aurum

Zar ti izgleda mala stvar da si prošlu godinu proveo samo u vršenju « porodičnih obaveza » ? Nikako ! Kakvog li boljeg razloga za nagradu, kakva je bolja disciplina potrebna od vršenja dnevnih i trenutnih dužnosti ?
Vjeruj mi, čovjek ili žena koje je život smjestio usred malih, običnih dužnosti, žrtvovanja i dragih ljubaznosti, uzdići će se do širih razmjera Dužnosti, Žrtve i Milosti za čitavo čovječanstvo.
Za kakvom boljom Stazom prema prosvjetljenju težiš od ove, koja Ti pruža priliku dnevnog pobjeđivanja samog sebe, ustrajanja usprkos osjetnog psihičkog napredovanja, podnošenja sudbinskih nesreća snagom smirene vedrine koja ih pretvara u duhovni napredak, budući da se dobro i zlo ne mjere na nižoj, fizičkoj razini postojanja.
Neka te ne obeshrabruje činjenica da se Tvoje djelovanje odvija ispod nivoa Tvojih težnji, međutim s tim se nemoj zadovoljiti, budući da prečesto težiš duhovnom i moralnom nemaru, radije se prepuštajući struji života – umjesto da kreneš vlastitim putem.
Tvoj je duhovni napredak mnogo veći nego što si u stanju spoznati, i bilo bi dobro da vjeruješ da je takav razvoj sam po sebi važniji nego li shvaćanje toga na tvojoj fizičkoj razini svijesti.

Ovog se trena ne želim upuštati u druge teme, a ovih nekoliko redaka shvati kao srdačno priznanje za tvoje napore, i predstavljaju ozbiljno ohrabrenje da zadržiš smiren i hrabar duh prema vanjskim događajima u sadašnjosti, a duh pun nade za dolazeća vremena i to na svim područjima.

*****

ČETVRTO POGLAVLJE

Od svih kvalifikacija je najvažnija LJUBAV . Ako je ona dovoljno jaka, potaknuti će čovjeka da stekne i sve ostalo, a sve ostalo bez nje nikada ne bi bilo dovoljno.

Ova se kvalifikacija često prevodi kao intenzivna želja za oslobođenjem od kruga rađanja i umiranja, i za sjedinjenjem s Bogom. Izrečeno na takav način, zvuči sebično i daje samo jedan dio pravog značenja. To nije toliko želja koliko volja, odlučnost, riješenost. Da bi proizvela rezultat, ta odlučnost mora ispuniti čitavu tvoju prirodu, ne ostavljajući mjesta nijednom drugom osjećaju. To je prava volja da se bude jedno s Bogom, ne da bi pobjegao od zamora i patnje, već da bi zbog tvoje duboke ljubavi prema Njemu mogao djelovati s Njim i onako kako On to čini. Budući da je On Ljubav, te ako želiš postati Jedno s Njim, moraš i ti biti ispunjen savršenom nesebičnošću i ljubavlju.

U svakodnevnom životu to znači dvije stvari: prvo, da paziš da ne povrijediš nijedno živo biće; drugo, da stalno očekuješ priliku da pomogneš.

Prvo, da nikoga ne povrijediš ! Tri su grijeha koji nanose svijetu više zla nego bilo što drugo; ogovaranje, okrutnost i praznovjerje; to su grijesi protiv Ljubavi. Čovjek koji želi ispuniti svoje srce božanskom ljubavlju mora se neprekidno čuvati takvih grijeha.
Gledaj što ogovaranje čini. Sve počinje jednom zlom misli koja je sama po sebi zločin. U svemu i u svakome ima dobra; u svemu i u svakome ima zla. Bilo koje od toga možemo pojačati razmišljajući o tome, te na taj način možemo pomoći ili ometati evoluciju; možemo činiti volju Logosovu ili Mu se oduprijeti. Ako misliš na zlo u drugome, činiš tri nevaljale stvari istovremeno :
1. Ispunjavaš okolinu tom zlom mišlju, umjesto nekom dobrom, te na taj način doprinosiš patnji svijeta.
2. Ako u čovjeku postoji zlo o kome misliš, ti ga time pojačavaš i hraniš; time činiš svoga brata gorim umjesto boljim. Ali najčešće toga zla i nema, ti si ga samo zamislio; tada tvoja nevaljala misao postaje iskušenje koje tjera tvoga brata na zlo, jer ako on još nije savršen, ti ga možeš učiniti takvim kakvim si ga zamislio.
3. Sam svoj um ispunjavaš zlim mislima umjesto dobrim; time kočiš svoj vlastiti rast, a za one koji mogu vidjeti – postaješ ružan i žalostan predmet umjesto lijep i privlačan.

Ne zadovoljavajući se što je tako povrijedio i sebe i svoju žrtvu, čovjek koji ogovara se trudi svim silama da i druge ljude učini suučesnicima svojih zlodjela. Željno im priča svoju ružnu priču nadajući se da će mu povjerovati; a tada se oni pridružuju izlijevanju zlih misli na jadnu žrtvu. I tako to ide iz dana u dan, i ne čini to jedan čovjek već tisuće. Počinješ li uviđati kako je nisko i strašno to ogovaranje? Moraš to potpuno izbjegavati. Nikada ne govori ružno o bilo kome; ne slušaj kada bilo tko ružno govori o drugome, već mirno reci : « Možda to i nije istina, a da i jest – uviđavnije je i ljepše o tome ne govoriti. »

O okrutnosti. Postoje dvije vrste: namjerna i nenamjerna.
Namjerna okrutnost je svjesno zadavanje bola drugom živom biću; to je najveći od svih grijeha i djelo više đavla nego čovjeka. Možda ćeš reći da nijedan čovjek ne može učiniti tako nešto; ipak, ljudi su to često činili, te svakodnevno čine to još i danas. Inkvizitori su činili to, a mnogi vjernici su činilo to u ime svoje vjere. I ljudi koji provode vivisekciju to čine; mnogi školski učitelji to redovito čine. Svi ti ljudi nastoje opravdati svoju brutalnost izgovarajući se na običaje; ali zločin ne prestaje biti zločinom zbog toga što ga mnogi čine. Karma se ne obazire na običaje; a karma okrutnosti je najstrašnija od svih. Barem u Indiji ne može biti nikakvog opravdanja za takve običaje, jer je dužnost nenasilja poznata svima. Sudbina okrutnih stići će i svakog onog tko namjerno ide ubijati božja stvorenja i zove to «sportom».
Takve stvari kao što su ove spomenute, znam da ne bi nikada činio; i radi Božje ljubavi, kada god ti se pruži prilika otvoreno ćeš govoriti protiv toga. Ali postoji i okrutnost govora, ne samo djelovanja; i čovjek koji izgovori riječ s namjerom da rani drugoga kriv je za taj zločin. Ni to nećeš činiti; ali ponekad i jedna nepažljiva riječ može učiniti isto toliko zla kao i zlonamjerno izrečena.

Zato moraš pripaziti na nenamjernu okrutnost. Do toga obično dolazi zbog nepažljivosti. Čovjek je toliko ispunjen pohlepom i škrtošću da nikada i ne pomišlja na patnju koju uzrokuje drugima time što ne obraća dovoljno pažnju na svoju ženu i djecu, ili ih pušta da gladuju. Netko pak misli na svoju vlastitu požudu i nije ga briga koliko će duša i tijela upropastiti da bi ju zadovoljio. Da bi uštedio nekoliko minuta posla, čovjek ne plati svoje radnike propisanog dana, ne razmišljajući o teškoćama koje im time uzrokuje. Toliko je patnje uzrokovano samo nepažnjom, zaboravljanjem da promislimo kako će neko naše djelo utjecati na druge. Ali karma nikada ne zaboravlja, i ne obazire se na to što ljudi zaboravljaju. Ako želiš stupiti na Put, moraš misliti na posljedice svega što činiš, da ne bi bio kriv za okrutnost iz nepažnje.

Praznovjerje je još jedno sigurno zlo, i uzrokovalo je mnoge strašne okrutnosti. Čovjek koji je sklon praznovjerju, prezire one koji su mudriji, nastoji ih prisiliti da misle kao i on. Pomisli samo na strašno klanje koje je rezultat praznovjerja da životinje treba žrtvovati, ili ono koje je uzrokovano još okrutnijim praznovjerjem, da je čovjeku meso potrebno za hranu. Sjeti se kako se zbog praznovjerja postupa sa potlačenim klasama u našoj voljenoj Indiji, i neka ti to bude primjer kako ta zla osobina može širiti bezobzirnu okrutnost čak i tamo gdje ljudi znaju za dužnost bratstva. Mnoge su zločine počinili ljudi u ime Boga Ljubavi, pokretani tom noćnom morom praznovjerja; budi zato jako pažljiv da ni traga od toga ne ostane u tebi.

Ta tri velika zla moraš izbjegavati jer je svako od njih sudbonosno za sav napredak, jer to su grijesi protiv Ljubavi. Ali ne samo da se moraš kloniti zla, moraš biti aktivan u dobročinstvima.
Moraš do te mjere biti ispunjen intenzivnom željom za služenjem da si stalno spreman pomoći svima oko sebe; ne samo čovjeku, već i životinjama i biljkama. Moraš svakodnevno služiti u malim stvarima, da bi ti to postalo navikom, tako da ne izgubiš rijetku priliku, kada ti se pruži, da učiniš nešto veliko.
Jer ako čezneš da budeš jedno s Bogom, to nije samo radi tebe, već da bi mogao biti kanal (provodnik) kroz koji Njegova ljubav može teći i doprijeti do tvoje braće.

