29.01.2016., petak

Priroda i društvo (Australija)

Jedna od najelementarnijih zabluda turista, koji se sprema u Australiju, ta je o stvarnoj veličini.
Vjerojatno zbog ispresijecanosti granicama, Europu doživljavamo relativno malom; hop – hop – skok – skok, i već te eto iz neke Sofije u nekom Pragu, recimo, kroz par država.
Australija… mijenja perspektivu.
Već iz aviona spozna se tanašni priobalni pojas vegetacije i naseljenosti, a cijela sredina, velika većina kontinenta, praznina je u nijansama sivkaste, smeđkaste i crvene.
To ništa ispresijecano je tek pokojim beskrajnim pravcem puta i ponekim koritom rječice (prvi put televizijski serijal o australskim kamiondžijama shvatiš ozbiljno)…
Država je jedna, daleko su Schengen, žice, izbjeglice …



Da ćeš tek tako „skoknuti“ iz Melbournea u Sydney u prijevodu glasi, letjet ćeš sat vremena, ili voziti (krivom stranom) dan, dva.
Naravno, možeš; prije svega relativno povoljni letovi olakšavaju stvar sa putovanjima po Australiji.
Ako dakle odlučiš avionom iz Melbournea u Sydney, super. Dapače, pomisli vispreni Balkanderan, mo'š ujutro otić'; uštedjeti noćenje i vratiti se kasnim letom. Barem za vidjeti par najpoznatijih znamenitosti, ok…
Ali onda shvatiš da ti samo za transfere između grada i aerodroma treba par sati; dan za hodanje se smanjuje i gubi u besmislu …
Onda nećemo avion; idemo autom, na par dana … E sad, posuditi nečiji, problem je zbog osiguranja, a dijelom i zbog europskog poimanja budžeta i rezervoara, jer „mali“ auto ima motor od 3.500 kubika i troši sukladno ... Najam autića kao takav može biti relativno jeftin, ali opet & taram! – stranci plaćaju osiguranje, otprilike u iznosu dnevnog najma… Tik, tak, ode budžet za smještaj …



Kreću računice o alternativama.
Tasmanija, recimo.
Svi preporučuju Tasmaniju; hajde, idemo do Tasmanije (iako sumnjam da pošteni Australci dolete do Dubrovnika pa skoknu do Moskve usput) …
Logika ista; trajekt je zapravo dosadan (cijenom usporediv sa letom), dakle radi uštede vremena, avion i lokalno najam auta… I eto nas na početku, o Australcu i Moskvi… Prijeći toliki put iz Europe i ne vidjeti cijelu Tasmaniju, raznoliku, zanimljivu – bacanje je novaca. Vidjeti cijelu Tasmaniju (uz fotografiranje) zapravo znači desetak dana puta, ili preskupu turu preko agencije, ili odlučiti da ćeš kao na reliju samo projuriti otokom u par dana, krivom stranom, pazeći se divljači, ne vozeći noću, ne pijući danju … - dakle, stres bez smisla; neki drugi put, nekako drukčije isplanirano.
Storno Sydney, storno Tasmanija. Ni vuk ni ovce, ni sit ni na broju.

Zadržat ćemo se opet samo („“) u Victoriji, odlučujemo – odlučujemo olakšano, sretni što nitko nije bubnuo „Antarktik“.
Victorija je etiri puta je veća od Hrvatske; svakako sam Melbourne i tijekom drugog boravka nudi dovoljno, došli smo zbog obitelji, a ostajemo tri tjedna… Dakle, za gušt, i preko toga.
Sam grad ovaj put sjeda prisno, poznato; o tome u nekom idućem postu.
Ovaj put, jedan od prvih izleta vodi u prirodu i u društvo.

Priroda. Healesville Sanctuary.

Za sto i pedeset kuna po glavi posjetitelja (Zagreb: 20 kuna), lijep, prostran zoološki vrt sa primarnim ciljem zaštite domaćih vrsta. Par puta dnevno, posjetiteljima se prikazuje „show“ sa divljim pticama, hranjenje tasmanijskih đavola… Oni, doznajemo, spadaju u ugrožene vrste zbog nerazjašnjene vrste kuge, od koje masovno ugibaju…
Predstavljanje ptica završava apelom za korištenje – recikliranog toaletnog papira. Sječa drveća radi proizvodnje papira nepovratno uništava staništa životinja …



Društvo. Vinogradi i vinarije rječne doline Yarra Valley.

Odabir vinarija je slučajan; planiranom rutom ima ih tridesetak; u cijeloj saveznoj državi navodno oko 600.
Victorija je jedan od australskih proizvođača vina; primarne sorte su Chardonnay, Pinot Noir, uz to pjenušci; izražene su razlike u tlu, klimi i, sukladno, sortama. Cilj nije kvantiteta, nego kvaliteta proizvedenog vina.

Prvo se zaustavljamo u Domaine Chandon; relativno nova vinarija američke korporacije sa težištem na pjenušcima. Vina se mogu kušati pojedinačno, besplatno, ili u definiranom slijedu, za stotinjak kuna.
Uz samu kušaonu uređenu kao bar, degustacije se nude i u restoranu uz ponudu sireva, kamenica, mesa …
Restoran prepun, parking prepun; „odrada“ posjetitelja komercijalna, ubrzana, namjenska.
Kinezi, Koreanci, Indijci, i Kinezi, Koreanci, Indijci.



Najstarija je vinarija iz 1838.; Yering Station. Mali, viktorijanski hotel sa sporednim objektima, kao arhitektonski kontrapunkt, modernističko zdanje sa pogledom na dolinu.
Kušanje pojedinačnih vina je besplatno; butelje kreću opet od stotinjak kuna naviše.
Atmosfera je opuštenija (možda zbog kraja radnog vremena); pijuck, srk, pljuc, ukrug …
Naravno, Kinezi, Koreanci, Indijci, i Kinezi, Koreanci, Indijci.



Sa pitanjem, koje si postavljam, kako i da li usporediti hrvatsko vinarstvo sa ovim Victorije; želim li komercijalizaciju, globalizaciju i kolone turista po Potomju, Dalmaciji, po Istri, Slavoniji, ili se povlačim na dudekovsku poziciju mimo svijeta i mimo sebe, na podrumski incognito za uski krug upućenih, tonem u san … Butelje i klokani hvataju se u kolo u crvenkastoj prašini beskraja …
Australija mijenja perspektivu …


Oznake: australija, Victoria


- 08:45 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic