aurum

04.03.2006., subota

O stanicama ljudskog organizma . . . 1 dio


O stanicama ljudskog organizma . . . 1 dio

Cijelo naše tijelo građeno je od vrlo sitnih stanica kojih ima preko 70 milijardi. Stanice se razlikuju po osobinama, imaju svoje posebne genetske programe i tako izgrađuju različite organe.
Organi međusobno surađuju i rade u harmoniji i čine ljudski organizam.
Stanice imaju svoju jezgru, protoplazmu i staničnu opnu. Stanice nisu gusto pakirane. Postoji tzv. «međustanični prostor» kroz kojega teku krv i limfa nakon što napuste najmanje krvne žilice, i donose hranu svakoj stanici.
Stanična opna je zapravo selektivno propusna membrana koja prepoznaje i u stanicu propušta hranjive tvari iz krvi i limfe, a ispušta produkte metabolizma stanice, koji joj ne trebaju i za nju mogu biti štetni ( CO2, amonijak, …).
Stanična opna ne propušta u stanicu neke druge tvari koje se nalaze otopljene u limfi i krvi, a koje smo mi unijeli u organizam hranom, pićem i disanjem.
Svaka stanica ima svoj genetski program dijeljenja, prijenosa energije i informacija u organizmu i odumiranja.
Ako je stanica dovoljno i ispravno hranjena, ona će izvršavati svoj program.
Ako sve stanice organizma izvršavaju svoj genetski program, cijeli organizam je savršeno zdrav.

Ako stanici ponestane hrane ili hrana nije dobre kvalitete, stanica neće moći obavljati svoj program, nego će se « pritajiti »; smanjit će broj dijeljenja, imat će manje energije i čuvat će svoj život (energiju) za neko buduće vrijeme kada će opet biti hrane.
Ovo se događa kada organizam gladuje. Ako gladovanje potraje dulje vrijeme, nestat će sklada među stanicama i među organima, organizam neće moći zadovoljiti zahtjevima okoline, i nastupit će razna bolesna stanja.
Glad može proći, dođe rodna godina, dobra žetva ili ljudi pomognu. Organizam opet ima dovoljno hrane, stanice opet dobivaju sve što im treba, obnove se i opet izvršavaju svoj genetski program – organizam je opet zdrav.
Pogledajmo što se događa u stanici i u međustaničnom prostoru u trenutku kada sa krvi i limfom do stanice dođu tvari koje ona ne želi i ne može propustiti u sebe.
U današnje vrijeme okruženi smo sa sve više tvari koje su štetne u hrani, a sve one kroz hranu, piće i disanje dolaze u naš organizam i do svake naše stanice.
Hranom unosimo: herbicide, pesticide, sintetičke dodatke za okus, miris i boju, ulja neodgova- rajuće kvalitete, mnoge oksidanse, konzervanse svih nivoa, …
Pićem se unosi sve gore spomenuto, pa čak i loša ulja i masti.
Disanjem - osim zraka zagađenog raznim industrijskim plinovima i prašinom, unosimo direktno u krv tako fine čestice gume i asfalta (posebno u gradovima), a one vrlo brzo dođu do stanica i tamo se zalijepe na stjenke stanica.
Nakon nekog vremena, nakon nekoliko godina ili desetljeća …
Dakle, sve gore nabrojene tvari, a siguran sam da ćete ih pronaći mnogo više ako pogledate literaturu o zdravlju ili ono što u tisku objavljuju naši prijatelji, poznati stručnjaci ekolozi i nutricionisti, dolaze do naših stanica.
Stanice ih ne prepoznaju kao korisne i kao hranu, te mnoge od njih ne propuštaju u sebe.
Te tvari jednim dijelom bivaju iznesene iz organizma odmah sa produktima metabolizma, kroz aktivnosti jetre i bubrega. Ako se čovjek bavi sportom ili drugim fizičkim aktivnostima, izlaže se naporu, znojenju i ubrzanom disanju na svježem zraku, taj dio izbačenih tvari će biti veći.
Dobar dio tih tvari ostane zarobljen u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica. S vremenom se na veći dio stanične opne « nalijepe » talozi i stanica ima manju površinu kroz koju može primati hranu.
Istovremeno, u međustaničnom prostoru se « nalijepe » i « iskristaliziraju » talozi u obliku prepreka koje smanjuju brzinu protoka hranjive tekućine.
Tako nakon nekog vremena stanice dobivaju sve manje hrane, pothranjene su, a potom i gladne.
To je prividni paradoks. Svakoga dana jedemo dovoljno (to znamo) i donekle kvalitetno (to mi mislimo), a organizam nam gladuje, stanice nam gladuju (tome se nismo dosjetili).
Američki znanstvenici objavili su nedavno o ovoj temi slijedeći rezultat:
Prosječni 55 - godišnji Amerikanac, koji živi uobičajeno i koji je još zdrav, ima u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica 2, 5 kilograma taloga.
To nije talog u žilicama, venama i ostalom krvožilnom sistemu, to nisu naslage masnoga tkiva ili celulit, to se nalazi samo u međustaničnom prostoru.
Kada takvo stanje gladovanja naših stanica potraje dulje, a mi ne poduzimamo ništa da to promijenimo, jer još nismo ustanovili da smo bolesni, iako primjećujemo da smo često pospani, bez energije, lako se prehladimo, loše smo raspoloženi, nekako smo «pritajeni» (kao i naše stanice), možemo očekivati sve više komplikacija
Stanice u gladovanju su oslabljene i privlače viruse i bakterije jer su to čistači u prirodi, poput orlova i ostalih strvinara, koji se pojavljuju tamo gdje nešto umire.