Onaj tko na Putu ne postoji radi sebe već radi drugih, zaboravio je na sebe, da bi mogao bolje služiti drugima. On je poput pera u Božjim rukama, kroz kojeg Njegova misao može teći i naći odgovarajući izraz ovdje dolje, što bez toga ne bi bilo moguće.
Istovremeno, on je živi plamičak vatre koji zrači u svijet Božansku ljubav koja mu ispunjava srce.

Mudrost koja ti omogućava da pomogneš, volja koja usmjerava i vodi mudrost, ljubav koja inspirira volju – to su tvoje kvalifikacije.
Volja, Mudrost, Ljubav, su tri aspekta Logosa; a ti koji se želiš uvrstiti u Njegove redove, moraš u svijetu pokazati ta svojstva.
*****

DODATAK

TEOZOFSKO DRUŠTVO
Teozofsko društvo osnovano je 17. 11. 1875. godine. Danas ima sjedište u gradu Adyaru , Madras, Indija. Ciljevi društva su :

1. Da se oformi jezgra univerzalnog bratstva među ljudima bez obzira na razlike u rasi, vjeri, spolu, narodnosti, kasti ili položaju;
2. da se potakne komparativni studij svih religija, filozofija i nauka;
3. da se potakne istraživanje nerazjašnjenih zakonitosti prirode i čovjekovih latentnih moći.

Članovi društva mogu pripadati bilo kojoj postojećoj vjeroispovijesti ili pak ni jednoj, mogu prihvaćati bilo koju filozofiju ili pogled na svijet.
Ujedinjava ih samo prihvaćanje ciljeva Društva, njihova želja da otklone vjerske i nacionalne netrpeljivosti među ljudima, te želja da se zbliže sa svim ljudima dobre volje u potrazi za vječnim istinama i podijele sa njima plodove svoga studija. Ono što ih veže nije neko zajedničko vjerovanje, nego zajedničko traženje i težnja za Istinom.

TEOZOFIJA
« Teozofija » znači « božanska mudrost » ili mudrost koju imaju savršeni ljudi, po mudrosti slični Bogu. To nije neko novo naučavanje. Teozofija je drevna Mudrost koja je nastala kao rezultat istraživanja generacija prosvijetljenih mislilaca i vidovitih ljudi. Kroz vjekove ona se javljala širom svijeta i njene osnovne postavke čine temelje svih religija. Ipak, niti jedna religija ju ne može svojatati samo za sebe.
Teozofija čini život razumljivim i smislenim i ukazuje na to da pravednost i ljubav upravljaju evolucijom. Smrt se sagledava u svom pravom svijetlu kao običan događaj koji se periodički ponavlja u našem beskonačnom životu, otvarajući vrata punijoj i svjetlijoj egzistenciji .
Teozofija uči čovjeka da spozna razliku između svog duha (svog pravog JA) i svog uma i tijela, koji mu služe kao instrumenti i omogućuju da se izrazi u mentalnom i fizičkom svijetu . Ona unosi svijetlo u drevne (svete) spise i otkriva njihova tajna značenja.
Članovi Teozofskog društva proučavaju ove istine, a naziv «Teozof» zaslužuju oni koji nastoje živjeti po njima. Svatko tko je voljan učiti, biti tolerantan, gajiti više ideale i ustrajno raditi, bit će dobrodošao član, a o njemu samom ovisi da li će postati i pravi Teozof .

***** završetak.

TREĆE POGLAVLJE

ISPRAVNO VLADANJE. Šest pravila ponašanja koja se posebno traže, Majstor opisuje ovako:

1. Samokontrola u mislima
2. Samokontrola u djelovanju
3. Tolerancija
4. Vedrina
5. Usmjerenost
6. Povjerenje

( Znam da se ovih šest često prevodi drugačije, baš kao što je to slučaj sa imenima osnovne četiri kvalifikacije; ali u svim slučajevima koristim imena koja je sam Majstor upotrijebio kada mi ih je tumačio. )

1. Mentalna samokontrola

Kvalifikacija bezželjnosti govori o potrebi kontroliranja astralnog tijela; ovdje se govori o istome u vezi mentalnog tijela. To znači kontrolu svog temperamenta, tako da ne osjećaš srdžbu ili nestrpljivost, kontrolu uma, tako da je misao uvijek smirena i neuznemirena, a preko uma kontrolu živaca, tako da su oni uvijek što manje podložni iritaciji. Ovo posljednje je teško, jer kada se nastojiš pripremiti za Put, ne možeš izbjeći a da tijelo ne učiniš senzitivnijim, tako da se živci lakše pobuđuju s bukom ili nekim šokom te bilo koji pritisak oštrije osjećaju; ali moraš učiniti najbolje što možeš.

Smiren um znači i hrabrost, tako da se bez straha možeš suočiti sa kušnjama i teškoćama Puta; to također znači stabilnost, tako da možeš učiniti lakim sve nevolje kojima je ispunjen život svih nas, te izbjeći da neprekidno brineš oko sitnica što mnogim ljudima ispunjava veći dio vremena.
Majstor poučava da uopće nije važno što se čovjeku događa izvana; žalosti, problemi, bolesti, gubici – sve mu to ne smije predstavljati ništa, i ne smije dozvoliti da utječe na smirenost njegovog uma.
Sve su to rezultati prošlih djela, i kada dođu moraš ih vedro podnositi, imajući na umu da je svako zlo prolazno, i da ti je dužnost uvijek ostati radostan i smiren. Sve te nevolje pripadaju tvojim prošlim životima, ne ovom; ne možeš ih izmijeniti pa je beskorisno brinuti oko toga. Misli radije o onome što sada činiš, što će uzrokovati okolnosti tvog idućeg života, jer to možeš izmijeniti.

Nikad nemoj dozvoliti da budeš tužan ili deprimiran. Depresija zarazno utječe na druge i čini im život težim, što nemaš prava uzrokovati. Zato, ako ti dođe, odmah je odbaci.
Misao treba kontrolirati na jedan način; ne smiješ joj dozvoliti da luta. Što god činio, zadrži misao na tome, kako bi to savršeno obavio; ne ostavljaj um besposlenim, već u pozadini uvijek održavaj dobre misli, spremne da izađu u prvi plan čim um bude slobodan.
Svakog dana upotrijebi svoju misaonu moć za dobre ciljeve; budi sila u smjeru evolucije. Misli svakog dana na nekog za koga znaš da je u žalosti ili da pati ili mu je potrebna pomoć, pa izlij misli ljubavi na njega.
Uzdrži um od ponosa, jer ponos dolazi samo iz neznanja.
Čovjek koji ne zna, misli za sebe da je velik, da je učinio ovu ili onu veliku stvar; mudar čovjek zna da je samo Bog velik, da sva dobra djela čini samo Bog.

2. Samokontrola u djelovanju

Ako ti je misao ispravna, onda sa djelovanjem nećeš imati puno problema. Ali zapamti, da bi bila korisna čovječanstvu, misao se mora ostvariti u djelovanju. Ne smije biti lijenosti, već neprekidna aktivnost u pozitivnom smjeru. Obavljaj svoju vlastitu dužnost, a ne dužnost nekog drugog (osim uz njegovu dozvolu i da bi mu pomogao). Pusti svakog čovjeka da radi na svoj način; budi uvijek spreman da ponudiš svoju pomoć tamo gdje je potrebno, ali nikada se ne miješaj. Većini ljudi je najteže naučiti brinuti svoju brigu; ipak, upravo to treba činiti.
Ne smiješ zaboraviti na svoje svakodnevne dužnosti samo zato što se pokušavaš posvetiti višem radu, jer dok ih ne obaviš, nisi slobodan za drugu vrstu služenja. Ne preuzimaj na sebe nove svjetovne dužnosti; ali one koje si već preuzeo moraš ispuniti savršeno – sve jasne i razumne dužnosti koje sam raspoznaješ kao takve, a ne imaginarne dužnosti koje ti drugi pokušavaju nametnuti. Ako želiš biti Njegov, moraš običan rad obavljati bolje od drugih, ne lošije; jer i to moraš učiniti za Njega.

3. Tolerancija

Moraš osjećati savršenu toleranciju prema svima, i gajiti iskren interes za vjerovanja pripadnika drugih religija baš kao i za svoju vlastitu. Njihova vjera je isto tako put do Najvišeg kao što je i tvoja. Da bi pomogao svima, moraš razumjeti sve.
Međutim, da bi stekao tu savršenu toleranciju, moraš najprije sam sebe osloboditi od vjerskog licemjerja i praznovjerja. Moraš naučiti da nikakve ceremonije nisu potrebne, inače ćeš se smatrati, na neki način, boljim od onih koji ih ne provode. Ipak, ne osuđuj one koji još uvijek prianjaju uz ceremonije. Pusti ih da rade kako žele, ali ne dopusti da ometaju tebe koji znaš istinu – nemoj dozvoliti da ti nametnu ono što si ti već prerastao. Imaj razumijevanja za sve; budi dobrostiv prema svima.
Tvoja stara vjerovanja, tvoji stari rituali će ti možda izgledati apsurdni sada kada su ti oči otvorene; možda to zaista i jesu. Iako više ne sudjeluješ u njima, poštuj ih radi onih dobrih duša kojima su ta vjerovanja i ceremonije još uvijek važni. Oni imaju svoje mjesto, svoju svrhu; to su kao one dvije iscrtane linije koje su te vodile kada si kao dijete učio pisati ravno i ravnomjerno, sve dok nisi naučio pisati mnogo bolje i slobodnije bez njih. Bilo je vrijeme kada si ih trebao; sada je to vrijeme prošlo.

