Avet Petar Pank
15.07.2007., nedjelja
JADNA I BIJEDNA DVADESET I SEDMA
|
Bez trunke pameti i savjesti prema samome sebi. Eto koliko se niti još više mogu zamrsiti u ljudskom biću sve zbog ekstaze i zaluđenosti. Kao dječja igra rekao bih no poigravanje organizmom, organom, nadrkavanje nekog i mjesečarenje dovode do nervoze. Povrijeđenosti. Ta igra nije igra. To ime nema ime. To ime ja nemam! Tvoje su oči lijepe, čudne i nemirne. Tvojim se licem prelijeva lava, obrazi tek sitni u dalekom grimiznom nebu. Kad sanjaš u predvečerje ja se ubijam iznova u sitnim minutama razigranosti. Sakupljam djeliće samog sebe preko dana da bih sve isto gubio u noći. I lako se opet praviti sjenom Petra Pana kad tako lakše klizim po vrelom asfaltu lipnja i srpnja. Zaboravljajući neki daleki siječanj perpun dojmova, napaljenu veljaču, poklonjeni ožujak laganih nervoza i travanj u kojem su se dani prelamali od malih grčeva beobraznosti i inata. Maj je pak sa sobom teško vukao gorčinu i razočaranost koji je dobivao na ludilu i negdje se nesvjesno prekalio u strahovit tresak lipnja. Zajebana godina rekao bih.  Srpanj je na iznenađenje donio lijepe trenutke malih ispletenih paučina koje su se negdje duboko utkale u meni. Ja se prosipam i nemam se! U kalendaru srpnja mudro označavam dane osmijehom kao što to u tiskarama rade crvenilom za praznike. E takvi se dani praznuju obilježeni crvenim ružem za usne. I nježan miris jutarnje svježine gdje lelujaju Ivančice na čijim laticama leptiri odaju svoju nevinost nježnim krilima tvoje krhkosti.  Čije je to biće? Čije su to sjete? Na nekom su otoku velike ruke sagradile svjetionik za izgubljene pomorce i veterane. Tu je sajam bogova gdje trguju cigani. Tu me kupi! Sitna stopala gaze na peron i u žamoru stapaju se riječi i slike. I više nema smisla pisati nit išta govoriti jer oči su jasnije no ikad! Dočekah posljednji dan 27 godine. Uđoh u 28 godinu homo sapiensa. Isti dan pogansko slavlje u litrama vina i magije. I jedno razočaranje nestanka čarolije. U toj noći bijah trijezan, nit piti nisam mogao. I samo sam želio u svoju postelju uroniti u miris nečeg lijepog. Opako dobra godina! Zajeb! Igra! Ljepota! Sreća! Ljutnja! I nekako sam sretan. Želio bih ti reći nešto lijepo….  |
