodinu: “Čovjek mora biti mlad i brz!“ U starijem je gospodinu počelo kuhati. Sjedne u svoj automobil i njime udari u stranu parkiranog sportskog automobila ovoga mladića, izađe i reče mladiću:“Čovjek mora biti star i bogat!“
Svatko ima svoje darove. Biti mlad i brz lijepo je. Biti star i bogat prekrasno je. Mladost i snaga, starost i iskustvo, kompetencija i posjed, kvalifikacija i uspjeh – sve su to krasni darovi. Ali kada ih rabimo kao oružje jedni protiv drugih uvijek izazivaju otpad i jako puno koštaju.
Međutim ako naše darove razumijemo kao zadaće jednih prema drugima, onda iz njih može proizaći prakrasno obogaćenje života. Nitko nije cjelina, ali u nadopuni mnogih pojedinih različitih darova može nastati prekrasna cjelina. To bi pojedinca oslobodilo pritiska da mora imati sve. A cjelina bi bila vjerodostojna i uvjerljiva.
„Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!“
1.Petrova poslanica 4,10
|