Jedan veliki Učitelj je jednom napisao: « Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, mislio kao dijete, ali kada sam odrastao, odbacio sam djetinje stvari. »
Ali, onaj koji je zaboravio svoje djetinjstvo i izgubio osjećaj za djecu, nije čovjek koji bi ih mogao poučavati ili im pomoći. Zato na sve gledaj dobrostivo, smireno i s tolerancijom, na sve podjednako, bili to budisti ili hindusi, đajini ili židovi, kršćani ili muslimani .

4. Vedrina

Moraš vedro podnositi svoju karmu, bez obzira kakva ona bila, gledajući na svaku patnju koja ti dolazi kao na veliku čast, jer to pokazuje da gospodari tvoje karme smatraju da zavrjeđuješ da ti pomognu. Koliko god bilo teško, budi zahvalan da nije još teže. Imaj na umu da si od male koristi Majstoru dok ne odradiš svoju zlu karmu, dok se ne oslobodiš. Predavši se Njemu, zatražio si da ti se karma ubrza i tako sada u jednom ili dva života odrađuješ ono što bi inače možda bilo razvučeno kroz stotine života. Da bi je odradio na najbolji mogući način, moraš je podnositi vedro, drage volje.

Još nešto. Moraš se odreći svakog osjećaja posjedovanja. Karma ti može oduzeti stvari koje najviše voliš – čak i ljude koje najviše voliš. I tada moraš biti vedar, spreman da se rastaneš od bilo čega i od svakoga.
Često je Učitelju potrebno da izlije svoju snagu na druge preko svog učenika; On to ne može učiniti ako se učenik prepusti depresiji. Zato vedrina mora biti pravilo.

5. Usmjerenost

Jedna jedina stvar koju moraš postaviti pred sebe je da obavljaš Učiteljev rad. Bilo što drugo da ti dođe da uradiš, to nikada ne smiješ zaboraviti. Ali ništa drugo ti i ne može doći, jer sav koristan rad, rad na pomaganju, nesebičan rad je Učiteljev rad i obavljaj ga za Njega. Moraš posvetiti svu svoju pažnju svakom djeliću koji radiš, tako da to obaviš najbolje što možeš.
Onaj isti Učitelj napisao je još: « Što god činiš, učini to svim srcem, kao da činiš Gospodinu, a ne ljudima. » Zamisli kako bi obavio neki posao kada bi znao da će Majstor odmah doći da to pogleda; sa takvim stavom moraš prići svemu što radiš.
Oni koji najviše znaju, najbolje će razumjeti što znači taj citat.
Postoji još jedan sličan citat, mnogo stariji: « Što god tvoja ruka čini, neka učini to svom svojom moći. »
Usmjerenost također znači da te nikada ništa, ni za trenutak ne skrene s Puta na koji si stupio. Nikakva zamamna iskušenja, nikakvi svjetovni užici, čak ni svjetovne ljubavi, ne smiju te skrenuti u stranu. Ti se moraš sjediniti sa Putem, on mora postati toliko dio tvoje prirode da ga slijediš automatski, bez potrebe da o tome razmišljaš, i ne možeš skrenuti u stranu. Ti kao Monada, odlučio si to; odstupiti od Puta, značilo bi odstupiti od samoga sebe.

6. Povjerenje

Moraš imati povjerenje u svog Učitelja; moraš imati povjerenje u sebe. Ako si vidio Majstora, imat ćeš i Njega neograničeno povjerenje kroz mnoge živote i smrti. Ako Ga još nisi vidio, moraš ga nastojati dokučiti i imati povjerenja u Njega, u protivnom ni On ti ne može pomoći. Ako nema savršenog povjerenja, ne može biti ni savršenog toka ljubavi i snage.

Moraš imati povjerenje i u sebe. Misliš da sebe i suviše dobro poznaješ? Ako tako misliš, ne poznaješ se, poznaješ samo vanjsku ljusku koja je često pala u blato. Ali Ti, pravi Ti – si iskra iz same Božje vatre, a Bog koji je svemoguć je u Tebi – i zbog toga nema ničega što ne možeš učiniti ako to zaželiš.
Reci sam sebi : « Što je jedan čovjek učinio, može i drugi. Ja sam čovjek, a istovremeno i Bog u čovjeku; mogu to učiniti i učinit ću. »
Tvoja volja mora biti kao kaljeni čelik, ako želiš kročiti Stazom.

*****

DRUGO POGLAVLJE

Mnogima kvalifikacija BEZŽELJNOSTI teško pada, jer misle da oni jesu svoje želje – i ako im se oduzmu njihove posebne želje, njihovi prohtjevi i antipatije, da tada ne ostaje nikakvog jastva.
Ali to su samo oni koji nisu vidjeli Učitelja; u njegovom uzvišenom prisustvu nestaje svaka želja osim želje – biti kao on. Ipak, i prije nego što ti se pruži ta radost da ga sretneš licem u lice, možeš postići bezželjnost ako to želiš. Razlučivanje ti je već pokazalo da stvari koje većina ljudi želi, kao što su bogatstvo i moć, nisu vrijedni posjedovanja; kada to zaista osjetiš a ne samo kažeš, tada prestaje svaka želja za njima.
Do ovdje je bilo jednostavno; potrebno je samo shvatiti.
Međutim, ima i takvih koji se odreknu traženja za svjetovnim ciljevima samo da bi zaslužili raj ili da bi postigli osobno oslobođenje od ponovnog rađanja; ne smiješ upasti u ovu grešku. Ako si sasvim zaboravio na ego, tada ne možeš razmišljati o tome kada ćeš se osloboditi ili u kakvu vrstu raja ćeš ući. Zapamti da svaka sebična želja vezuje, bez obzira koliko uzvišen bio njen cilj, i dok je se ne oslobodiš nisi sasvim slobodan da bi se posvetio majstorovom radu.
Kada sve želje nestanu, još uvijek može postojati želja da vidiš rezultate svog rada. Ako nekome pomogneš, želiš vidjeti koliko si mu pomogao; možda čak želiš da i on to uvidi i da bude zahvalan. Ali to je još uvijek želja i nedostatak povjerenja. Kada izliješ svoju snagu da bi pomogao, mora doći do rezultata, vidio ga ti ili ne vidio; ako poznaješ Zakon znaš da to mora biti tako.
Dakle, moraš djelovati ispravno radi same ispravnosti, a ne zbog nade u nagradu; moraš raditi zbog samog rada, a ne iz želje da vidiš rezultat; moraš se posvetiti služenju svijetu jer ga voliš i jer ne možeš drugačije postupiti.
Ne gaji želje za psihičkim moćima; one će doći kada Majstor bude vidio da ih trebaš. Forsirati ih prerano, često donosi mnoge nevolje; onaj koji ih ima često je zaveden od strane varljivih duhova prirode; ili postaje umišljen zamišljajući da ne može pogriješiti. U svakom slučaju, vrijeme i energija koje treba uložiti da bi ih se steklo, mogu se korisnije upotrijebiti u radu za druge. Moći će doći u toku razvoja – one moraju doći, a ako Majstor vidi da bi bilo korisno da ih stekneš ranije, reći će ti kako da ih razviješ bez opasnosti. Do tada, bolje je biti bez njih.
Čuvaj se i malih želja koje su prisutne u svakodnevnom životu. Nikad ne poželi da zablistaš, da se pokažeš pametnim; ne gaji želju da se pokazuješ govorom. Dobro je govoriti malo; još bolje ne reći ništa, osim ako si sasvim siguran da je ono što želiš reći istinito, ljubazno i korisno. Prije nego što progovoriš, pažljivo razmotri da li ono što ćeš reći ima ta tri svojstva; ako nema, ne reci to.

Dobro je već sada se naviknuti na to da pažljivo razmislimo prije nego što progovorimo; jer kada budeš iniciran, morati ćeš paziti na svaku riječ da ne bi rekao ono što se ne smije reći. Veliki dio svakodnevnog govora nepotreban je i glup; kada se radi o ogovaranju, onda je i zao. Zato se navikni da slušaš umjesto da govoriš; ne nudi svoje mišljenje ako te ne pitaju. Jedan od načina na koji su kvalifikacije opisane je slijedeći: znati, usuditi se, htjeti i šutjeti; a ovo posljednje je najteže.

Druga svakodnevna želja na koju moraš strogo pripaziti je želja da se miješaš u stvari drugih. Ono što netko drugi učini, kaže ili vjeruje ne tiče te se i moraš naučiti da ga pustiš na miru. On ima puno pravo na slobodu misli, govora i djelovanja, sve dok u tome ne ometa drugoga. Ti sam tražiš pravo na slobodu da činiš ono što smatraš ispravnim; istu slobodu moraš dopustiti i drugome, i kada on iskoristi tu slobodu, nemaš nikakvog prava govoriti o njemu.
Ako misliš da on griješi i ako ti se pruži prilika da mu se u četiri oka obratiš i učtivo kažeš zašto misliš ta je to tako, postoji mogućnost da ga uvjeriš; ali u mnogim slučajevima takvo miješanje zna biti neispravno. Ni u kojem slučaju ne smiješ otići nekoj trećoj osobi i tračati o toj stvari, jer to je veliko zlodjelo.
Ako vidiš neki slučaj okrutnosti prema životinji ili djetetu, dužnost ti je da se umiješaš. Ako vidiš da netko krši zakon, trebao bi obavijestiti nadležne organe. Ako si zadužen za neku osobu da bi je poučavao, tada je tvoja dužnost da mu pažljivo ukažeš na njegove grješke.
Osim takvih slučajeva, brini svoju brigu i nauči vrlinu šutnje.

