aurum

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 3.

Gotovo oduvijek, u kršćanskoj tradiciji mi ih vidimo naslikane s krilima, a ipak niti jedan Anđeo ne nosi na sebi nešto takvog. Krila su uvijek tek simbolična.
Kad pogledamo statue nekih indijskih božanstava, mi ćemo ih vjerojatno smatrati strahovito ružnima, jer u većini slučajeva one posjeduju uvijek po 6 do 7 ruku, što se nama čini strahovitim unakaženjem, ali stanovnici Indije su vrlo filozofski narod. Mi ne smijemo pomisliti o njima da su oni toliko glupi, te da njihova božanstva smatraju kao bića sa tolikim rukama. Svaki će nam Indijac reći da su one ruke samo simbolika za različite moći koje to božanstvo posjeduje, te ako pogledamo sliku, vidjet ćemo da svaka ruka drži po neki simbol. Ako prostudiramo njihovu simbologiju, razumjet ćemo koja je poruka tih, za nas pomalo grubih, figura. Oni ne misle da ta božanstva zaista imaju toliko ruku, nego oni tim statuama simboliziraju Božansku manifestaciju, koja emanira određena svojstva i snage - od bezbrojnih snaga i moći koje posjeduje Bog.
Na posve isti način, krila kod Anđela su samo čista simbolika. Ako samo malo prostudiramo Bibliju, vidjet ćemo da je spominjanje krila u vezi s Anđelima uvijek simboličko, za one snage koje se pretpostavljaju da su u njihovom posjedu. Jasno i uvjerljivo se može spoznati, kao i u priči o posjetu Anđela kod Abrahama, da je Anđeo jedna osoba bez krila.
Radi toga, ako to shvaćamo, moramo potpuno odbaciti tu ideju o krilima, koja se tako uvriježila kod nas u pogledu Anđela. Oni zapravo izgledaju kao ljudi, ali samo do te mjere, da oni imaju istu aureolu (auru) žive vatre i jedan slavni oblik unutar nje, ali kod Anđela je ta vatra (aura) daleko više plamteća, isijavajuća i daleko veća nego li kod nas. Utisak što ga daje jedan Anđeo, ako ga uspijemo izbliza promotriti, jest ; kao da gledamo oblik žive vatre, živahan u svojoj biti, daleko iznad svega što je nama na Zemlji poznato, uz odražavanje velikog bljeska i žarke vatre, ali naravno, uvijek potpuno dobrotvorne i blagodatne. U njihovoj blizini ne možeš osjećati ništa takvoga kao što je strah povezan sa strašnom manifestacijom snage. Nekako instinktivno osjećaš već od prvog trenutka u kontaktu s Njima, da im je snaga dobronamjerna i blagotvorna.

Anđeli imaju sjajni vlastiti život, koji je pun najrazličitijih aktivnosti. Oni su dio (kao što smo to dijelom i mi) jedne zasebne zapanjujuće evolucije, koju mi za sada još, ne možemo razumjeti.
Mi počinjemo pokazivati čudesne mogućnosti u vezi sa tom velikom evolucijom i sa našom budućnošću, ali mi za sada ne možemo očekivati da ćemo moći shvatiti cjelinu toga plana. Sigurno je da taj plan krije u sebi jedan stalan uspon za sve nas, za Anđele kao i za ljude. Svi se mi razvijamo i uzdižemo se sve bliže i bliže k Velikom Božanskom Centru.
O radu Anđela mi znamo za sada vrlo malo. Mi ih možemo vidjeti samo odozdol i možemo studirati takve aktivnosti kakve su nam omogućene u okviru našeg slabog vida. Viša vidovitost se proteže beskonačno daleko i čini se, daleko iznad običnog fizičkog vida, ali u stvarnosti taj vid je ipak strogo ograničen, jer kako god se čovjekove snage čine velikima, one za sada još nisu potpuno razvijene u nikome osim u velikim Adeptima. Oni koji mogu vidjeti nešto više nego drugi, priznaju vrlo rado, da je naš vid nakon svega tek samo jedan ograničeni vid, i da postoji jedna Božanska Beskonačnost, izvan koje mi možemo tu i tamo samo nešto malo pogledati, zapravo samo one najvanjskije stvari. Mi vidimo donekle, ali vrlo malo, pa ipak mi vidimo dosta, da bismo si mogli sa apsolutnom sigurnošću predočiti ono što se proteže upravo do podnožja Božjeg Prijestolja.
Nastavlja se …