Frula mladoga pastira

U onoj čarobnoj noći u kojoj se rodio Isus u brdima kraj Betlehema bio je siromašni mladi pastir. Svuda naokolo je tražio svoju izgubljenu ovcu. Već mu je ponestajalo daha a, bojao se, i sreće. I kad je već nebo ispunila lijepa pjesma anđela on je još uvijek bio zabrinut za svoju ovcu. Najednom se pred njim pojavi anđeo i reče mu:”Neboj se za tvoju ovcu. Danas se rodio veliki pastir. Trči u Betlehem, tamo u štalici leži spasitelj svijeta!” „Spasitelj svijeta“, suzdržano će mladi pastir, „ali k njemu nemogu bez dara!“ „Uzmi ovu frulu i sviraj mu“, reče anđeo i nestade. Pred nogama mladoga pastira ležala je srebrena frula. Imala je sedam čistih tonova kao nebo i svirala je sama čim bi on u nju zapuhao.

Sav radostan potrča mladi pastir niz brijeg, nije ni pazio na put nego je trčao prečcem. Potepe se i padne te načas izgubi frulu i jednu psovku, ali ju opet nađe, jer se sva bljeskala. Odjednom mu se na putu pojavi veliki vuk. „Ti ubojice!“, povika mladi pastir i baci frulu prema vuku. Vuk je nestao, ali i jedan ton njegove frule. – Uskoro se našao kod svoga stada. Sve su ovce mirno ležale. Samo je jedna ovca bila nemirna i nezadovoljna. Pastir ju je htio pridružiti stadu, ali kad ona to nije htjela on se na nju baci svojom frulom. I opet frula izgubi jedan ton. – Ali gdje su drugi pastiri? Mladi je pastir pomislio da su u gostionici, da kartaju i piju pivo. Sav bijesan stisne frulu u ruke i opet izgubi jedan ton. – Potrči tada prema Betlehemu.

Kada je stigao do gradskih vrata opkoliše ga momci s ulica i htjedoše mu uzeti frulu. Tada dođe do gurkanja ali i do tuče. Frulu je zadržao, ali ona je imala još jedan ton manje. Sada je već ugledao štalu. Nad njoj je sijala velika zvijezda. Upravo kada je htio preći dvorište potrči prema njemu pas, a mladi se pastir branio frulom. Izborio si je slobodan put, ali njegova frula imala je samo još jedan jedini ton. Mladi se pastri jako zastidio. Njegov tako prekrasan dar sada je postao tako malim i bezvrijednim. Tada se uputi u štalu i vidi maloga Isusa kako leži u jaslama. I zasvira svoj jedini ton. Zvučalo je nježno i čisto. Marija i Josip, vol i magarac i svi u štali slušali su njegovu pjesmu i čudili se. Mali Isus ispruži ručicu i dotakne frulu. U tom trenu ona je opet bila kao kad ju je mladi pastir dobio od anđela, nova. Imala je sedam čistih tonova kao nebo.

Ovo je legenda. Al što se krije iza nje?

Bog nam je darovao život, životni prostor i životno vrijeme, sredstva za život i životnog saputnika, životnu snagu i radost života. I sve je bilo dobro i savršeno. Ali na našem životnom putu smo pomalo gubili jedno po jedno „ton“ od te cjelovitosti. Što se to otkidalo i nestajalo! Jedan je ton nestajao za drugim. Što smo sve izgubili? Što nam je još ostalo? I tada se nađemo pred Bogom i sviramo iz zadnje rupe. Ostao nam je samo jedan ton. Ali u osobnom odnosu s Isusov naša frula života opet dobiva sve prijašnje tonove. Naš život postaje zdrav, čist i cjelovit. Isus Krist je spasitelj našega života!

--- pocetak ---

- 14:12 -

Ukupno Komentara (1)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI