Pax et Discordia

nedjelja, 25.12.2005.

Mali božićni razgovori

Upravo se vratih s božićevanja u Petrinji i, kako to već biva, isposjećivao sam rodbinu, prodivanio koju i, naravno, dotakli smo se i politike. Vječita aktualna tema je, naravno, i Haaški sud i pita mene jedan od mojih starijih rođaka (da sad ne preciziram o kome je riječ, čovjek nije potpisao da prihvaća da ga se javno spominje na internetu) da zašto se na tom sudu sudi Hrvatima, da kakvog to ima smisla i zašto je Hrvatska na stupu srama kad se zna da je bila napadnuta i vodila obrambeni rat. Odgovorio sam mu otprilike prepričavši ono što je netko neki dan objasnio na televiziji: haaško tužilaštvo je podiglo pedesetak (nisam siguran u točan broj, ako netko zna, neka me ispravi) optužnica protiv Hrvata od čega ih je oko trećine odbačeno, dok je istovremeno podiglo dvestotinjak (nisam siguran u točan broj, ako netko zna, neka me ispravi) optužnica protiv Srba od kojih su dosad dvije odbačene, dok su svi ostali čiji su procesi završeni osu. Dakle, na Haaškom sudu se ne sudi samo Hrvatima, čak naprotiv, optuženo je i osuđeno 3-5 puta više Srba nego Hrvata, dakle, sve teorije o "političkom sudu protiv Hrvata padaju u vodu". Čovjek me začuđeno pogledao, rekao da to uopće nije znao i pitao "A zašto onda o tome nitko ne priča? Zašto svi političari spominju sve ove naše generale, a od Srba samo Miloševića i Šešelja pa onda ispada da se Srbima skoro uopće ne sudi?" Naravno, objasnio sam da je HDZ-u i ostalim nacionalistima u interesu da raja misli da se u Haagu sudi samo Hrvatima i Domovinskom ratu kako bi Hrvati i dalje bili nadrndani, kako bi zbili nacionalne redove i kako bi mislili da je ceo svet protiv njih što, naravno, pogoduje svima koji od svog nacionalizma prave karijeru.

E, a onda je taj moj stariji rođak postavio jedno prilično pametno pitanje: "Pa dobro, a zašto onda oni kojima je to u interesu sve to ne govore, zašto, recimo, SDP ne objasni ljudima da se u Haagu više sudi Srbima, a ne samo Gotovini i Miloševiću?"

I tu sam ja morao malo razmisliti jer, zaista, zašto u demokratskom društvu, u kojemu je zastupljen širok spektar opcija, oni kojima je to posao ne objašnjavaju narodu cijelu istinu, a ne samo parcijalnu koju im servira konzervativni establišment?

Zaista, logičan zaključak je da bi svaki pametan čovjek koji pripada liberalnoj ili imalo lijevoj opciji na političkoj pozornici zaista shvatio da ljudima treba objasniti što je Haag, kako radi i kome se tamo zapravo sudi. No, očito je problem to što na hrvatskoj političkoj sceni nema previše pametnih ljudi koji znaju kako se boriti protiv nacionalističkog mentaliteta beznadežno zacementiranog u 19. stoljeću.

Uz to, odgovorio sam da, i kad bi se pojavio netko tko bi išao narodu objašnjavati sve gore navedeno, već bi se javio neki profesionalni desničar koji bi krenuo larmati "Ua, braniš Haaški sud, ti si protiv Hrvatske!" a Hrvati bi mu, obrazovani koliko već jesu, i povjerovali.

Onda je nazvala mama, pitala oću još dugo jer da treba ić baki odnijet ručak i tako je razgovor završio.

25.12.2005. u 23:48 • 3 KomentaraPrint#

subota, 24.12.2005.

Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero

Prije nekoliko mjeseci, za vrijeme noćne vožnje s RiKona, opušteno se razgovaralo o filmu "Conan". Tokom neobaveznog čavrljanja, jedna od suputnica je/se zapitala ima li još koji film koji toliko veliča mačizam i muškost u svom najiskonskijem izdanju. Društvo je razmišljalo nekoliko trenutaka, nitko se nije mogao sjetiti nekog drugog primjera i tema je prohujala i ostala daleko iza nas poput putokaza na poluautocesti Zagreb-Rijeka koja se naplaćuje kao puna autocesta.

