Miris Čežnje

četvrtak, 29.09.2022.

Nedovoljno

Slusam u tisini kako kapi kise udaraju u krov.
Osjetim potrebu da stanem na tu kisu i isperem sa sebe sve sto sam nakupila zadnjih mjeseci.
Krenem ispocetka.
Znam da mogu bolje.

Vec neko vrijeme imam osjecaj da nastaje nova verzija mene, duga razdoblja nestabilnosti siguran su znak.
Ne znam sto mogu ocekivati. I to je valjda u redu.

Dokazujem sama sebi da sam jaca nego mislim.
Dokazujem okolini da sam sposobnija nego pretpostavljaju.
Dokazujem da... Mogu istovremeno biti i luda i racionalna, neranjiva i krhka...
Sve na svoj tih i miran nacin.

Ali hoce li sve to ikad biti dovoljno?

Uvijek sam najbolje govorila kroz tisine.
Nikad rijecima.

Nikad nisam obecavala vise nego mogu ispuniti.
I svoja obecanja nikad nisam krsila.

Ali da.. Hoce li to ikad biti dovoljno?

Dok radim novi korak u nesto novo, shvacam...
Nije ni bitno. Svemir uvijek poravna racun.
Sve je u ravnotezi. Iako ja to jos nisam.

29.09.2022. u 20:47 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 21.09.2022.

Ostecena

Imala sam nestabilnu godinu. Pogotovo zadnjih nekoliko mjeseci. Izvana djelujem mirno, no u sebi imam varijacije koje postaju ekstremne.
Ali ih ucim kontrolirati.

Bolest zna biti lukava, ali svakodnevno smisljam nove strategije kako da se nosim s njom. Rusim, gradim, gasim, palim...

I zapravo je to u redu.

Jedna interakcija nedavno me prisilila da verbaliziram misao: Drago mi je da je tako bilo.

I da... I prije sam imala tu misao jer je ona vodila do dvije moje najvece ljubavi, jedne velike i nase Malecke.

Ali sad sam tu misao izrekla iz aspekta osobnog razvoja. Je li bilo tesko? Da. Jesam li patila? Jesam.

I opet bih sve ponovo.

Svatko tko ima dovoljno strpljenja moze pratiti ovdje kako sam se razvijala. Prava prica, koja se dogadjala izmedju redaka... Bila je teza. Nelijepa.

I opet bih sve ponovo.

Imala sam priliku dozivjeti nevjerojatne stvari. Imala sam priliku nauciti sva lica Ljubavi. Imala sam se priliku graditi.

A gradila sam se najvise u trenutcima boli.

I da... Jos uvijek sam ljudsko bice u nastajanju, ali... Zbog toga sto sam dozivjela nisam ostecena, nego kompletna. Nisam slaba, nego borac.

Ako sam na ista na sebi ikad bila ponosna, to je to. Moje osobno prokletstvo i dar.

I zbog toga... Lakse opcije ne dolaze u obzir. Mogu podnijeti puno, sposobna sam za puno. Povremeno cu svijati vlastite granice kad naidjem na izazov.

Ali odabrati laksu opciju necu.
Nije mi to u prirodi.

Ako treba, boljet ce me opet, ali cu rasti.
Graditi, rusiti, paliti i gasiti.
Mozda ostecena, ali potpuna.

21.09.2022. u 20:00 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2022 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici i blogu:
Miris Čežnje postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.

FB-IMG-1607008336679

Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------

----------------------------------

Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.

Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.

Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.

Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.

Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.

Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.

Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.

I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.

2020.


----------------------------------

Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.

Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.

Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.

Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.

Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.

I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.

2020.

----------------------------------

Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.

Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.

Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.

Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.

Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.

2021.