03

subota

siječanj

2015

.courage is not the absence of fear, but the mastery of it.

U novoj godini želim više hrabrosti. Za djelovanje, za govorenje, za riskiranje.
Nisam jedna od onih koje donose bezbroj novogodišnjih odluka i potom se nijedne ne drže. Vjerujem da je svaki dan jednako prikladan za odlučit promijeniti svoj život. Ali, ako s vremenom i godinama dolaze neke promjene u nama samima, voljela bih da ove godine to bude već spomenuta hrabrost.
Zašto hrabrost? Zato što sam najveća kukavica koju poznajem. Zato što glumim da sam toliko jaka i da me ništa ne pogađa i da se ne bojim rizika, ali zapravo umirem od straha. Bojim se koga ću razočarati, kako će tko reagirati, hoće li me netko odbiti.
Ponekad mi se čini da bih se bojala i vlastite sjene da nije zašivena za mene.
Imam sreće što imam sjajne prijatelje koji su uz mene bez obzira na odluke koje donosim. Dogodi se tako da me trpe u svim stanjima i raspoloženjima te mi uvijek pomognu pri racionalizaciji odluka.
No, kako sam točno došla do razmišljanju o hrabrosti... Tako da sam gledala u bijeli prozorčić još nenapisane poruke i nisam smogla hrabrosti da napišem ono što mi je na srcu.
Zato ću to podijeliti s vama, jer možda negdje u bespuću interneta dođe do osobe kojoj je namijenjeno.

Znam da sam sjebana, prepuna neriješenih stvari i duhova prošlosti, ali kada si me poljubio sve je stalo. Poljubi me još jednom, pa da život ponovno krene.

Oznake: hrabrost, nova godina, 2015, početak

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.