132 days to go... - 147 dana... - Blog.hr
14.03.2012.

132 days to go...

Nikako mi nije jasno zašto mi ljudi toliko čeznemo i težimo za uspjehom? Pažnjom? Priznanjem?
Zašto jednostavno ne možemo bi ti to što jesmo i jednostavno živjeti ne razmišljajući o tome hoćemo li dobiti makar sitnu pohvalu ili priznanje za naš trud ? Jesmo li zbilja toliko nesposobni za prihvaćanje našeg života takvim kakav je i za prihvaćanjem sebe samih?
Zašto jednostavno ne možemo biti malo više zahvalni za ono što imamo?

Život uopće nije kompliciran.
Stvari u životu su zapravo vrlo jednostavne. Mi smo ti koji ih čine kompliciranima.

Najviše ne volim kada me netko pita za savjet. Očekuje od tebe da se praviš pametna, u 97% slučajeva kažeš nekakvu nevjerojatnu glupost, i Bogu hvala ta osoba te ne kraju uopće ne posluša. Svejedno. Iritiraju me pitanja "a što bi ti napravila?"

Ja bih zakomplicirala i najjednostavniju stvar dok mi se ne bi zavrtilo u glavi od kompliciranosti. Onda bih sjela i kukala kako je moj život kopliciran (činjenica koja je od istine udaljena svjetlosne godine). A kada bi mi dosadilo da kukam sama onda bih našla prikladnu žrtvu da njoj kukam. A ohrabrena mojim kukanjem i ta sirota osoba bi počela zdušno kukati. I to bi vam odjednom postalo veliko kukukukanje.

Pitam za savjet ali ga rijetko poslušam, na kraju napravim kako je meni draže (a to se u većini slučajeva pokaže kao potpuna suprotnost onom dobronajmernom savjetu) i na kraju se opet osjećam loše jer sam zacijelo trebala postupiti drukčije.

I sada. I kao trebala sam odaaavno prekinuti prijateljstvo sa dotičnim gospodinom X. Nisam jer mi se tako svidjelo. I sada ima onih koji misle da je to proizvod mog niskog samopoštovanja, ima ih koji misle da je to proizvod moje ludosti i gluposti a ja vam kažem; život je samo jedan. Ionako svatko brine ponajviše samo za svoju vlastitu guzicu. Ionako će sve te drage osobe već za godinu dana (čak i prije) zaboraviti ono što ste im pričali, pa čemu onda ne poslušati sebe (pa makar to u njihovim očima izgledalo kao najveća glupost)?

I tako još 132 dana... wink
19:03 , Komentiraj { 0 } Print

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne
< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (9)
Veljača 2012 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dakle...ovo je blog o 147 dana koja me dijele od voljene osobe. (vrlo patetično nutbelj)

Human beings are funny. They long to be with the person they love but refuse to admit it openly. Some are afraid to show even the slightest sign of affection because of fear. Fear that their feelings may not be recognized, or even worse, returned. But one thing about human that puzzles me the most is their conscious effort to be connected with the object od theri affection even if it kills them slowly witin. S. Freud



credits
kostur: duckdz. - x x x design: balloon