Pax et Discordia

srijeda, 26.10.2005.

Best off (4)

Evo i posljednje epizode našeg malog znanstvenofantastičnog druženja u kojoj ću napokon obraditi i neke hrvatske autore.

Predrag Raos: "Null Effort", "Brodolom kod Thule", "Mnogo vike nizašto"
Na ovom popisu je najprije trebao biti samo "Null Effort", ali sam naknadno zaključio da ni druga dva nisu toliko loši da bi ih se samo tako izbacilo. No, "Null Effort" je jedini za koji se može reći da je cjelovit, kompaktan, snažan roman. Dok je osamstostranični "Brodolom" svakako ono što bi neki nazvali "kapitalnim djelom", problem je u tome što se prvih 400 stranica sastoji od zbirke eseja ubačenih u usta glavnih likova i nešto radnje da popuni rupe, dok je druga polovica jedna jedina impresivna kontinuirana akcija. You have been warmed.
"Mnogo vike nizašto" je, s druge strane, zbirka viceva. Recimo. Riječ je o relativno kratkom romanu koji je zabavan i lako se čita, ali nipošto nije plitak - hrvatska moderna književnost u svom najboljem izdanju - u kojemu polovicu poglavlja čini radnja, a polovicu "isječci iz novina", "intervjui", "novinske analize" gdje do izražaja dolazi Raosov cinizam koji će postati javno poznat tek u devedesetima.
Ako u MVN "dolazi do izražaja, u "Null Effortu" se taj cinizam pretvara u orgiju iživljavanja nad likovima koji upadaju iz jedne nevolje u drugu i ništa im nije jasno osim da su velike sile na djelu. Riječ je o "svemirskom SF-u" (umalo sam napisao space-operi, a onda sam zaključio da možda to ipak nije to, iako možda ima dosta elemenata, no, neka to ostane za daljnju diskusiju) u kojemu se vodi besmisleni rat iz razloga koje su vjerojatno svi zaboravili. Da sam čitao "Tanku crvenu liniju", a ne samo gledao film, možda bih ih išao uspoređivati, ali nisam, pa je bolje da šutim. Uglavnom, nadam se da ste shvatili što sam htio reći.

Frank Herbert: "Dina"
Ovo je još jedan od romana iz serije "muka ti je dok čitaš, ali ima dobar aftertaste". Doduše, ovdje je taj aftertaste bio tako jak da se javljao prilikom svakog odlaganja knjige, ono, čitam, čitam i strašno je naporno, ništa mi nije jasno, ali čim je zatvorim i odem raditi nešto drugo, počne me hvatati maestralna atmosfera i psihološka isprepletenost likova koje je Herbert stvorio.
Iskreno, nemam pojma koliko je ovo dobra književnost. Čitao sam dosta davno, kad nisam puno pažnje poklanjao takvim stvarima; psihologije ima, stil je svakako originalan, ali možda bi bilo najbolje ljubiteljima Krleže preporučiti oprez pri rukovanju. Svakako mislim da bi trebali pokušati i vidjeti kako im ide, vjerojatno će se nekima svidjeti, a nekima ne. No, ovo nije bez veze jedan od SF klasika.

Phillip K. Dick: "Do Androids Dream of Electric Sheep"
Pročitao sam samo nekoliko Dickovih romana tako da ne mogu reći je li ovaj atipičan ili mi se to samo čini. No, pitanje je bi li postao tako poznat da o njemu nije snimljen jedan od najboljih SF filmova svih vremena. Za razliku od "Ubika" i "Tecite, suze moje, reče policajac", nit pripovijedanja prilično često zastranjuje i čini se da "Androidi" nisu toliko dorađeni kao ova dva. Naravno, poznavaoci Dicka će znati o čemu je riječ, a možda će znati i navesti supstance pod čijim je utjecajem autor bio prilikom pisanja pojedinih romana, no, krajnji rezultat je takav kakav jest.
Ne, ovaj roman nije na ovoj listi zbog "Blade Runnera". Štoviše, film i roman su toliko različiti da se može reći da Ridley Scott pokazao kako treba snimati filmove bazirane na literarnim predlošcima: zajebi predložak i drži se zakonitosti medija u kojem radiš. Ne bih se uopće iznenadio da mi netko kaže da redatelj uopće nije pročitao roman; okej, vjerojatno jest, ali snimio je film kao da nije. Pa je svejedno ispalo remekdjelo.
A sad dosta o filmu. Ovaj roman je na listi zbog - zadnje dvije stranice. Vjerojatno je stvar u čisto subjektivnom doživljaju, ali Dick općenito me ne fascinira previše, pa tako nije ni ovdje. No, iz nekog razloga su me zadnje dvije stranice odvalile. Ovo je jedan od rijetkih romana nakon čijeg zatvaranja sam se osjećao kao pogođen maljem; nije da je riječ o nekoj posebnoj poruci, možda je jednostavno stvar u tome da sam tada bio u (kasnom) pubertetu i da sam taman počeo otkrivati čudesni svijet psihologije likova.
Ali pretpostavljam da je ovakva preporuka nešto što će svatko morati razmotriti sam za sebe. Ja ne mogu ponuditi ništa objektivnije.

Ivan Gavran: Sablja
Na žalost, "Sablja" je na momente prilično loš roman. Dijalozi su drveni i fabula ima puno tumora koje bi trebalo odstraniti. Ono što ga izvlači su likovi koji su onakvi kakvi trebaju biti: ljudski i slojeviti, kao i srednji, neesefični dio, koji mi se čini najbolje napisan.
I, ljudi moji, zračne bitke... Članovi komisije za dodjelu SFERE će sigurno reći kako su stvari iz prethodnog odlomka bile presudne za dodjelu nagrade za 2003. godinu "Sablji", ali mislim da to slobodno možete zanemariti; i da ih nije bilo, upravo su opisi zračnih borbi ono što je uzdiglo ovaj roman na pijedestal najboljeg hrvatskog (hrvatsko-bosanskog?) SF romana u zadnjih 15 godina, dakle nakon Raosa. Jebo psihologiju, jebo fabulu, jebo sve, mogu reći da su dogfights koje Ivan opisuje nešto najfascinantnije što sam u životu čitao. A, istovremeno, neke od njih sam preskočio zato jer je stvar bila toliko napeta da sam htio što prije vidjeti što će se dogoditi, a onda sam im se kasnije vratio. Onaj tko voli dobar SF i ne smetaju mu povremene početničke greške - za koje je ionako odgovoran urednik - u ovome će uživati. Onaj tko voli dobru književnost na nekim će se dijelovima iznervirati, ali će sigurno pronaći i dijelove za sebe. Još jednom, "Sablja" ima dosta loših strana, ali dobre pretežu nad njima nekoliko puta.

Evo, to je to. Naveo sam 17 romana i skoro cijelog Asimova (više od 10 romana) tako da mislim da sam ispunio najavljenu kvotu. Sad mi padaju na pamet razna druga djela koja bi možda bilo dobro spomenuti, ali ako je ovo bio Best 20, onda neka tako i ostane (na primjer, Asimovljev "Bogovi lično" koji je, kako kažu, bio njegov odgovor na primjedbe da "ne zna pisati ozbiljne stvari; roman jest bio ozbiljan i dobar, ali na mene osobno Zadužbine i ostali su ostavili puno jači utisak). Hvala što ste čitali i vidimo se uskoro.

A ako mislite da imate nešto za dodati, slobodno navratite u SFeru pa to možemo raspraviti i uživo.

26.10.2005. u 09:22 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)