
Jedan je čovjek pao u brzu, duboku rijeku. Počeo se utapati. Zadnjom se snagom bori s valovima i brzim tijekom rijeke. Bori se s virovima da ga ne odvuku u dubinu, u smrt. I zove upomoć. S obale je to gledao neki drugi čovjek. Otrči do mjesta gdje se nalazio pojas za spasavanje pročveršćen da konopcu te ga snažnim zamašajem baci u blizinu utopljenika.Ovaj je odmah vidio pojas i svom ga snagom uhvatio. Polako ga je ovaj čovjek s obale dovukao na obalu spasa. Tek kada je prošla opasnost, kad je bio na suhom, kada je došao k sebi, vidio je svoga spasioca i doznao pojedinosti o svojoj nesreći i spasavanju.
Mnogim ljudima prijeti opasnost da potonu u moru vremena. Bore se protiv snage pokvarenosti, očajnički se opiru grijesima i brigama, strahovima i negativnim silama. Bog u vrijeme, u središte zbivanja, među ljude, baca svoj pojas za spasavanje. Ali mi vidimo samo pojas, a to je Isus Krist, njegovu ljubav i moć. Uhvatimo se jednostavno za taj pojas spasa. I kada prođe opasnost, kad smo spašeni, spoznati će mo Boga i sve pojedinosti, pozadinu i sve realnosti naše životne nesreće. Nikada neće netko tko je u opasnosti da se utopi, odbiti pojas za spasavnje jer mu nije poznat spasioc na obali i pojedinosti spasavanja. Ne! On se čvrsto hvata za pojas spasenja a tek poslije shvaća što se sve dogodilo. Zbog čega bi mi sve najprije morali razumijeti? Zbog čega najprije moramo razumjeti Boga i svijet, dubinu i širinu života, prije nego naš život povjerimo Kristu?
Dopustimo da nas spasi, kasnije će mo sve razumjeti. Isus, Božji pojas za spasavanje, uvijek je uz nas!
|