Nedavno sam se sjetio drugog - ili drugih - primjera pa sam poslao mail na koji je stigao odgovor sljedećeg sadržaja (nisam tražio dozvolu za objavljivanje privatne prepiske, ali oprostit će mi, nije riječ ni o čemu posebno intimnom): "Nisam sigurna na koga se danas macho frajeri odvaljuju? istina- Clint Eastwood, Charles Bronson (...) veselili su staru macho gardu, ali što preostaje mladima? Možda Rrussel Crowe ili, za one sirovije, Vin Diesel? James T. Kirk sve je rješavao na pristojan staromodni način-šakama,možda on? Nagradno pitanje: tko bi danas bio pravi testosteronski nabildan i ujedno politički nekorektan frajerski uzor?"

Hm, ako ponovim "testosteronski nabildan i politički nekorektan frajerski uzor", hoćete li se sjetiti tko mi je prvi pao na pamet, i to brzinom munje, prije nego što sam uopće došao do kraja rečenice? Za one željne pogađanja, a koji nisu odmah shvatili o kome je riječ (ima li takvih?), neću odmah napisati ime, nego ću nastaviti dalje.

(Dobro, a sad u tekstu slijedi totalni tematski zaokret koji će čitatelje ostaviti zbunjene i radoznale kako će se cijela stvar na kraju povezati u smislenu cjelinu.)

Već su dva tjedna prošla od one legendarne heretičke "Latinice" koju (AARGH!) nisam gledao (AARGH!) i za koju bih jako volio da ju je netko snimio tako da je pogledam, i ta su dva tjedna prošla u razobličavanju stanja svijesti hrvatske nacije i dubine mentalne žabokrečine u koju je ista upala. Možda sam malo prestrog zato što jednu orkestriranu političku kampanju čiji je cilj stavljanje državne televizije pod stranačku, da ne kažem partijsku, kontrolu, postavljam na isti nazivnik s mentalnim stanjem cijele nacije, ali kvragu, tko je tu skupinu zadrtih kreatura stavio na vlast? Nisu valjda Marsovci ili, nedajbože, Srbi? Ne, partijskoj mašineriji je demontiranje Mita o Tuđmanu samo dobro došlo kao povod za pokušaj pribavljanja resursa bitnog za dobar rezultat na sljedećim izborima. Međutim, hajci na Denisa Latina - o kojemu nemam previsoko mišljenje kao novinaru, ali ovdje je ionako živac svima poskočio na sadržaj emisije, a ne na formu, koja je poslužila samo kao izgovor - priključili su se cijeli slojevi društva, a sve novinske ankete govore da većina Hrvata misli da bi autora trebalo sankcionirati (doduše, nije uvijek riječ o reprezentativnom uzorku). I što to govori? Vjerojatno ne da su Hrvati narod ispranog mozga, jer pitanje je ima li se tu što ispirati, ali svakako da je kult ličnosti - figura Oca ipak je dominantna u kršćanskoj mitologiji, Otac je uvijek u pravu, on je Alfa i Omega - pustio korijenje toliko duboko da ga ni pet tankera herbicida ne bi uspjelo raspetljati. A za kultom ličnosti slijedi i kult nacije koju je Otac porodio; kult plemena koje ne razmišlja, koje zagrljeno u kolo pleše pod nacionalnom zastavom dok mu ritam bubnjeva iz glave izbija i zadnje tračke razuma, jede iz istog lonca i sere u istu jamu, čije mitološke ličnosti nisu pisci - kojima sudi zbog verbalnog delikta - ili briljantni znanstvenici - čijim projetkima zavrće slavinu zato jer su njihovi mediokritetni kolege, dok su se ovi bavili znanošću, prigrabili svu vlast u selu - nego ratnici koji su svijetu pokazali fizičku snagu, inat, koji su postali simboli ne usprkos optužbama da su odgovorni za krajnje kršenje civilizacijskih normi, nego možda baš zbog njih.

I sad su vjerojatno svi pogodili tko je današnji "testosteronski nabildan i politički nekorektan" frajerski nasljednik Clinta Eastwooda i Charlesa Bronsona kojemu se klinci dive, koji se usudio prekršiti pravila i suprotstaviti se cijelom svijetu, kojeg prati fama romantične prošlosti, koji je uz to i pripadnik zanimanja koje se posebno cijeni kod osoba manjeg mentalnog kapaciteta - ne govorim o obnašateljima tog zanimanja, nego o njihovim obožavateljima - i čije se ime danas ispisuje po zidovima a da oni koji ga ispisuju nemaju pojma što je dotični napravio, za što je uopće optužen, zašto je pobjegao, zašto je uhvaćen i tko u svemu tome igra kakvu igru.