Posebna grupa stanica su stanice našeg imunogenog sustava. One u normalnoj situaciji imaju zadatak da uništavaju viruse, bakterije i stanice raznih stranih (tumoroznih) tkiva, i uvijek nadjačaju.
Kada gladuju, gladuju sve stanice u organizmu. Stanice imunogenog sustava će u gladovanju imati smanjenu sposobnost dijeljenja (neće ih biti dovoljno) i neće imati dovoljno energije da nadjačaju viruse ili bakterije ili stanice tumoroznih tkiva, i tada stanje organizma iz akutnog prelazi u kronično stanje, sa sve više komplikacija i novo oboljelih organa.

Treba reći nešto i o stanicama stranoga tkiva u našem organizmu. Odakle su one ? Što su one ?
To su bile naše normalne stanice koje su u sebi nakupile puno otrovnih tvari poput oksidanata i ostaloga, koje su bile izložene npr. radioaktivnom ili nekom drugom zračenju te spomenutom gladovanju, i kod kojih se uslijed svega toga promijenio genetski kod, te su one svoju hranu potražile u najbližem susjedstvu.
One su počele jesti susjedne stanice i tako se razmnožavati kao strano tkivo, to su različite vrste tumora. Imunogeni sustav prepoznaje te stanice i uništava ih vrlo uspješno svakoga dana u velikom broju, ako je u dobroj formi.

Ova opisana situacija još uvijek nije bezizlazna, ako nešto poduzmemo !!!
Samo liječenje nije dovoljno, jer suvremena medicina ima svu pažnju na oboljelom organu, želi ga što prije osposobiti, kako bi čovjek mogao ići na posao.
U tome će uspjeti za neko vrijeme.
Kod pojave bilo koje bolesti, treba shvatiti da je ona nastala uslijed zagađenosti u međustaničnom prostoru u cijelom organizmu, ali se ispoljila na organu koji je najviše izložen naporima, udarcu, hladnoći, zračenju, … ili je genetski slabiji.
Treba poduzeti nešto da se izvrši otapanje taloga u međustaničnom prostoru i na stjenkama stanica, da se ti talozi izluče iz organizma putem stolice, mokraće, znoja i disanja.
Tada će međustanični prostor opet biti čist, hranjive tekućine će moći nesmetano i brzo doprijeti do svake stanice i sve stanice će biti optimalno hranjene.
Sve stanice će opet izvršavati svoj genetski program, a svi dijelovi imunogenog sustava (xxxx, yyyy, zzzz) opet će biti efikasni u uklanjanju virusa, bakterija i raznih tumoroznih stanica.
Organizam će opet funkcionirati kao što je genetski programirano, a to je znatno, znatno više od 80 godina u punom zdravlju.
Što možemo poduzeti da uklonimo taloge iz međustaničnog prostora i sa stjenka stanica, te tako revitaliziramo cijeli organizam? Nastavak slijedi….


- 23:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Naravno, imamo energetskog potencijala da možemo živjeti u zdravlju 120 do 160 godina. Starokineska medicina naučava da se rađamo sa energetskim potencijalom za život od najmanje 360 godina. I zamislite, najveći dio te energije potrošimo na sex kao sport (to je onda kada ga upražnjavamo a da nismo zaljubljeni), ili na onaniranje. Tako žene do 28. godine, a muškarci do 32. godine potroše većinu dodijeljene im energije i ostaje im još za 50 - 60 godina života, sa upitnim zdravljem. Možemo pomisliti da nema nade za nas, ali isto to učenje kazuje da ako vodimo ljubav a zaljubljeni smo, tada se iz srčane čakre generira vitalna energija koja pokriva oko 95 % vitalne energije potrošene za sex. Dakle kada se seksamo iz ljubavi potrošimo malo energije, a kada to činimo "iz sporta" potrošimo 20 puta više vitalne energije iz onog, dodjeljenog nam, rezervoara. Moramo razmisliti..... (aurum 05.03.2006. 14:34)


- 11:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI

TEME I LINKOVI