Bog je vjeran

I danas mi je, dragi moji, posebno u mislima i na srcu naš prijatelj Alpacino, koji je u vrlo kratkom vremenu doživio nekoliko teških životnih situacija. I dok sam predvečer, kada je nesnosnu žegu dana počela zamjenjivati svježina, šetao s mojim malim psom, misli su mi bile uz njega. I sjetim se jednoga davnoga događaja.

Za vrijeme jedne semestarske prakse zajedno s još jednim kolegom organizirao sam dvotjedni odmor za mladež u jednom lijepom dijelu Njemačke. Proveli smo prekrasne dane s dvadeset mladih ljudi. Dugo smo šetali po velikoj šumi, skaupljali gljive i sami ih kasnije kuhali. Često smo znali šetati i noću i divili se savršenoj tišini i nebu obasjanom zvijezdama. Svakoga smo dana uz različite igre i diskusije o svemu i svačemu, čitali Bibliju. Odabrali smo Knjigu otkrivenja Ivana apostola, i to njen početak, koji se rijetko čita na misama. Početak Knjige otkrivenja je u znaku broja sedam:“Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." Ivan kasnije navodi sedam svijećnjaka i sedam zvijezda, koje simboliziraju tih sedam Crkava, odnosno sedam anđela tih Crkava. U daljnjem tekstu Isus nudi nadu svojim zajednicama, što je ove mlade ljude doista impresioniralo i približilo živoj vjeri u Isusa Krista. Oduševljeno su pjevali, radovali se, zahvaljivali, smijali se. Kao da je jedan dio neba sišao na zemlju. Takav smo osjećaj imali.

A onda je došao dan povratka. S puno zahvale i pohvala sjećali smo se proteklih zajednički provedenih dana. Odjednom se nadviše debeli crni oblaci iz kojih je ljevala kiša, sijevale munje i grmjeli teški gromovi. Obuzeo me je strah za ove mlade ljude. Mislio sam na njihovu svakidašnjicu u školi, ulici, roditeljskom domu. Pomislio sam, da li će uspjeti održati svoju vjeru i radost za Isusa kada ih obuzmu životne brige. S tmastim oblacima u mojoj su se duši nadvijali i mračna pitanja i brige. A onda se na trenutak otvori nebo i zablista sunce. I pred našim se još pomalo plašljivim očima pokaza prekrasna duga. Kao da nam je sedam njenih boja doviknulo:”Bog je vjeran!” Smirio sam se i razmišljao o obećanju i vjernosti Božjoj “koji je u nama započeo svoje dobro djelo, i koje će ga dovršiti”. Danas, puno godina nakon ovoga dramatičnog iskustva mogu pun zahvale potvrditi: Bog je vjeran! On je ove mlade ljude izveo iz puno teških situacija i iskušenja. I tebe će, dragi moj Alpacino! Vjeruj! Žar vjere i ljubavi nije nekakav plamičak zapaljene slame koji začas izgori i iza sebe ostavi ugašeni papeo.

Tebi će, u tvojoj boli zbog izgubljenog djeda, ove moje riječi o Božjoj vjernosti možda izgledati daleke, nestvarne, nepraktične. Vjerojatno neće ublažiti tvoju tugu. Možda ćeš pomisliti, kako taj vjerni Bog koji nas toliko ljubi da je radi nas svoga jedinoga Sina poslao u smrt, može dopustiti da njegov stvor, ti, ni kriv ni dužan moraš toliko patiti? Bez jake vjere bi ovo bilo pitanje bez odgovora koji nudi nadu. Međutim ako znademo da Bog nikada ne kažnjava nego samo opominje, da nas Bog kroz razne životne situacije iskušava i na taj način jača našu vjeru, onda sve ovo dobiva smisao. I poslije tvoje oluje, nevremena i gromova zasjati će sunce i pokazati se prekrasna duga. U to sam uvjeren. Zato nemoj zdvajati! Poslije kiše dolazi sunce, i tada najljepše grije!

U tom te smilu, dragi Alpacino, srdačno pozdravljam i unaprije se s tobom radujem skoroj dugi!

- 00:52 -

Ukupno Komentara (5)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI