nedjelja, 28.12.2014.

...trag od zvjezdane prašine



Noćna tišina prekrila je usnuli grad.
Zvijezde tiho treperavom svjetlošću, kao da se srame svoje nježnosti, bacaju sjene na mračni kutak balkona u kojem se nalazim.
Puno ih je… jedna do druge s ljubavlju se gledaju.
Puno, puno ih je kao i uspomena u meni.
Očima sjajnim gledam neprozirnu crninu i budim sjene prošlosti,zaspale negdje u mračnom kutku parka ili možda kod zadnje palme na rivi. Ni sama ne znam koju prije da oživim. Toliko ih je! Čak više nego stidljivih zvjezdica na noćnom nebu. Sve su jake…snažne u svom postojanju. Obavijaju me nježno izmjenjujući se jedna za drugom.
Otvaraju se nevidljivi prozori moje duše u crnini noći.
Svaki nosi sobom jedan dio Tebe i Mene.
Smijeh i suze…
Poljupce i ugrize…
Dodire…nježnost i grubost…
Divlju strast pretočenu u nježnom treptaju zvijezda.
Dodir tvojih ruku satkan je od svilene noćne tmine i ove noćas ostavljaju na mom tijelu vreli trag od zvjezdane prašine…


Auroraisa



Copyright@2005. - 2022. /Auroraisa/ Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.
19:45 | Komentari (22) | |