Znaju samo da su u pubertetu, da su u društvu u kojemu žive porušene sve pozitivne vrijednosti, da su im roditelji nezaposleni ili s mizernom plaćom, da ih u školi uče pizdarije umjesto bitnih stvari u kojima bi mogli pronaći smisao. I u svijetu bez smisla, dobar je i polovni Buda, i kad nemaš vlastitog identiteta, dobro je prikrpati se tuđem i/ili nacionalnom, jer čovjek se mora uz nešto vezati. Ako nema obrazovanje, onda to mora biti toplina stada, gdje smrdi, ali je toplo.

24.12.2005. u 10:34 • 2 KomentaraPrint#

petak, 09.12.2005.

Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...

Najprije nekoliko činjenica:
- izdvajanja za znanost I OBRAZOVANJE u Hrvatskoj su među najnižima u Evropi, ako ne i najniža
- oko 6% stanovništva ima diplomu - usporedbe radi, u Finskoj je to 40%
- po službenim kriterijima, 50% stanovništva je nepismeno
- srednjoškolski profesor ima manju plaću od vozača kamiona
- znanstveni novak ima plaću 20% veću od prosječne
- redovni profesor - dakle najviši znanstveni stupanj - ima plaću nešto manje od dvije prosječne ili otprilike dvije trećine plaće saborskog zastupnika (ne računajući dodatke za put, mjesto u odborima...)
- 7% stanovništva je nezaposleno, dok su 25% umirovljenici. Napomena: i ja sam formalno nezaposlen, ali nisam među tih 7% pa vi vidite.

Istovremeno, glavni problem u državi je jedan uhvaćeni general. U Francuskoj prosvjeduju zbog cijene poljoprivrednih proizvoda, u Sloveniji i Italiji zbog socijalnih prava, u Njemačkoj zbog radnih mjesta. U Hrvatskoj prosvjeduju zbog "digniteta Domovinskog rata" i uhićenja jednog čovjeka koji je ljetovao na Kanarima u hotelu s pet zvjezdica. Istovremeno, srednjoškolci pale baklje, gađaju jajima gradska poglavarstva i nose transparente sa slikom haaškog optuženika dok njihovi kolege šalju u bolnicu svoje profesore.

...Moja zemlja Hrvatska

09.12.2005. u 22:22 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.12.2005.

Edo jebe majku

Naknadno sam otkrio da je stvar stara godinu dana. I znam da se sad svi furaju na Edu i da je sve to "moderno", al što mogu kad sam sasvim slučajno naletio na tekst i odvalio se. Dakle, dame i gospodo: EDO MAAAAAAAAJKAAAAAAAAA!!!!!!!

Mater vam jebem

Kod nas se od Dejtona godine broje, ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje. Brđani postaju građani, do jučer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima.

Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater, ako se ti počneš prodvat i tebi ću mater jebavat da znaš, nije bitna ideologija, bitna je biologija, bitna je genetika balije, ustaše i četnika!

Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad, u šarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat. Znam ko je počeo rat, znam šta je glad! Znam kad su šešeljevci došli u moj grad!

Pričamo ono kako je sad, slabo se mičemo s mjesta, puni smo rupa ko naša cesta. Često vučemo ručnu - vidiš svaki biser, išli bi naprijed ali volimo taj rikverc.

Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika, malverzacije prešutimo da šefove ne ljutimo, navikli smo, na gebiru i u miru. Mladi iz zemlje bježe, izbjeglice se vratit neće ne moraju, nek zarađuju, nek nam šalju para mi ćemo živit u mraku i jedni drugima jebavat majku...

Cijela država plaća reket, po kućama oružja od rata čuje se zveket, imamo mina ko jagoda - pune oranice, ali neće brati gurodovi sto su pravili sadnice!

Bole nas kite, imamo resursa više, pogotovo metala, govana, metana, to je naš zrak i hrana, s tim nas vođe hrane. Ne znam za vas ja sam sit, u mene više ne stane. Svako kurac u državi puši, zatvara uši.

Pred nepoznatim ljudima držim jezik za zubima. Dal selam, zdravo, bog? Kako je pravo? Ne znam više šta da kažem, u sranju da se ne nađem.

Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu, ljude drukčijeg pogleda imaju na zubu, a da im isprave pogled poslaće im jedan odred da im zapaljenu kuću gledaju kroz dvogled.

Al nema ratne nevjere što može uništit temelje, onaj korijen kuće u kojem su naše duše, onu burmu i lanac što u temelj baci Bosanac. Kad kuću pravi u temelj dio sebe stavi! Srušit do temelja ne ide! Temelj, on će ostat vječan ko Sava...

Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!

05.12.2005. u 21:43 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.12.2005.

