SVETA LUCIJA

Danas se slavi Sveta Lucija.

Ime, prevedeno s latinskog jezika, znači: ona koja svijetli.

Sveta Lucija je mučenica. Rođena je 286. godine u Surakusu, današnjoj Sikaruzi na Siciliji, gdje je umrla navodno 310. godine.

Slave ju katolička, evangelistička, anglikanska i pravoslavna Crkva.

Lucija je povijesne figura. Njen je grob pronađen. Prema legendi već se kao dijete zavjetovala na vječnu čistoću, ali ju je majka Euticija htjela udati. Lucija je odugovlačila sa zarukama. Kada joj se majka razbolila Lucija je povede na hodočašće u Kataniju, na grob Svete Agate. Molitva i viđenje je izliječe i majka postaje kršćankom. U snu se Luciji javi Sveta Agata, upozori je na snagu njene vjere i prorekne joj istu budućnost kakve je bila i njena. Po povratku Lucija otkazuje udaju, a sa svojim imutkom i zu pomoć svojih roditelja osniva ambulantu za siromašne i bolesne. Pri ovome ju je posebno podržavala njena ozdravljena majka. Legenda također govori da je Lucija vjernicima, koji su se morali sakrivati pred progonom, u njihova skrovišta donosila hranu. Budući da je morala imati obje ruke slobodne, kako bi u svakoj mogla ponijeti hranu, stavila si je na glavu vijenac sa svijećama, koje su joj u tami pokazivale put.

Svojem je zaručniku, kako se to danas kaže, „dala korpu“. Ali kada je ovaj saznao da je Lucija darovala sav svoj imutak siromasima i bolesnicima, preda je prefektu, dakle tadašnjim vlastima. Prefekt ju je htio strpati u javnu kuću – slično kao i Svetu Agatu – ali niti dva upregnuta vola niti tisuću jakih muškaraca nisu bili u stanju pomaknuti Luciju s mjesta gdje je bila privezana. Nije joj mogla nauditi niti vatra, koju su oko nje zapalili, niti vrelo ulje kojim su je polijevali. Tada su joj vrat proboli mačem. No unatoč toga ona je i dalje molila i glasno nagovještavala skori mir kršćanskog carstva, jer je Maksimilijan umro a Dioklecijan bio prognan. Druge pak legende govore da je Lucija iskopala svoje lijepe oči i poslala ih na pladnju njenom bivšem zaručniku, ali joj je Marija darovala još ljepše oči. Lucija je umrla tek kada joj je jedan svećenik podijelio pričest.

Crkva u Sirakuzi, posvećena Svetoj Luciji, sagrađena je na ranokršćanskim katakombama. Njene relikvije su prenesene u Carigrad, kako bi se sačuvale od muslimanskih osvajača u Sirakuzi, da bi 1204. godine u 4. Križarskom ratu bile prenesene u Veneciju, gdje se još uvijek čuvaju u staklenoj škrinji.

Prema gregorijanskom kalendaru dan Svete Lucije je bio najkraći dan godine. Simboli svjetla (u mome selu u vidu žari koja se nosila od kuće do kuće) imaju u ovoj činjenici svoje korijene.

U srednjem vijeku na dan Svete Lucije darivala su se djeca. Badnjak, kao dan darivanja, uveden je tek u 16. stoljeću. I danas se u Italiji upriličuje „Torrone dei poveri“ – ručak za siromahe. Kod Dantea u „Infernu“ Lucija je nositeljica nebeskog svijetla.

U našim se krajevima na dan Svete Lucije režu trešnjine grančice i stavljaju u vezu. Ako nakon četiri tjedna procvjetaju, to će donijeti sreću u narednoj godini.

Sveta Lucija je zaštitnica siromaha, slijepih, pokajanih prostitutki, bolesne djece, seljaka, staklara, tkalaca, krojača, šivačica, električara, notara, odvjetnika, pisaca (u Engleskoj), a utječe joj se u bolesti očiju, grla i zaraznih bolesti.
Prikazuje se s ranom na vratu, mačem, lampom ili bakljom.

Svim Lucijama, posebno mojoj supruzi, koja leži u bolnici nakon teške operacije od prije dva dana, čestitam od srca imendan i molim Svetu Luciju da im bude zaštita.

- 02:13 -

Ukupno Komentara (14)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI