aurum

« Nitko ti nije prijatelj, nitko ti nije neprijatelj, svaki čovjek ti je učitelj. »

Ovu misao koju sam čuo u samom početku mog teozofskog školovanja, nisam u početku baš potpuno usvojio. Tek kasnije, suočen s mnogim ljudima, uvidio sam da su svi oni koji su igrali ulogu mog prijatelja ili ulogu mog neprijatelja, bili moji dobri učitelji.
Mogu čak ustvrditi da su oni koji su mi bili «neprijatelji», bili moji bolji učitelji, jer je ta poduka bila dramatičnija, moglo bi se reći «upečatljivija».
Ako usvojimo ovu misao iz prvog reda, tada se u nama događa velika promjena. Ne promatramo više svijet u crno bijeloj tehnici, kao dobar ili loš, prijateljski ili neprijateljski, nego u svakoj situaciji uočavamo koja nam je pouka upućena i zahvalni smo na tome.
Jeste li imali takva iskustva ? Kako osjećate ovu temu ?
Posebno je lijepo kada nekoga prepoznamo kao učitelja zbog njegovog iskustva i mudrosti koju zrači iz sebe, a mi smo željni znanja i želimo biti u njegovoj blizini da koristimo svaki trenutak za učenje i širenje horizonta spoznaje. Spoznaje bilo kojeg znanja, a učitelj nije škrt i daje nam piti znanje onoliko koliko smo žedni.
Postoji mišljenje da je u današnje vrijeme odnos prema «učiteljima» drugačiji nego je bio prije pedeset i više godina. Neki tvrde da «učitelji» nemaju autoriteta kao nekada, da ih se ne cijeni kao nekada i da je njihova uloga beznačajna, jer eto, sve znanje je dostupno na razne načine pa i preko interneta. Kako vi razmišljate o toj temi ?
U idućih nekoliko dana objavit ću u nekoliko nastavaka knjižicu «DO NOGU UČITELJA» koja je prvi put objavljena 1910. godine.