*****

Između ispravnog i krivog okultizam ne zna za kompromis. Po svaku cijenu moraš činiti ono što je ispravno, a ono što je krivo ne smiješ činiti, bez obzira što bi neuki ljudi mislili ili rekli. Duboko proučavaj skrivene zakonitosti prirode, i kada ih upoznaš uskladi svoj život sa njima, uvijek inteligentno koristeći zdrav razum.
Razlikuj i važno od nevažnog. Čvrst kao stijena kada je u pitanju dobro i loše, uvijek popusti drugima u stvarima koje nisu bitne. Uvijek budi obazriv i blag, razuman i uviđavan dopuštajući drugima istu onu slobodu koja je i tebi samom potrebna.
Trudi se uvidjeti što je vrijedno činiti; imajući na umu da ne sudiš o nekoj stvari po njenoj veličini. Neka mala stvar koja je direktno korisna u Učiteljevom radu mnogo je vrjednija nego neka velika stvar koju svijet naziva dobrom. Razlikuj, ne samo korisno od nekorisnog, već ono što je korisnije od onog što je manje korisno. Nahraniti siromašne je dobar, plemenit i koristan čin; ali nahraniti njihove duše plemenitije je i korisnije nago nahraniti im tijela. Svaki bogat čovjek može nahraniti tijela, ali samo oni koji znaju mogu nahraniti dušu. Ako znaš, dužnost ti je pomoći drugima da saznaju.

Ma koliko mudar bio, na ovom Putu imaš mnogo toga učiti; toliko da i tu moraš razlučivati, dobro promisli što se isplati učiti. Svako znanje je korisno, jednog dana imat ćeš svo znanje; ali dok imaš samo dio, pazi da to bude samo najkorisniji dio. Bog je ne samo Ljubav, već i Mudrost; i ukoliko više mudrosti imaš utoliko više možeš manifestirati Njega. Uči dakle, ali uči prvo ono, što će ti najviše pomoći da pomažeš drugima. Strpljivo prioni uz svoj studij, ne da bi te ljudi smatrali mudrim, niti da bi imao to zadovoljstvo i radost da budeš mudar, već zato što jedino mudar čovjek može mudro pomoći. Ma koliko ti želio pomoći, ako si neznalica, možeš učiniti više zla nego li dobra.

Razlikuj istinu i laž; nauči da budeš potpuno istinit; mišlju, riječju i djelom.
Prvo u mislima; a to nije lako, jer u svijetu ima mnogo neistinitih misli, mnogo glupog praznovjerja, a nitko tko je u okovima praznovjerja ne može napredovati. Zato ne smiješ imati neko mišljenje samo zato što ga drugi ljudi imaju, niti zato što se u to stoljećima vjerovalo, niti zato što je to napisano u nekoj knjizi koju ljudi smatraju svetom; moraš sam promisliti o toj stvari, i sam prosuditi koliko je ona razumna. Imaj na umu da čak i ako se tisuću ljudi složi o nekom pitanju, ako ništa ne znaju o tom predmetu, njihovo mišljenje nema nikakvu vrijednost. Onaj koji je pošao Putem mora naučiti razmišljati svojom glavom, jer praznovjerje je jedno od najvećih zala ovog svijeta, jedan od okova kojih se moraš potpuno osloboditi.

Tvoje mišljenje o drugima mora biti istinito i ispravno; ne smiješ misliti o njima ono što ne znaš. Ne pretpostavljaj da oni uvijek razmišljaju o tebi. Ako netko učini nešto što misliš da bi te moglo povrijediti, ili kaže nešto što smatraš da se tiče tebe, ne pomišljaj odmah: «on me htio povrijediti». Najvjerojatnije nikada nije ni pomislio na tebe, jer svaka duša ima svoje vlastite probleme i čovjekove misli se najčešće vrte oko njega samoga.
Ako ti se netko obrati sa srdžbom, ne pomišljaj: «on me mrzi, želi mi nanijeti zlo». Vjerojatno ga je netko ili nešto razljutilo i budući da te je u tom trenutku sreo, on će iskaliti svij bijes na tebi. On postupa nerazumno, jer svaka srdžba je nerazumna, ali zato ti nemoj neistinito misliti o njemu.
Kada jednom postaneš Majstorov učenik, moći ćeš uvijek iskušati istinitost svoje misli uspoređujući je sa njegovom. Jer učenik je jedno s Učiteljem, i dovoljno mu je da vrati svoju misao u Učiteljevu da bi istog trena vidio da li se one slažu. Ako se ne slažu, učenik zna da je u krivu, i istog trena je mijenja, jer je Učiteljeva misao savršena, on zna sve. Oni koji još nisu prihvaćeni učenici ne mogu to činiti; ali mogu sebi mnogo pomoći zaustavljajući se da pomisle: « Što bi Učitelj mislio o ovome? Što bi Učitelj rekao ili učinio u ovim okolnostima? »
Jer nikada ne smiješ učiniti, reći ili pomisliti nešto što ne možeš zamisliti da bi Učitelj učinio, rekao ili pomislio.
I u govoru moraš biti ispravan – točan i bez pretjerivanja. Nikad ne pripisuj svoje motive drugome; samo njegov Majstor zna što on misli, i on možda djeluje iz razloga na koji nikada nisi pomislio.
Ako čuješ da netko priča protiv nekoga, ne ponavljaj to; možda nije istina, a čak i da je, ljubaznije je ne reći ništa. Dobro razmisli prije nego što progovoriš, da ne bi upao u netočnost.

Budi ispravan u djelovanju; nikada se ne pretvaraj da si nešto što nisi, jer svako pretvaranje predstavlja smetnju čistom svjetlu istine koje bi trebalo sjati kroz tebe kao što sunčeva svjetlost sja kroz čisto staklo.
Razlikuj sebično od nesebičnog. Sebičnost ima mnoge oblike, i kada misliš da si je konačno uništio u jednome od njih, ona se pojavljuje u drugom snažna kao i prije. Postupno ćeš se ipak toliko ispuniti mišlju o pomaganju drugima, da više neće biti mjesta niti vremena za bilo kakvu pomisao o sebi.

Moraš razlučivati u još jednom pogledu. Nauči se prepoznavati Boga u svakome i u svemu, bez obzira koliko zlo izgledalo na površini.
Pomozi svom bratu kroz ono što imaš zajedničko s njim, a to je božanski život; nauči kako da to pobudiš u njemu, nauči kako da se obratiš tome u njemu; tako ćeš izbaviti svog brata iz pogreške.

*****

PRVO POGLAVLJE

Prvo od svih svojstava je RAZLUČIVANJE ; obično se uzima kao razlučivanje između stvarnog i nestvarnog, a vodi čovjeka sve do Staze. To je to, ali i mnogo više; i to treba provoditi ne samo na početku Puta, već i na svakom koraku, svakog dana, sve do kraja. Na Stazu stupaš jer si naučio da jedino na njoj možeš naći one stvari koje su vrijedne stjecanja.
Ljudi koji ne znaju, rade da bi stekli bogatstvo i moć, ali te stvari su najviše za jedan život, te su prema tome nestvarne. Postoje vrjednije stvari od ovih prolaznih, stvari koje su stvarne i trajne; kada si ih jednom vidio, ne želiš više one druge.
Na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi; oni koji znaju i oni koji ne znaju; upravo znanje je ono što je važno. Nije važno koju religiju čovjek prihvaća, kojoj rasi pripada; jedina zaista važna stvar je znanje, znanje o božjem planu za ljude. Jer Bog ima PLAN, a taj plan je EVOLUCIJA. Kada ga čovjek jednom vidi i zaista upozna, ne može a da ne radi za njega i sjedini se s njim, jer on je tako veličanstven, tako divan. I zato, budući da zna, on je na božjoj strani, zastupajući dobro i pružajući otpor zlu, radeći za evoluciju a ne za sebičnost.
Ako je na božjoj strani, on je jedan od nas, i nimalo nije važno da li se on naziva Hindusom ili budistom, kršćaninom ili muslimanom, da li je Indijac ili Englez, Kinez ili Rus. Oni koji su na Njegovoj strani znaju zašto su ovdje, što im je raditi, te nastoje to učiniti; svi drugi još ne znaju što treba činiti, te tako često postupaju nerazumno, i pokušavaju smisliti za sebe putove za koje misle da će im biti ugodni, ne shvaćajući da smo svi Jedno, te da prema tome nekome može biti zaista ugodno samo ono što ono Jedno želi. Oni slijede nestvarnost umjesto stvarnost. Sve dok ne nauče razlučivati između to dvoje, nisu se uvrstili na božjoj strani, te je zato ovo razlučivanje prvi korak.

