
Danas je došla kalendarska zima,
Crna, bez snijega, tek s malo inja,
al' dosta da ozebu uši.
A meni je zima u duši.
Za koji dan će Božić doći,
svi se već vesele badnjoj noći,
srce mi budi uspomene davne,
koje zacijelit' ne mogu ove rane.
Radosni svi su, spremaju slave,
a ja sam sam, prazne glave.
Društvo mi pravi samo moj pas,
samo čujem njega, njegov glas.
Glasova se već zbilja jako bojim,
dosta mi ih je, zbog njih dvojim,
bolom mi srce stežu, šire mi noći.
Samo glasan krik i mutne oči.
Kakav mi Božić, o Bože nudiš?
Svakim me jutrom zlim glasom budiš.
Dok prijatelj jedan teško me krivi,
danas umre drugi. Ta ni meni se ne živi.
Moj bor će resiti girlande teške crne:
bolest, samoća od koje duša trne,
osuda teška, a ja sam tražio pomoć,
i smrt crna, crnja već ova noć.
Kontrast će biti crvena krv srca,
što tuče teško i u bolu grca,
krvave oči mutne od plače i tuge.
Ovaj će nakit nadživjet i Božiće druge.
Na svakoj će grani zablistat biser suze,
svijetliti nema što drugo, svjetlo mi uze,
jecaji teški zazvonit pokop tvoj
danas, i lagani skori, prijatelju, moj!
Pokoj ti vječni, prijatelju moj!

|