Bogatstvo jednoga puža

16.12.2005., petak

Na jednom seljačkom dvorištu jednoga se dana skupiše životinje i započele razgovor o njihovoj situaciji.Počela je kokoš:“Uzimaju mi jaja a kasnije me strpaju u lonac!“ Nato će krava:“A meni uzimaju mlijeko, meso pa čak i kožu!“ Dodade svinja:“I meni uzimaju meso i kožu!“ S prozora je sve to gledao i slušao kanarinac pa će:“Mene bar ostave na životu, ali oduzeli su mi slobodu!“ Oglasio se i konj:“Sloboda? Ja je ne poznajem.Uvijek moram ići tamo gdje hoće gazda!“ Poslije toga se žalio i pas, mačka, pura, patka i sve druge životinje koje su živjele u tom dvorištu. Nakon što je svaka od životinja ispričala svoju tugaljivu priču pa se svi snuždeno smirili, došulja se puž. Dok se približavao ovoj skupštini nezadovoljnih životinja čuo je pojedine tužbe pa reče:“Ja imam nešto što bi mi ljudi najradije uzeli kad bi mogli: VRIJEME!“

--- pocetak ---

- 17:22 -

Ukupno Komentara (0)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008