Ali čak i kada si se opredijelio, još uvijek moraš znati da postoji više vrsta stvarnog i nestvarnog; razlučivati treba i između ispravnog i krivog, važnog i nevažnog, korisnog i nekorisnog, istinitog i lažnog, sebičnog i nesebičnog.
Između ispravnog i krivog ne bi smjelo biti teško izabrati, jer oni koji žele slijediti Učitelja već su odlučili da se po svaku cijenu pridržavaju ispravnog. Ali tijelo i čovjek su dvije različite stvari, a čovjekova volja nije uvijek ono što i tijelo želi. Kada tvoje tijelo nešto poželi, stani i razmisli da li to TI zaista želiš . Jer TI si Bog, i želiš samo ono što Bog želi; ali moraš duboko kopati u sebi da bi pronašao Boga u sebi, i čuo Njegov glas, koji je TVOJ glas.
Ne miješaj svoja tijela sa samim sobom – ni svoje fizičko tijelo, ni astralno ni mentalno. Svako od njih pretvarat će se da je tvoj Ja, da bi steklo ono što želi. Ali ti ih moraš sve upoznati, i spoznati sebe kao njihovog gospodara.
Kada ima posla koji treba obaviti, fizičko tijelo se želi odmarati, izaći u šetnju, jesti i piti; a čovjek koji ne zna kaže sam sebi: » Ja želim te stvari, i moram ih učiniti ». Čovjek koji zna kaže: « To što želi nije Ja, i mora malo pričekati ». Često kada se pojavi prilika da pomognemo nekome, tijelo osjeća: « Koliko će mi to neprilika donijeti; neka to učini netko drugi ». Ali čovjek odgovara tijelu: «Nećeš me ometati u obavljanju dobrog djela ».
Tijelo je tvoja životinja – konj na kojem jašeš. Zato moraš dobro postupati s njim i dobro se brinuti o njemu; ne smiješ ga preopterećivati, moraš ga hraniti ispravno samo čistom hranom i čistim pićem, držati ga uvijek čistim, čak i od najmanje trunčice prljavštine. Jer, bez savršeno čistog i zdravog tijela ne možeš obaviti naporan pripremni rad, ne možeš izdržati njegov neprekidni napor. Ali Ti uvijek moraš biti taj koji vladaš tijelom, a ne da tijelo vlada tobom.
Astralno tijelo ima svoje želje - na desetine njih; ono želi da se naljutiš, da izgovoriš grube riječi, da se osjećaš ljubomornim, da budeš pohlepan za novcem, da zavidiš drugim ljudima na njihovoj svojini, da se prepustiš depresiji. Sve te stvari ono želi, ne zato jer Te želi povrijediti, već zato što voli burne vibracije, i želi ih često mijenjati. Ali Ti ne želiš ni jednu od tih stvari i zato moraš razlikovati između svojih želja i želja tvog tijela.
Tvoje mentalno tijelo želi misliti odvojeno, uzdići se iznad drugih. Čak i nakon što si ga odvojio od svjetovnih stvari, ono još uvijek nastoji kalkulirati za sebe, navesti te da misliš na svoj vlastiti napredak, umjesto da misliš na Učiteljev rad i na pomaganje drugima. Kada meditiraš, ono će nastojati da te navede da misliš na mnoštvo različitih stvari koje ono želi, umjesto na onu jednu stvar koju Ti želiš. Ti nisi taj um, ali on je tvoj i ti ga koristiš; tu je dakle potrebno razlučivanje. Moraš budno paziti, jer inače nećeš uspjeti.

DO NOGU UČITELJA

Autor: A l c i o n e

Naslov originala: At the Feet of the Master
Izdavač originala: The Theosophical Publishing House, Adyar, Madras, India
Prvo izdanje: 1910. godine
Prijevod trideset i trećeg izdanja iz 1974. godine: Emilio Trampuž
Izdavač: Teozofsko društvo u SFRJ, Zagreb, 1984.

P o s v e ć e n o ... o n i m a ... k o j i ... t r a ž e

PREDGOVOR - Dr. Annie Besant

Kao starijoj, dana mi je čast da napišem uvodnu riječ ovoj maloj knjižici, prvijencu jednog mlađeg brata, mlađeg tijelom ali ne i dušom. Učenja sadržana u njoj dao mu je njegov Učitelj pripremajući ga za Inicijaciju, a on ih je zapisao po sjećanju – polako i mukotrpno, jer njegovo znanje engleskog jezika je prošle godine bilo mnogo manje tečno nego što je sada. * Veći dio predstavlja prenošenje Učiteljevih vlastitih riječi; ono što nije doslovce rečeno je ustvari Učiteljeva misao uvijena u učenikove riječi. Dvije propuštene rečenice dodao je sam Učitelj. U druga dva slučaja dodana je ispuštena riječ. Osim ovoga, to je potpuno Alcyone ovo djelo, njegov prvi dar svijetu.
Neka ova knjižica pomogne drugima kao što je izgovorena riječ pomogla njemu – on je daje upravo sa takvom nadom. Učenja mogu biti plodonosna samo ako se žive, kao što ih je on živio kada ih je primio od Učitelja.
Ako se slijedi primjer kao što se slijedi pravilo, tada će se i čitatelju, kao i piscu otvoriti velika Vrata i njegove noge će kročiti na Stazu.

Annie Besant, prosinac 1910.

* Ovaj predgovor napisan je kada je Krishnamurtiju bilo petnaest godina i dok je bio pod starateljstvom Dr. Annie Besant. – izdavači. Tada je pisao pod pseudonimom Alcyone.

UVODNA RIJEČ

Ovo nisu moje riječi; to su riječi Učitelja koji me je učio. Bez njega ne bih mogao ništa ali uz njegovu pomoć sam stupio na Stazu. I ti želiš stupiti na istu Stazu pa će riječi koje mi je govorio pomoći i tebi, ako ih budeš slušao.
Nije dovoljno reći da su one istinite i lijepe; čovjek koji želi uspjeti mora učiniti točno ono što mu se kaže. Gledati hranu i reći da je ona dobra, neće zadovoljiti gladnog čovjeka; on mora pružiti ruku i jesti. Isto tako, čuti Učiteljeve riječi nije dovoljno; moraš učiniti točno ono što kaže, pazeći na svaku riječ, pazeći na svaki znak. Ako neki znak ne primijetimo, ako neku riječ propustimo, ona je izgubljena za uvijek; jer ON ne govori dva puta.

Kao preduvjeti za ovu Stazu potrebna su ova četiri svojstva :

Razlučivanje ..........Bezželjnost ..........Ispravno vladanje .......... Ljubav

Pokušat ću vam prenijeti ono što mi je Učitelj rekao o svakome od tih svojstava.

*****

« Nitko ti nije prijatelj, nitko ti nije neprijatelj, svaki čovjek ti je učitelj. »

Ovu misao koju sam čuo u samom početku mog teozofskog školovanja, nisam u početku baš potpuno usvojio. Tek kasnije, suočen s mnogim ljudima, uvidio sam da su svi oni koji su igrali ulogu mog prijatelja ili ulogu mog neprijatelja, bili moji dobri učitelji.
Mogu čak ustvrditi da su oni koji su mi bili «neprijatelji», bili moji bolji učitelji, jer je ta poduka bila dramatičnija, moglo bi se reći «upečatljivija».
Ako usvojimo ovu misao iz prvog reda, tada se u nama događa velika promjena. Ne promatramo više svijet u crno bijeloj tehnici, kao dobar ili loš, prijateljski ili neprijateljski, nego u svakoj situaciji uočavamo koja nam je pouka upućena i zahvalni smo na tome.
Jeste li imali takva iskustva ? Kako osjećate ovu temu ?
Posebno je lijepo kada nekoga prepoznamo kao učitelja zbog njegovog iskustva i mudrosti koju zrači iz sebe, a mi smo željni znanja i želimo biti u njegovoj blizini da koristimo svaki trenutak za učenje i širenje horizonta spoznaje. Spoznaje bilo kojeg znanja, a učitelj nije škrt i daje nam piti znanje onoliko koliko smo žedni.
Postoji mišljenje da je u današnje vrijeme odnos prema «učiteljima» drugačiji nego je bio prije pedeset i više godina. Neki tvrde da «učitelji» nemaju autoriteta kao nekada, da ih se ne cijeni kao nekada i da je njihova uloga beznačajna, jer eto, sve znanje je dostupno na razne načine pa i preko interneta. Kako vi razmišljate o toj temi ?
U idućih nekoliko dana objavit ću u nekoliko nastavaka knjižicu «DO NOGU UČITELJA» koja je prvi put objavljena 1910. godine.

Osvojite vašu dušu, tu vrlet-kulu gdje stanuje vladar svih brda i dolina oko kojih vaše vojske bitke biju. Vlasnik svega za što ratujete stanuje u vrlet-kuli vaše duše.
A vi, gdje pravdu tražite, od koga posjed otimate, čije šume siječete i gradove opsjedate, u nedoglede tako - a zašto? kad možete imati Onoga koji sve ima, imati ga bez mreže, bez lukavstva, bez zlata i bez mača - a kako? poklonivši Mu sebe, zadobivši Ga sobom, u vrlet-kuli duše.

Vesna Krmpotić, «Stotinu i osam» knjiga šesta (42)

Ala sam vas okupio, konci moji raznobojni, ne bih li izatkao od vas tkanicu šarenu, lik jednoroga na zidnoj slikariji, sliku bezličnoga na sagu i ćilimu.
Ala jedni drugima služite odrazno, pokazujući ono što negdje manjka, a drugdje ga je u obilju. Bezlik koji se skriva u liku u vama se nazire kad se jedni s drugima slažete; bezličje što se u lik zgusne pokaže se u tkanju vaše uzajamnosti. Svatko od vas ima nešto što drugi nema; svi zajedno imate sve što jedan nema kad je sam, a što ima kada je sa svima.

Vesna Krmpotić, «Stotinu i osam» knjiga šesta (74)

Vi pohađate školu svijeta, školu bez premca. Brzo ste svladali krljušti i škrge, peraje i kandže, rogove i bodlje ; ali u razredu čovjeka pišete opetovnicu, duga stoljeća debelu.
Bistroumci Moji, ta zašto vam dadoh Sebe kao učitelja ?
Zato da vam pokažem kako se iz razreda čovjeka prelazi u bezrazrednost Boga !

