Pax et Discordia

utorak, 18.10.2005.

The best off (3)

Prije redovnog literarnog kutka da se osvrnem na biser koji je upravo izašao na naslovnici blog.hr. Riječ je o reklami za "popis predvidljivosti u američkim filmovima" by Jesus Quintana. Sam popis je okej, ništa posebno, ali zanimljivo kako su na naslovnici naveli jedina dva primjera koji su zapravo logični i postoji jako dobar razlog zašto su u američkim filmovima. Pa da malo razjasnimo stvari ljudima kojima su strane kulture smiješne, čudne i nedokučive:

Svi telefonski brojevi u bilo kojem američkom filmu počinju sa 555!

Nadam se da nitko nije pomislio da je ovo slučajno. Naime, početni broj 555 je rezerviran za filmove i nitko od građana ga nema. Kad ne bi bilo tako, moglo bi se dogoditi da u nekom filmu slučajno objave nečiji privatni telefonski broj. I ta bi ih osoba, naravno, tada mogla tužiti.

Nisam siguran koliko je čvrsto ovo pravilo jer mi se čini da sam gledao neke američke filmove iz nezavisne produkcije i tamo telefonski brojevi nisu počinjali s 555. No, za Hollywood ovo apsolutno vrijedi.

Svi sjednu za šank i naruče pivo. I dobiju pivo. Kao da ne postoji više vrsta piva u Americi.

To je zato što puno barova u Americi ima svoj designated beer. Svatko tko ulazi u bar vidjet će svjetleću reklamu iznad ulaza i znati da će, ako traži samo "pivo" dobiti baš to. Ukoliko je u nekom baru designated beer, recimo, Heineken, ako traži "pivo", dobit će Heineken. Ako želi nešto drugo, recimo Stellu, morat će izričito tražiti Stellu.

Naravno, još jedna kvaka u nespominjanju marke piva je to što se u Americi svaka reklama plaća. I kad god netko traži piće neke marke, budite sigurni da je sponzor pljunuo lovu za to.

A sad idemo na SF.

Frederic Pohl: "Gateway" ("Kapija")
Sad je došlo vrijeme da se krene kopati po dalekoj prošlosti mog sjećanja. Ono čega se sjećam o "Kapiji" navodi me na pomisao da bih, poput "Disposesseda", u tom romanu puno više uživao danas nego kad sam bio klinac; pola romana čini prepucavanje s psihijatrom što je podžanr prema kojemu sam razvio sklonost tek nakon puberteta. Tako da, eto, ja zbilja ne znam koliko to jest dobro, mogu reći da mi se samo čini da je dobro. I da vjerujem da bi roman dobro legao i nekom ljubitelju psihološki profilirane književnosti. Treba napomenuti da su mi kasniji nastavci "Kapije" čak i u srednjoj školi pomalo išli na živce, tako da ih preporučujem samo fanovima.

Robert Silverberg: "The Book of Skulls" ("Knjiga lobanja")
Ovaj me roman pomalo podsjeća na Salingerovog "Lovca u žitu" iako zapravo ne znam zašto. Možda je stvar u tome da su glavni likovi podjednako stari (iako je "Lovac" stariji srednjoškolac, a Silverbergovi su studenti), a možda je i riječ o polaganom, blago ciničnom stilu i općem okruženju. Ovo definitivno spada u kategoriju "književnost", iako je upitno koliko je to zapravo SF. Da Silverberg nije tipični SF pisac, pitanje je bi li itko ovu knjigu trpao u taj žanr. Zapravo, što više razmišljam o njoj, sve sam više siguran da je riječ o izletu u mainstream iako službeno postoje fantastični elementi; ovo je definitivno jedan od romana na koji misle fanovi kad arlauču da je novi val 60-ih "ubio znanstvenu fantastiku".

Ursula K Leguin: "Always Coming Home"
Kao prvo, ovo nije roman nego zbirka priča, pričica, izmišljenih narodnih predanja i epova, pjesama, običaja, a sve to vezano uz narod koji naseljava Kaliforniju u nekoj neodređenoj dalekoj budućnosti. Kao drugo, ne znam može li se ovo nabaviti igdje kod nas, riječ je o prilično nekomercijalnom i manje poznatom djelu. Dok sam je čitao, poprilično me živcirala i bila mi je naporna, ali sad kad razmišljam o njoj, shvaćam da je riječ o vrlo ugodnoj poetskoj knjizi. Ovako retrospektivno (jer, kao što rekoh, živcirala me dok sam je čitao) čini mi se da je čak ostavila veći dojam na mene od "Lijeve ruke tame" kojoj bih dao pet minus, što je ispod Leguininog prosjeka. VRLO se ne preporuča onima koji vole Clarkea ili Bujoldicu, ali ljubiteljima bilo čega što je dobilo Nobelovu nagradu će jako dobro sjesti.

18.10.2005. u 00:30 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)