Na današnji se blagdan Duhova na misi čita ovo Evanđelje:
„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ivan 20. 19-23
Dragi moji, na ovo me je kratko razmišljanje o današnjem blagdanu Duhova, motivirao lijepi komentar našega prijatelja, blogera Novogradiščanina, koji, komentirajući moj jučerašnji post „Vjera i smrt“ na kraju kaže:“Volio bih još u svom životu vidjeti ljepota koje je On stvorio i naići na tragove Njegove dobrote .“
Dva čovjeka koja se jednostavno vole, ne mogu tu svoju ljubav uloviti i spakirati je u paket i tako sačuvati. Međutim oni tu svoju ljubav mogu itekako intenzivno doživjeti i osjetiti – u konkretnom držanju i ponašanju onoga drugoga prema meni. Mogli bismo reći da je jako slično i s Duhom Svetim, snagom duha Božjega, koji nije za čuvanje nego za doživljavanje.
Zbog toga se nalaže pitanje: po čemu se prepoznaje djelovanje duha, kako ga se osjeća? Sveto pismo navodi nekoliko tipičnih „plodova“, dakle djelovanja Duha Svetoga, na primjer: pravednost, mir, dobrota i ljubav. Ove „plodove“ ne možemo lako ubrati i skupljati; ali njih možemo doživjeti u odnosu među ljudima i kao određenu kvalitetu međuljudskih odnosa: pravedno, mirno, dobrodušno, blago…
Način ophođenja s ljudima i živući susret ljudi postaju kao mjesto ili prostor na kojem se djelovanje Duha Božjega može iskusiti – nenametljivo ali uvjerljivo. Snaga Duha Božjega prodire u naše zajedništvo ukoliko smo za to zajedništvo otvorili naše srce i osjetila.
Zbog toga su Duhovi, zbog darova Duha Božjega koja su nam darovana, i danas velika svetkovina. U odnosu na druge svetkovine crkvene godine u prvome planu danas nije sjećanje, nego potpuno aktualna sadašnjost i djelovanje Duha Božjega danas! Ključ za slavljenje današnje svetkovine jednostavni je poziv „Dođi Duše presveti…!“ Jer tko svoj glas pridruži velikoj zamolbi milijuna drugih, već je počeo otvarati vlastito srce djelovanju Duha Božjega…
KOJI SU TO „PLODOVI“ ILI DAROVA DUHA SVETOGA?
Ima ih sedam:
MUDROST: "mudar" je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra "vidjeti" i "čuti" ono najdublje u njemu; "mudar" je čovjek sposoban u Božjem svjetlu "gledati" i "prosuđivati" cjelokupnu stvarnost.
RAZUM: "razuman" čovjek "otvoren" je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je "čuti" i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).
SAVJET: čovjek koji ima "dar savjeta" sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna "iznutra" slušati te mu se ne nameće svojim "savjetima" nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati "dar savjeta" znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti "savjet" u slušanju Božje riječi.
JAKOST: "jak" čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.
ZNANJE: čovjek s "darom znanja" traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i "zna" ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; "priznaje" drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.
POBOŽNOST: istinski "pobožan čovjek" živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.
STRAH BOŽJI: "dar straha Božjega" ("strahopoštovanja") čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao "Prisutnog" i kao "Nedostupnog" (Bog nam je "bliži od nas samih" ali nam je i neizrecivo "dalek" jer je neizrecivo "drugačiji" i "veći" od nas); biti ispunjen "strahom Božjim" znači također biti ispunjen "strahom od grijeha", tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je "dar straha Božjega" i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.
“Volio bih još u svom životu vidjeti ljepota koje je On stvorio i naići na tragove Njegove dobrote “, rekao je naš prijatelj Novogradiščanin. Neću ja nuditi nikakve odgovore. Prepuštam vama, dragi moji, da evo pod prizmom ovih sedam darova „analizirate“ ovaj citat. Vjerujem da će te u svakom od ovih darova jasno uočiti „tragove Njegove dobrote“.
Ne mogu se nikako oteti dojmu naših prošlih blogerskih dana. Nekoliko nas je bilo potišteno, razočarano, u strahu. I mnogi su od nas pohrlili riječima utjehe, savjetom i iskazivanjem solidarnosti uhvatiti pod ruku pogođene nam prijetelje, koji su u tome doživjeli olakšanje, ohrabrenje, radost. Nije li to upravo to djelovanje snage Duha Božjega? Ja vjerujem da jeste! Spomenuti ću na kraju definiciju pakla moga profesora dogmatike, koji je rekao:“Pakao je stanju u kojem ne možeš ljubiti i biti ljubljen!“
Naka vam je lijep današnji blagdan Duhova! Sve vas, drage/dragi moje/moji puno bratski voli i iskreno pozdravlja vaš
Baća Iva
|