Vesna Krmpotić, «Stotinu i osam» knjiga šesta (89)

Već sam spomenuo da čovjek, dok je fizički živ, ima istovremeno 7 tijela, od kojih su prilično razvijeni : fizičko tijelo, astralno tijelo (tijelo emocija i želja), mentalno tijelo, a kod pojedinaca i tijela sa višim stupnjem vibracije. Životinje imaju fizičko i astralno tijelo, a poneke vrste i naznake mentalnog tijela (delfini, konji, guske, svinje…). Biljke imaju samo fizičko tijelo.
Zamislimo da su naša tijela naši konji a naša duša je ta koja upotrebljava i ravna našim fizičkim konjem, našim astralnim i mentalnim konjem. Mi toga često nismo svjesni i dozvoljavamo da naši konji vode naš život. Često kažemo «boli me glava» što nije istinito, pa treba reći «mog fizičkog konja boli glava, a što JA - DUŠA mogu učiniti da ga prestane boljeti ?»
Duša mora voditi brigu o svojim tijelima, kao što ratar vodi brigu o svome konju i daje mu najbolju hranu i čistu vodu i u razdoblju kada nema posla upregne ga da mu održava kondiciju. Ratar neće svome konju dati da pije rakiju i vino ili CocaColu.
Mi koji nismo osvijestili ovu situaciju dozvoljavamo svome fizičkom tijelu da pije mnoge stvari osim vode i da jede svašta, i da ne spava noću i dovoljno, da se ne kreće dovoljno i da zakržlja i udeblja se…
Dozvoljavamo svom astralnom tijelu da se hrani bijesom, mržnjom, strahovima, ljubomorom, … umjesto da ga hranimo osjećajima bratstva prema bližnjemu i ljubavlju prema mnogim osobama i prema svemu što postoji, što je djelo Kreatora.
Dozvoljavamo svom mentalnom tijelu da se hrani mislima o superiornosti nad ostalima, da snuje prijevaru nad drugima i da uživa u izmišljanju sve jačih i razornijih oružja. Često puta nas mentalno tijelo prevari i mi mislimo da smo mi naš ego i tada naš ego vlada našim životom i dovodi nas u sukobe sa drugim osobama kojima gospodari njihov ego. Iz tih sukoba nastaju ratovi !!

Tako se događa da sva naša tijela gospodare nama, u manjoj ili većoj mjeri, u različitim razdobljima našeg života. U mladosti nam gospodari fizičko tijelo (naročito putem hormona) i astralno tijelo (putem novootkrivenih emocija i raznih vezanosti). U zreloj dobi komandu nad nama često preuzme mentalno tijelo (putem već spomenutih ego - igrica). Većina ljudi na Zemlji danas su u istoj takvoj situaciji. Čovječanstvo je na tom stupnju razvoja, a to će se postepeno mijenjati kako budemo osvještavali da je pravi gospodar duša a ne spomenuti konji.

Postoji mnogo «tehnika» koje pomažu ljudima da spoznaju istinu o ovome što pričam i da preuzmu komandu nad našim spomenutim konjima. O tome će biti govora u budućim tekstovima.

Ako dozvolimo našim konjima da se «naviknu» na nešto (ako im udovoljavamo u svemu), tada smo si priuštili u vrlo skoroj budućnosti pravi «pakao».
Ta bliska budućnost je smrt našeg fizičkog tijela.
Pretpostavimo da je čovjek za života postao ovisnik o alkoholu. On je bio čovjek slabe volje i radije je bježao u omamljenost i zaborav nego da je rješavao svoje probleme, donoseći odluke i provodeći ih u djelo. On je tvrdio da je njegovo pravo da živi kako živi i to je provodio. Budući da nitko ne živi sam (to nije u ljudskoj prirodi), čovjek je zbog svog stava i alkoholiziranosti dolazio u sukobe sa svojim najbližima (vidjeli smo mnogo toga). Zbog povećanog uzimanja alkohola oštetio si je zdravlje raznih organa, a naročito mozak. Bolovao je, patio, i bio na teret svojim bližnjima.
Na kraju je umro. Umro je samo njegov fizički konj . Astralni konj i mentalni konj nastavljaju živjeti još neko vrijeme dok ne potroše svoju energiju. Za približnu orijentaciju astralno tijelo živi još oko trećinu vremena kojega je doživjelo fizičko tijelo. To nije pravilo – neka nam posluži kao orijentacija za lakše razumijevanje ovih pojmova i odnosa.
Čovjek nema više fizičko tijelo, nema osjetilo okusa, mirisa, opipa, vida i sluha za materijalne stvari. Navikao je svoje astralno tijelo na opuštenost i ugodu, njegovo astralno tijelo i dalje živi i dalje želi osjetiti sve na što je navikao, ali ne može jer nema osjetila. Ne može uhvatiti čašu, osjetiti okus alkohola i njegovo djelovanje. Ne može ostvariti užitak i na velikim je mukama godinama. Istovremeno on posjeduje astralnu vidovitost i ima uvid u fizički svijet, zna da on postoji, a ne može ga kontaktirati i osjetiti. Nisu li to «muke paklene» ?
Slično doživljava i ovisnik o dobroj papici (gurman) kao i ovisnik o seksu ili ovisnik o opijatima svih vrsta. Ne može ostvariti svoj užitak i na mukama je.
Ako čovjek za života nauči kontrolirati svoje ekstremne prohtjeve, ako živi umjereno i ne napravi od sebe ovisnika o bilo čemu, lakše će izdržati razdoblje u astralnom svijetu i okrenut će se aktivnostima «višeg astrala» i «višeg mentala». Manje će vremena trebati čekati da se njegovo astralno tijelo istroši i da ga odloži.
Nastavit ću idući put.

O stanicama ljudskog organizma . . . 2. dio

Imamo više mogućnosti:

A) Konzumiranje biljaka ili ekstrakta biljaka koje u sebi sadrže tvari (saponine, stearine, …), koje otapaju i ispiru spomenute taloge i izlučuju ih iz organizma.
Svaki korisnik uočit će pojačani miris i tamniju boju mokraće prvih mjesec do dva. To je znak se nešto izbacuje iz organizma, i to naglo. Kada se mokraća vrati na normalu, nije još završeno čišćenje, otišle su samo one naslage koje se najlakše otapaju. Treba nastaviti sa terapijom.
Za vrijeme uzimanja tih biljaka dobro je povesti računa o tome što sve unosimo u organizam i odreći se previše kave, cigareta, alkohola i jako začinjene hrane.
Dobro je šetati se i baviti se fizičkim aktivnostima da se uznojimo i ventiliramo pluća. Treba piti više tekućine, 2 do 2,5 l dnevno, najbolje kvalitetnu vodu.
Ovaj način je dugotrajan i bezbolan. U slučaju bolesti i započetog liječenja može se koristiti uz lijekove bez ikakvog ograničenja ( jednako kao što znamo da uz lijekove možemo piti čaj od kamilice ili bazge ).
Ovu mogućnost možemo, po savjetu stručnjaka, koristiti kao preventivu, onda kada se osjećamo potpuno zdravi, ali nas povremeno neka tegoba podsjeti da bismo mogli imati problema.
Čišćenjem taloga svake godine na ovaj način ( 2 do 3 mjeseca ), postići ćemo dugotrajno zdravlje.
Posebno je dobro da mladi ljudi koji planiraju i žele imati zdravo potomstvo, iskoriste ovu mogućnost ( i žena i muškarac ) i odrade ju prije začeća.

B) Hladne kupke – nekoliko metoda. Spomenut ću samo dvije:
- metoda po Luisu Kuhneu i
- metoda po Kneippu.
Uzelo bi puno prostora da se opišu ove metode koje su prilično zahtjevne.
Metoda po Luisu Kuhneu sastoji se u tome da čovjek sjedne u hladnu vodu ( 18 do 26 C ), noge i tijelo su van vode, suhi su i utopljeni, a voda je do pupka. Sjedi se 15 minuta i rukavicom masira koža koja je u vodi. Rub vode je u zoni bubrega, bubrezi reagiraju na tu «hladnoću» tako da si prizovu krv koja će ih zagrijati. Sva krv koja prođe kroz bubrege se očisti od mrtvih: antitijela, virusa i bakterija, te od štetnih tvari koje mogu stvarati taloge. U čistoj krvi su antitijela puno efikasnija. Na ovaj način se vrlo brzo i uspješno liječe upalni procesi, a sve ostale bolesti dugotrajnom primjenom.
Kupke se rade 3 do 5 puta dnevno. Svaki put treba piti tekućinu da se sve nabrojene tvari mogu izdvojiti u mokraću. Iza svake kupke treba se osušiti i utopliti i svakako se čuvati propuha.
O metodi po Kneippu napisano je dovoljno knjiga, pa ovdje ne treba opisivati.

C) Nekoliko metoda totalnog gladovanja:
Ruska metoda : 40 dana samo se pije voda, ne jede se ništa. Svaki dan: 2 do 3 l vode, klistir s mlakom vodom, više puta struganje taloga sa jezika, više puta tuširanje i tri puta po 5 km šetnje u prirodi. Nakon toga, 40 dana postepenog uhodavanja u punu prehranu.
Metoda po Rudolfu Brojsu : 42 dana gladovanja, piju se posebni čajevi (bez šećera), klistir s mlakim čajem, šetnje, vježbe, struganje jezika, tuširanje. Nakon toga, 42 dana postepenog uhodavanja u punu prehranu.
Kod obje metode bit je u tome da namjernim gladovanjem izazovemo proces endogene ishrane u kojoj organizam potroši sve naslage masnoća i ostalih tkiva (pa i tumore) i u tom procesu, uz dovoljne količine vode, sagore, otope se i izluče i svi talozi iz međustaničnog prostora, te je imunogeni sustav posebno efikasan.
Metode gladovanja najbolje je obavljati u kontroliranim uvjetima, u izdvojenim prostorima (sanatorijima) uz nadzor liječničke ekipe. Moguće je to provesti i samostalno, ali je za to potrebno steći dovoljno znanja i imati jaku volju.

