Kreneš li od sjevera prema jugu, ili obratno, smjenjuju se brdoviti krajevi s plodnim ravnicama. Slično je od zapada prema istoku: Istra, Gorski Kotar, Slavonija...

Slavonija je moj zavičaj. Svoje postojanje bilježi još od davnih vremena kada su u njoj, umjesto Vukovara, postojala mala povijesna naselja, a na mjestu današnjih Vinkovaca, Osijeka i Slavonskog Broda bile su Colonia Aurelia Cibale, Mursa i Marsonia. Omeđena je sa četiri rijeke Savom, Dravom, Dunavom i Ilovom.
Domaćica je plodne zemlje crnice, često su je opisivali kao bogatu Slavoniju, bila je majka hraniteljica mnogim ljudima. I onima koji su u nju došli "trbuhom za kruhom". Lijepa je, nakićena i ponosna moja Slavonija.
Crnu zemlju zimi prekrije blještava bjelina snijega, u proljeće se odjene šarenom haljinom punom boja i mirisa da bi u jesen dodala i zlatnu nisku dukata od žita. Tako se ponosno pokazuje u svoj svojoj ljepoti, mameći sve koji u nju dođu da svoje srce zauvijek ostave njoj.

A krvarila su ta slavonska srca sve do nedavno braneći čitavu domovinu u Vukovaru, Vinkovcima, Županji i Osijeku. Propatila je Slavonija. Puno sela i gradova je uništeno, šume porušene, oranice zapuštene.
Dugo je trebalo da se Slavonija trgne, da slavonska tamburica ponovno veselo zasvira, a Slavonci da se uhvate u živo, brzo kolo slaveći novi život i pokazujući prkos koji odgovara samo ovom dijelu naše domovine.

© Damir Fraisberger Požega
Tanja Dragičević, VIII. r.
Osnovna Škola Stjepana Cvrkovića
Stari Mikanovci
|