aurum

03.04.2006., ponedjeljak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 2.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) …. 2.

Čovjek je u svojoj prošlosti bio nažalost i suviše koncentriran u svojim idejama sam na sebe kao i na svijet oko sebe. Kroz dugo i dugo vremena čovjek je vjerovao da sva niža bića postoje samo za njegovo veselje ili korist, ne uviđajući da su ona također manifestacija Božanskog Života na drugim stupnjevima, odnosno fazama evolucije nego li je naša.
Kroz dugo i dugo vremena držao je čovjek da su zvijezde, koje sjaju na nebeskom svodu, a koje su u stvarnosti veličanstvena sunca udaljena nebrojene milijune milja od nas, izvješene tamo da rasvje-tljavaju nebo za njega, za njegovo veselje, ili čak da mu osvjetljavaju put.
Upravo na isti način, ako je čovjek vjerovao u Anđele (sve do pred dva stoljeća nitko nije vjerovao u Anđele, a nekoliko stoljeća prije toga samo su poneki počeli vjerovati), u ta dva stoljeća, dakle, čovjek je vjerovao da oni postoje samo za to da njega uslužuju i da su sva bića bila centrirana samo oko ljudskih stvari, i da je čovječanstvo, da tako kažemo, centar cijelog svemira.
Što više tu stvar znanstveno ispitujemo, tim više razotkrivamo naše zaista minimalno značenje. Mi nipošto nismo najviša evolucija koja stoji u vezi makar i sa ovim svijetom u kojemu živimo, jer veliko Anđeosko carstvo stoji daleko više nego li mi. I tako, dolikovalo bi, da budemo zaista ponizni u našem studiju tih tema, i ne smijemo pretpostaviti da sve postoji samo za našu upotrebu, već moramo radije nastojati shvatiti Univerzum onako kako ga gleda njegov Stvoritelj i kako On želi da ga mi shvatimo.
Sve što postoji, postoji najprije kao manifestacija Božanstva, a to je ono što smo mi, zatim, ovi veliki i slavni Anđeli, kao i cijela priroda koja nas okružuje; sve je to dakle, jedna manifestacija Boga. Stoga je naša prva i najveća dužnost da postanemo onakva manifestacija Boga, kakvu nam je On namijenio.
Umjesto da to uvijek imamo na umu, mi tako često mislimo samo o sebi, o nastojanju da se svidimo sami seb, i da živimo onako kako bismo mi htjeli, tj. živimo onako kako se nama sviđa, a ni malo ne pokušavamo, niti nastojimo, živjeti onako kako to On želi, a koji je ipak jedini razlog, ono Jedino zbog čega mi živimo – i što zaista vrijedi.
Ovi veliki Anđeli žive prije svega za to da budu manifestacija Božanskog Života na njihovoj vlastitoj veličanstvenoj razini, a ako nam oni povremeno, tu i tamo, nešto pomognu, tada mi to moramo primiti sa poniznošću i zahvalnošću. To je samo sitan dio njihovog velikog i slavnog života, jer oni imaju svoju vlastitu egzistenciju koja je nama neshvatljiva; oni provode život u kojem je slava Božja sigurno prva i najvažnija misao vodilja.
Iako Anđeli ne postoje niti najmanje zbog toga da nama pomažu, ipak su nam oni na razne načine od velike koristi, a mi, ja mislim, možemo im s naše strane pružiti izvjesne prilike za to.
Mi moramo potpuno odbaciti ideju, da oni postoje zato da nama pomažu.

Naš mali psić ili mačkica, sigurno i vrlo vjerojatno, bi mogli misliti da mi postojimo samo zato da udovoljavamo njihovim željama. Potpuno je vjerojatno da oni tako misle (psić ili mačkica). Mi imamo mnoge druge aktivnosti i taj psić vidi mnoge od tih aktivnosti, on nas npr. vidi kako čitamo i pišemo, ali naravno, on ne može imati nikakve ideje o tome što mi radimo. Naše više ideje, ideje o poslu, ideje o pomaganju čovječanstvu i sve te lijepe stvari, su za tu malu životinju knjiga sa 7 pečata. Ta naša životinjica nas voli vrlo dirljivo unatoč toga, i premda je ona nama tako bliska, ona ipak ne zna ništa o našem stvarnom životu.
Mi smo u vrlo sličnoj poziciji prema Anđelima. Mi ih gledamo, divimo se njihovoj snazi, ali mi ne razumijemo. Mi možemo donekle pojmiti ponešto iz njihovog života, tj. gdje oni žive i gdje njihov život dodiruje naš život, ali mi ne uviđamo da je to zaista minimalni dio znanja o životu Anđela.

Mogli bismo se pitati: A kako oni zapravo izgledaju ? Kakav je izgled tih slavnih i velikih Bića ?
Oni, koji su već donekle razvili svoja viša osjetila, znat će kako čovjek gleda na te stvari kad postane vidovit. Oni znaju da to čovjeku izgleda kao jedna briljantna kugla, bliješteće boje, jarkog svijetla i uz stalno mijenjanje šara, neke od njih vrlo ljupke, a neke i obratno, jer smo mi još jako nesavršeni.
Velika evolucija Anđela je daleko bliža savršenstvu nego je naša, i prema tome, kad se oni pojave i kad ih pogledaš pogledom viših osjetila, oni bliješte i sjaje iznad svakog našeg poimanja. Oni plamte svjetlucavim aureolama raznih boja, ali opisati ih je nemoguće, jer naše riječi nedostaju da bi opisale ljepotu njihovog visokog života.
Postoje Anđeli, koji vode razgovore između sebe pomoću boja, a postoje i druga plemena, rase, redovi među njima, koja se za svoje sporazumijevanje služe glasovima ili muzikom. Ovi posljednji se u Indiji nazivaju Gandharvas; mi nemamo u kršćanstvu nikakvo tradicionalno ime za njih, te ih tako zovemo «Muzički Anđeli». Ali, ono divno, čudesno, iskreće, bliješteće svijetlo jest zapravo sve, što bismo kao nešto najljepšega, mogli u svemu tome vidjeti; kad bi se koji Anđeo mogao pokazati vidljivim pred našim očima.
Ovi veliki i slavni Dusi, sasvim općenito govoreći, imaju približno ljudski oblik, veličine otprilike kao čovjek, iako su katkada čitavi kolosi, a katkada vrlo daleko od ljudskog oblika, a svi oni imaju velika, mirna, čudesno divna lica, zvjezdanih očiju punih mira.
Nastavlja se…

- 15:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI

TEME I LINKOVI