*****Ovim tekstom i ponudom koja će uslijediti, skrećem Vam pozornost da
preporučam mogućnost A).

Oni koji su pametni *, koji planiraju svoju budućnost i budućnost svoje obitelji, poduzet će, u preventivne svrhe, metodu čišćenja međustaničnog prostora da bi njihove stanice bile uvijek čiste i ishranjene, da bi im organizam bio zdrav i da bi njihov imunogeni sustav uvijek bio u stanju zaštititi ih od virusa, bakterija ili mutiranih stanica vlastitog tijela.
Budući da kvaliteta hrane danas nije najbolja i zbog raznih tehnoloških postupaka u njezinoj obradi, dobro je upotrijebiti poneke dodatke prehrani bogate; vitaminima, mineralima i mikro elementima te raznim fermentima, ali samo onima koji su prirodnog, biljnog porijekla, nikako sintetičkima. Najkvalitetniji su dodaci oni koji imaju skupni naziv biološki aktivni dodaci (BAD).

Oni koji su već bolesni mogu si pomoći na isti način.
Koristeći svu zdravstvenu skrb koja im je na raspolaganju, napravit će pretrage, dobiti dijagnoze i terapiju koju trebaju koristiti.
Uz to će ljekovitim biljem potaknuti čišćenje međustaničnog prostora i stanične opne i tako prekinuti gladovanje vlastitih stanica zbog zagađenja. Tako će istovremeno aktivirati cijeli imunogeni sustav i pomoću njega brže ozdraviti.
Nakon toga, sam liječnik će ustanoviti da im terapija više nije potrebna.
Oni će primijetiti da im se uz ozdravljenje organa kojega su liječili, dogodilo znatno i vidljivo poboljšanje na još nekoliko organa, barem još pet tegoba je nestalo.

Oni naši dragi i prijatelji, koji su sada bolesni, većinom su to postali zbog neznanja. U određenom trenutku nisu znali da bi trebalo prestati sa nečim što nije dobro, ili poduzeti nešto u svrhu preventive, ili nisu znali kako.
Nama je stalo do njih, prenijet ćemo im ove informacije i znanje će doći do njih.
Uskoro, kada ozdrave, imat će znanje i teoretsko i praktično iskustvo, i uvrstit će se među
« one koji su pametni *» . Oni će poduzimati preventivno čišćenje međustaničnog prostora svake godine i održavati svoje savršeno zdravlje.

Ovo su samo neke spoznaje o stanicama našega tijela, prikazane na popularan način. Sada smo stekli pregled nad tim našim najsitnijim dijelovima i nad onim što se događa u međustaničnom prostoru.
Sada imamo znanje. Iskoristimo ga za pomoć našim stanicama, našem organizmu, našoj obitelji, našem narodu, našoj državi, našem čovječanstvu, našem planetu …

*****
IMAM ZNANJE I INFORMACIJE O KINESKIM biološki aktivnim dodacima (BAD) prehrani, KOJI SU IZUZETNO UČINKOVITI KOD SVIH BOLESTI . AKO ŽELITE SAVJET, PREPORUKU ILI NABAVKU POTREBNIH BAD - JAVITE SE auracom@net.hr

O stanicama ljudskog organizma . . . 1 dio

Cijelo naše tijelo građeno je od vrlo sitnih stanica kojih ima preko 70 milijardi. Stanice se razlikuju po osobinama, imaju svoje posebne genetske programe i tako izgrađuju različite organe.
Organi međusobno surađuju i rade u harmoniji i čine ljudski organizam.
Stanice imaju svoju jezgru, protoplazmu i staničnu opnu. Stanice nisu gusto pakirane. Postoji tzv. «međustanični prostor» kroz kojega teku krv i limfa nakon što napuste najmanje krvne žilice, i donose hranu svakoj stanici.
Stanična opna je zapravo selektivno propusna membrana koja prepoznaje i u stanicu propušta hranjive tvari iz krvi i limfe, a ispušta produkte metabolizma stanice, koji joj ne trebaju i za nju mogu biti štetni ( CO2, amonijak, …).
Stanična opna ne propušta u stanicu neke druge tvari koje se nalaze otopljene u limfi i krvi, a koje smo mi unijeli u organizam hranom, pićem i disanjem.
Svaka stanica ima svoj genetski program dijeljenja, prijenosa energije i informacija u organizmu i odumiranja.
Ako je stanica dovoljno i ispravno hranjena, ona će izvršavati svoj program.
Ako sve stanice organizma izvršavaju svoj genetski program, cijeli organizam je savršeno zdrav.

Ako stanici ponestane hrane ili hrana nije dobre kvalitete, stanica neće moći obavljati svoj program, nego će se « pritajiti »; smanjit će broj dijeljenja, imat će manje energije i čuvat će svoj život (energiju) za neko buduće vrijeme kada će opet biti hrane.
Ovo se događa kada organizam gladuje. Ako gladovanje potraje dulje vrijeme, nestat će sklada među stanicama i među organima, organizam neće moći zadovoljiti zahtjevima okoline, i nastupit će razna bolesna stanja.
Glad može proći, dođe rodna godina, dobra žetva ili ljudi pomognu. Organizam opet ima dovoljno hrane, stanice opet dobivaju sve što im treba, obnove se i opet izvršavaju svoj genetski program – organizam je opet zdrav.
Pogledajmo što se događa u stanici i u međustaničnom prostoru u trenutku kada sa krvi i limfom do stanice dođu tvari koje ona ne želi i ne može propustiti u sebe.
U današnje vrijeme okruženi smo sa sve više tvari koje su štetne u hrani, a sve one kroz hranu, piće i disanje dolaze u naš organizam i do svake naše stanice.
Hranom unosimo: herbicide, pesticide, sintetičke dodatke za okus, miris i boju, ulja neodgova- rajuće kvalitete, mnoge oksidanse, konzervanse svih nivoa, …
Pićem se unosi sve gore spomenuto, pa čak i loša ulja i masti.
Disanjem - osim zraka zagađenog raznim industrijskim plinovima i prašinom, unosimo direktno u krv tako fine čestice gume i asfalta (posebno u gradovima), a one vrlo brzo dođu do stanica i tamo se zalijepe na stjenke stanica.
Nakon nekog vremena, nakon nekoliko godina ili desetljeća …
Dakle, sve gore nabrojene tvari, a siguran sam da ćete ih pronaći mnogo više ako pogledate literaturu o zdravlju ili ono što u tisku objavljuju naši prijatelji, poznati stručnjaci ekolozi i nutricionisti, dolaze do naših stanica.
Stanice ih ne prepoznaju kao korisne i kao hranu, te mnoge od njih ne propuštaju u sebe.
Te tvari jednim dijelom bivaju iznesene iz organizma odmah sa produktima metabolizma, kroz aktivnosti jetre i bubrega. Ako se čovjek bavi sportom ili drugim fizičkim aktivnostima, izlaže se naporu, znojenju i ubrzanom disanju na svježem zraku, taj dio izbačenih tvari će biti veći.
Dobar dio tih tvari ostane zarobljen u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica. S vremenom se na veći dio stanične opne « nalijepe » talozi i stanica ima manju površinu kroz koju može primati hranu.
Istovremeno, u međustaničnom prostoru se « nalijepe » i « iskristaliziraju » talozi u obliku prepreka koje smanjuju brzinu protoka hranjive tekućine.
Tako nakon nekog vremena stanice dobivaju sve manje hrane, pothranjene su, a potom i gladne.
To je prividni paradoks. Svakoga dana jedemo dovoljno (to znamo) i donekle kvalitetno (to mi mislimo), a organizam nam gladuje, stanice nam gladuju (tome se nismo dosjetili).
Američki znanstvenici objavili su nedavno o ovoj temi slijedeći rezultat:
Prosječni 55 - godišnji Amerikanac, koji živi uobičajeno i koji je još zdrav, ima u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica 2, 5 kilograma taloga.
To nije talog u žilicama, venama i ostalom krvožilnom sistemu, to nisu naslage masnoga tkiva ili celulit, to se nalazi samo u međustaničnom prostoru.
Kada takvo stanje gladovanja naših stanica potraje dulje, a mi ne poduzimamo ništa da to promijenimo, jer još nismo ustanovili da smo bolesni, iako primjećujemo da smo često pospani, bez energije, lako se prehladimo, loše smo raspoloženi, nekako smo «pritajeni» (kao i naše stanice), možemo očekivati sve više komplikacija
Stanice u gladovanju su oslabljene i privlače viruse i bakterije jer su to čistači u prirodi, poput orlova i ostalih strvinara, koji se pojavljuju tamo gdje nešto umire.

Posebna grupa stanica su stanice našeg imunogenog sustava. One u normalnoj situaciji imaju zadatak da uništavaju viruse, bakterije i stanice raznih stranih (tumoroznih) tkiva, i uvijek nadjačaju.
Kada gladuju, gladuju sve stanice u organizmu. Stanice imunogenog sustava će u gladovanju imati smanjenu sposobnost dijeljenja (neće ih biti dovoljno) i neće imati dovoljno energije da nadjačaju viruse ili bakterije ili stanice tumoroznih tkiva, i tada stanje organizma iz akutnog prelazi u kronično stanje, sa sve više komplikacija i novo oboljelih organa.

Treba reći nešto i o stanicama stranoga tkiva u našem organizmu. Odakle su one ? Što su one ?
To su bile naše normalne stanice koje su u sebi nakupile puno otrovnih tvari poput oksidanata i ostaloga, koje su bile izložene npr. radioaktivnom ili nekom drugom zračenju te spomenutom gladovanju, i kod kojih se uslijed svega toga promijenio genetski kod, te su one svoju hranu potražile u najbližem susjedstvu.
One su počele jesti susjedne stanice i tako se razmnožavati kao strano tkivo, to su različite vrste tumora. Imunogeni sustav prepoznaje te stanice i uništava ih vrlo uspješno svakoga dana u velikom broju, ako je u dobroj formi.

