04.08.2006., petak

Komentari

Dječja igra




Život nije dječja igra. Doista nije. Ali dječje igre su izraz životne realnosti. Sve klasične dječje igre zrcale svakodnevni život. Već su se prvi ljudi, Adam i Eva počeli sakrivati kad su zgriješili. Zatajiti se i sakriti postao je očito nužan i izazovan način života. Pa i igru „Crni Pero“ igrali su već prvi ljudi. Adam je Crnoga Peru gurao Evi, Eva ga gurala zmiji. Tako se u dugoj ljudskoj povijesti igra sve do dana današnjeg, uvijek jedan odgovornost prebacuje na drugoga. S kojom se radošću djeca igraju “Čovječe ne ljuti se”! Izbaciti protivnika, sam doći na cilj. Poneki ostaju na putu dok svaki svoje figure želi spremiti u kućicu, na sigurno. Ta to nije igra nego tvrda svakodnevna realnost našega života. I kraljica svih igara, šah, nudi tisuće mogućnosti a uvijek je isti cilj: protivniku dati mat. Kralj i kraljica su najvažniji, glupi seljaci nevažne figure na ploči života. Seljake se žrtvuje, konji moraju skakati, kula iz borbe mora izaći kao pobjednik. Sve se vrti oko kralja i kraljice, ali kraljica je zapravo daleko djelotvornija, a bez nje je situacija jako teška. Takav je život!

A što reći o dječjoj želji za oblačenjem u kojekakve kostime i za maskiranjem. Kako su smiješni dječji karnevali. Ali nisu li to načini kojima mi odrasli ostajemo jedan na račun drugoga? Preobući se i maskirati se, a pravo lice sakriti iza skupocjene maske. Konačno su i sve borbene igre koje uzaludno pokušavamo braniti djeci, izraz dubokog načina života judske rase. Posljednje i najjače želje ljudskoga srca su pobjeda nad drugim i ostati gore. Ne! Naš život nije dječja igra. Svijet u kojem živimo nije dječje igralište, nije arena, nego je uvijek i za svakoga jako ozbiljan slučaj. Naš je život jedincat i skupocijen, prevrijedan da bi se s njime igrali. Zbog toga ga ne smijemo proigrati, ne smijemo ga degradirati na nekakvo loše kazalište, nego ga živjeti pravilno, ispunjeno i svršiti ga kod onoga koji je život, iz kojega je proizašao i kome teži – živome Bogu!

"U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo!"

Psalam 36,10

- 01:33 -

Ukupno Komentara (2)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008