147 dana...
07.05.2012.

76 days to go...

Ponekad se jednaostavno ne zaš čemu više čuditi.
Kada shvatiš da je sve bila samo nekakva iluzija. Neka potencijalno dobra priča. I ništa više.
Kada shvatiš da sve one dane koje si izdržala jedino tako što si mislila da netko negdje misli na tebe, ta osoba nije mislila.
Kada si brojila dane do ponovnog susreta..

Ma bila sam najbolja! Ni suzu nisam pustila. Ni najmanju suzicu. I nisam čak niti objesila svoje lice u onu jadnu tužnu grimasu.
I to me najviše čudi. Kako mi je to pošlo za rukom, meni najvećem pekmezu na svijetu?
Kada mi je nonšalantno rekao da mu se ne sviđam "draga prijateljice".

E pa onda si nađi drugu prijateljicu!

I tako. Posjekli su mi stablo. Nestala mi ljubav koje čak nikada nije niti bilo. Kakva zabluda...

Ali, stablo će narasti novo, ja idem dalje....
I tako to ide. Život.

I tako, od danas više neću brojati.
Od danas mu se više neću javljati.
ne od sutra niti od prekosutra.
Od danas.
Od sad.

Les adieux! :)
10:46 , Komentiraj { 0 } Print

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne
< svibanj, 2012  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (9)
Veljača 2012 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dakle...ovo je blog o 147 dana koja me dijele od voljene osobe. (vrlo patetično nutbelj)

Human beings are funny. They long to be with the person they love but refuse to admit it openly. Some are afraid to show even the slightest sign of affection because of fear. Fear that their feelings may not be recognized, or even worse, returned. But one thing about human that puzzles me the most is their conscious effort to be connected with the object od theri affection even if it kills them slowly witin. S. Freud



credits
kostur: duckdz. - x x x design: balloon