Ova opisana situacija još uvijek nije bezizlazna, ako nešto poduzmemo !!!
Samo liječenje nije dovoljno, jer suvremena medicina ima svu pažnju na oboljelom organu, želi ga što prije osposobiti, kako bi čovjek mogao ići na posao.
U tome će uspjeti za neko vrijeme.
Kod pojave bilo koje bolesti, treba shvatiti da je ona nastala uslijed zagađenosti u međustaničnom prostoru u cijelom organizmu, ali se ispoljila na organu koji je najviše izložen naporima, udarcu, hladnoći, zračenju, … ili je genetski slabiji.
Treba poduzeti nešto da se izvrši otapanje taloga u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica, da se ti talozi izluče iz organizma putem stolice, mokraće, znoja i disanja.
Tada će međustanični prostor opet biti čist, hranjive tekućine će moći nesmetano i brzo doprijeti do svake stanice i sve stanice će biti optimalno hranjene.
Sve stanice će opet izvršavati svoj genetski program, a svi dijelovi imunogenog sustava (xxxx, yyyy, zzzz) opet će biti efikasni u uklanjanju virusa, bakterija i raznih tumoroznih stanica.
Organizam će opet funkcionirati kao što je genetski programirano, a to je znatno, znatno više od 80 godina u punom zdravlju.
Što možemo poduzeti da uklonimo taloge iz međustaničnog prostora i sa stjenka stanica, te tako revitaliziramo cijeli organizam? Nastavak slijedi….


- 23:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Naravno, imamo energetskog potencijala da možemo živjeti u zdravlju 120 do 160 godina. Starokineska medicina naučava da se rađamo sa energetskim potencijalom za život od najmanje 360 godina. I zamislite, najveći dio te energije potrošimo na sex kao sport (to je onda kada ga upražnjavamo a da nismo zaljubljeni), ili na onaniranje. Tako žene do 28. godine, a muškarci do 32. godine potroše većinu dodijeljene im energije i ostaje im još za 50 - 60 godina života, sa upitnim zdravljem. Možemo pomisliti da nema nade za nas, ali isto to učenje kazuje da ako vodimo ljubav a zaljubljeni smo, tada se iz srčane čakre generira vitalna energija koja pokriva oko 95 % vitalne energije potrošene za sex. Dakle kada se seksamo iz ljubavi potrošimo malo energije, a kada to činimo "iz sporta" potrošimo 20 puta više vitalne energije iz onog, dodjeljenog nam, rezervoara. Moramo razmisliti..... (aurum 05.03.2006. 14:34)

MOŽE LI SE ITKO SJETITI KAD TO VREMENA
NISU BILA TEŠKA I KAD NOVACA NIJE MANJKALO.
R. W. Emerson

U TEŠKIM TRENUCIMA KAD NADA JENJAVA.
NAJSMJELIJI SU PLANOVI NAJSIGURNIJI.
Livije

DRŽAVA, TO TREBA STALNO PONAVLJATI,
NE MOŽE NIŠTA UČINITI, NITI IKOMU IŠTA DATI
AKO PRIJE TOGA NEKOMU NE UZME.
Henry George

UMIJEĆE OPOREZIVANJA SASTOJI SE U TOME
DA SE S GUSKE OČERUPA ŠTO JE MOGUĆE VIŠE PERJA
UZ ŠTO JE MOGUĆE MANJE GAKANJA …
Jean Baptiste Colbert

KADA VLADA GOVORI DA ĆE SAKUPITI NOVCE,
TO ZNAČI DA ĆE IH ŠTAMPATI .
Peter Drucker

ŠESTO POGLAVLJE

Što je Teozofsko Društvo ?

Teozofsko Društvo osnovano je u New Yorku 17. studenog 1875. godine, a osnivači su Helena Petrovna Blavatsky i Henry Steel Olcott .

Ciljevi - Tri su cilja Društva :

1. Da se stvori jezgra sveopćeg bratstva među ljudima,
bez obzira na rasu, vjeru, spol, kastu ili boju kože …
2. Da se potakne komparativno proučavanje svih religija, filozofija i nauka.
3. Da se potakne istraživanje nerazjašnjenih zakona prirode i latentnih snaga u čovjeku.

Svrha Društva

Društvo se sastoji od tisuća članova po čitavom svijetu koji pripadaju bilo kojoj religiji ili nijednoj. Njih ujedinjava pristanak na gornje ciljeve, a namjera im je da uklone suprotnosti bilo koje vrste. Njihova je želja da okupe ljude dobre volje bez obzira na osobni stav, a želja im je da proučavaju Prastaru Mudrost da bi je mogli provoditi u svakodnevnom životu i da rezultate svojih studija podijele sa drugima.
Ono što članove povezuje nije, u stanovitom smislu, ispovijedanje nekog sektaškog vjerovanja, nego zajedničko traganje za Istinom. Oni smatraju da Istinu treba tražiti proučavanjem Prastare Mudrosti koja je podloga svih religija, i to razmišljanjem, meditacijom i intuitivnim opažanjem, čistoćom života i predanošću visokom idealu kojeg inspirira namjera služenja čovječanstvu.

Pogled na život

Pravi teozofi smatraju da je Istina nagrada, koju treba osvojiti, a ne dogma koju nameće neki autoritet.
Oni su tolerantni prema svima, čak i prema netolerantnima. Traže izlaz iz neznanja, a ne kaznu za njega. Više vole razumijevanje nego osudu. Na svako ljudsko znanje i aspiraciju, bilo putem religije ili na drugi način, gledaju kao na dio Božanske Mudrosti. Služenje je njihova svrha.

Svaki koji je voljan studirati, koji je tolerantan, koji aspirira prema visokom idealu i koji je voljan ustrajno raditi na sebi za bratske odnose, taj je dobrodošao kao član.
Na svakom članu je da odluči na koji način i u kojem obliku će on izraziti ideale Teozofije u svom dnevnom životu.

Jedino bitno

Jedini uvjet za članstvo je suglasnost sa tri cilja Društva.

Završetak

S A D R Ž A J

PRVO POGLAVLJE
Filozofija – religija – nauka
Teozofija kao filozofija
Što je čovjek ?
Čovjekova prošlost i budućnost
Majstori
Teozofija kao religija
Teozofija kao nauka

DRUGO POGLAVLJE
Reinkarnacija
Što se reinkarnira ?
Čovjekova besmrtna duša
Proces reinkarnacije
Rast duše
Što je smrt
Što određuje duljinu života ?
Reinkarnacija - ključ životnih problema

TREĆE POGLAVLJE
Karma - zakon koji upravlja ljudskim životom
Trostruka nit sudbine
Moć misli
Moć volje i želje
Moć djelovanja
Čovjek - tvorac vlastite sudbine
Karma osigurava veliku budućnost

ČETVRTO POGLAVLJE
M a j s t o r i
Univerzalno svjedočanstvo o Savršenim ljudima
Rad Majstora
Kako doći u dodir s Majstorima
Čovjekova uzvišena sudbina

PETO POGLAVLJE
Da li je Teozofija istinita ?
Istina je velika . . .
. . . i ona će nadvladati
Kako dolazi svjetlo
Raditi - zatim znati
Bog u čovjeku

ŠESTO POGLAVLJE
Što je Teozofsko Društvo ?
Ciljevi - Tri su cilja Društva :
Svrha Društva
Pogled na život
Jedino bitno

Kao i u svakoj školi, nakon sata nastave, slijedi odmor. Recimo da je ovo bio prvi sat, prva lekcija, onda je ovo mali odmor. Vrijeme je za razgibavanje, treba malo misliti i na druge jednostavne stvari i zabavu i udahnuti zraka prije iduće lekcije.
Ne znam jeste li primijetili da ima jedna «kvaka» u 2. cilju TD – za komparativni studij svih nauka, filozofija, religija i umjetnosti trebalo bi nam barem deset života, ako ne i sto. Vjerujte, mi smo već mnoge živote to radili a da nismo ni znali da se to tako imenuje.

Moj prijatelj Bojko nazvao je ovo što pokušavam organizirati « vodiš dopisnu teozofsku školu preko bloga ». To je upravo dobro pogođen naziv « DOPISNA TEOZOFSKA ŠKOLA ».
Hvala Bojko !

Koje teme ću prezentirati ovdje ? Bit će tu tekstova svjetski poznatih teozofa, onda naših istaknutih teozofa kao što je na primjer Zvonimir, nekoliko životopisa poznatih teozofa, ponešto iz povijesti TD u svijetu i kod nas itd.
No, odmor je. Udrite brigu na veselje do novih tekstova.

- 14:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #
dobro je prijatelju to sto cinis. srdacan pozdrav, boro (bojko 03.03.2006. 17:00)

pokrenite se i posjecujte DOPISNU TEOZOFSKU SKOLU na blogu > http://aurum.blog.hr/ > eto sto kaze moj prijatelj ezoterik i teozof > ------------------ Moj prijatelj Bojko nazvao je ovo što pokušavam organizirati « vodiš dopisnu teozofsku školu preko bloga ». To je upravo dobro pogođen naziv « DOPISNA TEOZOFSKA ŠKOLA ». Hvala Bojko ! ------------------------------ ------- hvala- prijatelju sto se odlucio na taj ljepi potez poducavajuci mlade drevnoj mudrosti: TEOZOFIJI sto u prijevodu bi znacilo "BOZANSKA MUDROST". pozdrav aurumu, boro (bojko 04.03.2006. 11:12)