Pax et Discordia

ponedjeljak, 16.01.2012.

Klauški o EU

Sad kad ste vidjeli naslov, ne morate ni čitati. Genijalno, od riječi do riječi, kratko i jasno. Dakle, lopata, zemlja, idite i zakopajte se, znate već koji "vi".

Kao što neće trebati čitati ni komentare da se vidi tko što kaže.

Original:
Kad je to EU postala bauk?

Kopija:

U ZEMLJI koja se dvadeset godina nalazila u zatočeništvu HDZ-a, eurofobija je posve očekivana pojava.

Još više kad se pogleda parada likova koji su ovoga vikenda u Zagrebu pozivali hrvatske građane da na referendumu glasaju protiv ulaska Hrvatske u EU. Ako su oni protiv Unije, onda ta Unija ne može biti loša stvar.

Sve ono loše...

No ako tim eurofobima treba neka utjeha, neka imaju na umu sljedeću činjenicu. Unatoč višegodišnjem procesu pristupanja Europskoj uniji, prilagodbi zakonodavstva, "velikom oku Bruxellesa", batini većoj od mrkve, Hrvatska je ipak uspjela sama sebe opljačkati, uvaliti se u korupciju i kriminal, te pritom promovirati onu vrstu kapitalizma kojom nas Europa navodno toliko prijeti. Sve to ide u prilog onima koji su zabrinuti za hrvatski suverenitet.

Sve ono loše učinili smo si sami.

Sve ono dobro, učinili smo pod pritiskom EU.

Na silu

Na silu smo pohapsili ratne zločince, na silu osudili mafijaše, na silu pokrenuli borbu protiv korupcije, na silu pohvatali (ali ne i osudili) premijera, par ministara i par pomagača, na silu smo provodili reforme tamo gdje nam to godinama nije padalo na pamet.

A sve ono što još nismo učinili, opet možemo zahvaliti hrvatskom suverenitetu.

Može li gore?


Dakle, još uvijek imamo i Todorića, i Bandića, i Pavića, i Bajića, i HDZ, i pokvarene medije, i politizirane sudove, i nagomilane dugove, i truliu ekonomiju, i nesuvisli kapitalizam, i rastuću nezaposlenost, i fundamentalnu krizu...

Može li nam u Europskoj uniji biti gore nego što nam je sada?

Ili nam je sve ovo toliko dobro da se ne želimo ničega odreći?

Žurimo polako

Popis argumenata protiv ulaska u EU doista je osebujan. Od pitanja hoćemo li ponovno biti u istoj državi sa Srbijom, preko najava da će nas naseliti 300 tisuća stranaca, pa do upozorenja da će nas pokupovati - kao da već nisu ili kao da još imamo što prodati.

A najoriginalnije je pitanje "zašto toliko žurimo u EU". Kao da ne kasnimo već najmanje pet godina.

Uostalom, propadanje Hrvatske nije krenulo od Europske unije.

Hrvatska propala puno ranije

Hrvatsko nacionalno bogatstvo rasprodano je puno ranije, mnogo netransparentnije i u režiji upravo onih kojima su usta bila puna nacionalnog identiteta i hrvatskog suvereniteta. A Hrvatska je bila izložena stranim dugovima, kreditnim agencijama i neoliberalnom kapitalizmu puno prije nego što je Jadranka Kosor stavila potpis na Pristupni ugovor.

Čak i kad bi ova zlokobna EU htjela prisvojiti još hrvatskog bogatstva, nije joj baš puno toga ostalo. Čak i kad bi gomile imigranata htjele nagrnuti na radna mjesta u Hrvatskoj, nije im baš puno ostalo. Osim među ovcama.

Prepušteni sami sebi

I ono najvažnije, ako se netko od euroskeptika već toliko brine o novcu koji ćemo davati u zajedničku EU kasu, neka ima na umu da ćemo iz nje sigurno više dobiti. I da ćemo sigurno manje izgubiti nego kad nas je krao HDZ.

Ukratko, imali smo proteklih 20 godina vidjeti kako Hrvatska izgleda kad je prepuštena sama sebi. Kad je prepuštena onima koji su ove subote urlali na Trgu bana Jelačića. Onima koji su proteklih dvadeset godina upravljali ovom zemljom.

Zločinačka zajednica

Nije stoga jasno kad je to Europska unija postala toliki bauk? Veći od ovog kojeg imamo. Kad je to EU postala pljačkaška i eksploatatorska zajednica? Gora od ove koju smo imali dvadeset godina. I kako nas je odjednom toliko strah EU? A ne onih koji su protiv te iste Unije urlali na Trgu.

Doduše, i onih koji su se godinama zaklinjali u europske vrijednosti, pa onda iza sebe ostavili punokrvnu, samostalnu i suverenu pustoš.

Eto vidite da nam Unija neće baš sve oduzeti.

16.01.2012. u 14:25 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)