?

Opet nešto šteka. Na stranici za uređenje svog bloga vidim po jedan komentar više nego što se vide kad zaista učitam blog. Valjda buju popravili.

Da ne bi netko pomislio da opet brišem komentare ;)

UPDATE
Problem riješen.

04.12.2005. u 18:36 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.12.2005.

Zašto

Dva tjedna nakon godišnjice pada Vukovara je možda trenutak kad je mnogima već dosta i komemoracija i prisjećanja i velikih riječi i televizijske patetike. Zaista, kad se neki veliki - u tragičnom smislu veliki - događaj toliko medijski izeksploatira, onda je teško ikome zamjeriti ako u sebi kaže "pa dosta je više tog Vukovara". Čovjek je ipak samo fizičko biće i njegov nervni sustav može podnijeti samo određenu količinu repeticije; nakon toga se senzorni kanali zasićuju i zatvaraju. Naravno, ukoliko nije riječ o majkama poginulih i onima koji tri mjeseca svog života nisu mogli zatvoriti svoje senzorne kanale pred paklom koji je grmio oko njih, jednostavno zato jer bi to značilo zatvoriti svoj jedini prozor u stvarnost.

Kako je moja neaktualnost poslovična, sada ću ovdje staviti tekst koji je možda datumski malo zakasnio, ali samo nominalno; bit će godišnjica i sljedeće godine, a sam grad i njegovi mrtvi neće nikamo pobjeći.

Zanimljivo je to s porazima. Srbi slave Kosovo, Ameri slave Alamo, Izraelci slave Masadu; tragičan kraj uvijek ima veću emocionalnu snagu od bilo kakve pobjede, i iako su posljedice vukovarsku bitku pretvorile u pobjedu Hrvatske, u utrobi svih Hrvata - i onih koji suosjećaju s njima - steže se onaj grč spoznaje da je krajem studenog '91. nešto nepovratno izgubljeno.

Jedna od značajnijih stavki američke nacionalne mitologije, kažu, vezana je uz pitanje "Što ste radili/gdje ste bili, kad ste čuli da je ubijen Kennedy?" Jer, bio je to događaj koji je preokrenuo naglavce američki pogled na svijet, potresao njihovu sliku stvarnosti i zauvijek promijenio cijelu naciju. Isto je s Vukovarom; Hrvatska kao cjelina danas vjerojatno ne bi izgledala fizički drugačije da se Vukovar održao - osim "sitnice" od 2000 mrtvih - ali bi u umu nacije stajala jedna drugačija stavka, postojala bi jedna mračna sjena manje. Na žalost, ili na sreću, malo Hrvata se može upitati "Što ste radili/gdje ste bili kad ste čuli da je Vukovar pao", jer to, zapravo, nigdje nisu mogli čuti. Tvrdnja o padu se provlačila najprije kao glasina "Možda je Vukovar pao", a onda, kako su prolazili dani, ta je informacija postajala sve sigurnija i sigurnija. Čitao sam blogove i novinske članke u kojima su njihovi autori opisivali gdje su bili/što su radili kad ih je netko nazvao i rekao im. Najčešća reakcija bile su suze, i to su bili oni sretniji.

Ja nisam među njima. To vrijeme sam provodio između stančića i debelobetonskog atomskog skloništa u podrumu zgrade na sisačkoj periferiji u kojoj smo se smjestili, čekajući bilo kakve vijesti o Petrinji, gledajući kišu, maglu i oblake kako se smjenjuju nad sivim jesenskim pejzažem. Bilo je puno glasina u to vrijeme, te kreće se u protunapad na grad iz kojeg smo prognani, te naši su krenuli, ali su uletjeli u zasjedu, te pregovara se o primirju. Tako da je "čuo sam da je Vukovar pao" bila samo još jedna u šumi proturječnih informacija koja je možda bila istinita, a možda i ne. I ne bih se ovog detalja sjetio da ga nisam pročitao, mislim na nekom blogu na kojemu je autorica napisala kako ju je netko nazvao taman u trenutku kad su na televiziji "Zlatni dukati" svirali pjesmu o Vukovaru. Isti oni "Zlatni dukati" koje smo vidjeli i mi, okupljeni ispred televizora, kad je mama samo tiho prokomentirala: "Znači, istina je. Pao je." I toliko od Hrvatske televizije, one proslavljene Vrdoljakove katedrale hrvatskog duha, koja je "dobila medijski rat sa Srbijom".

Valjda su naučili bolje lagati od njih.

Osobno ne vjerujem da je Vukovar "izdan zato jer se Tuđman dogovorio s Miloševićem o podjeli teritorija", ali vjerujem da se mogao spasiti; možda se nije mogao odblokirati, ali se mogao obraniti iznutra. I sami branitelji su rekli: da smo samo imali dovoljno municije, izdržali bismo još tri mjeseca. Argument s nedostatkom opskrbnih linija također ne stoji: kako je rekao čovjek s lica mjesta - nakon pada grada 700 boraca se u malim grupicama uspjelo probiti do Vinkovaca, dakle većina onih koji su pokušali, koji već nisu bili u beznadežnom položaju. Isto tako, sve činjenice govore da bi proboj preko Marinaca sredinom listopada uspio da ga nije zaustavio telefonski poziv dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske. I što je s oružjem koje je poslano, a nije stizalo? Još sam prije puno godina u Studentskom listu napisao kako je oružje za Vukovar završilo kod HVO-a u Hercegovini (zapravo, samo prepisao; rekli su to mnogi poslije mene) pa su mi neki očevi prijatelji, kao, dobronamjerno, govorili "stišaj malo taj jezik".

A ako Mile Dedaković nije upoznat sa situacijom, onda ne znam tko jest.

Dakle, zašto se Vukovaru nije pomoglo? Jedna teorija govori o dogovoru i podjeli teritorija, ali mislim da to ipak nema previše veze sa stvarnošću. Druga kaže da je Vukovar prodan kako bi se stvorila žrtva i na njezin račun iskamčilo međunarodno priznanje. To već ima puno više smisla, ali pretpostavlja namjeru i dugoročno planiranje, smisao za proračunati rizik, a meni se čini da nitko u hrvatskom vodstvu tada nije imao mentalnog kapaciteta za to. Jednostavno, jedan od Murphyjevih zakona kaže: nikad ne pripisuj zloj namjeri ono što se uredno može objasniti glupošću.

Ono što se meni čini kao najrealnija opcija je da vrhovništvo uopće nije znalo što radi. Tuđman je znao za patnje Vukovaraca, ali one su bile tako daleke, tako nevidljive oku i nečujne uhu; pa Cyrus Vance, ili već tko mu je tada visio oko vrata, je bio odmah tu, kraj njega, zašto bi morao brinuti za neke apstrakcije tamo iza horizonta? Tuđmana jednostavno nije bilo briga; zbog osobne ugode bilo mu je važnije zadovoljiti svoju potrebu za laskanjem i biti u dobrim odnosima s diplomatima s kojima se viđa svaki dan, dobiti svoju dnevnu porciju ulizivanja, tapšanja po glavi i psećih kolačića, nego učiniti nešto za petnaest tisuća ljudskih bića koji tri mjeseca žive pod opsadom, bez vode, bez lijekova, bez krvne plazme, bez municije. Franjo Tuđman nije bio zlikovac koji je radio planove kako bi modelirao svijet po svojim zamislima, nije bio Veliki Planer koji je povlačio poteze kako bi postigao željeni cilj. Bio je jednostavno narcisoidni glupan kojemu su njegovi problemi bili veći od tuđih.

Što možda i ne bi bila tolika tragedija da njegovi problemi nisu bili skupina nezadovoljnih diplomata, a tuđi nekoliko tisuća granata dnevno.

I još kad se u jednadžbu doda žmukler Šušak (o mrtvima sve najbolje, ali ovo je zaista najbolje što sam mogao izvući) kojega je bilo briga samo da se njegovi opskrbe dovoljno da mogu oteti komad zemlje vjekovnim neprijateljima Turcima, slika postaje kompletna. Svi ostali nisu imali no volje ni moći ni znanja nešto učiniti. I zato je razumljiva panika režima kad su razbiješnjeli Vukovarci počeli stizati u Zagreb: kad je shvatila što je napravila i da je daleki i apstraktni problem odjednom stigao njima pred vrata, ah, što drugo vrhuška mogla učiniti nego histerično pozatvarati sve koji bi joj mogli nauditi?

Izdani, napušteni i na kraju poniženi od svojih, Vukovarci su postali nečista savjest Hrvata koji su sljedećih deset godina glasali za čovjeka koji ih je prodao zbog svog bolesnog ega.

Eto, toliko od mene o Vukovaru, bar do sljedeće godišnjice. Iako, za ljude koji su doživjeli pad ovog grada - ne nužno fizički prisustvovali, ali za one kojima informacija nije samo ušla na jedno uho i izašla na drugo, nego je i ostavila neki trag - sjećanje na Vukovar traje malo više od jednog dana godišnje.

02.12.2005. u 09:19 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)